GRUDE • »Razmišljam o našim djedovima i bakama: koliko su lijepa ta raskošna stabla, u čijim ‘krošnjama’ djeca i unuci svijaju svoja gnijezda… Koliko nam treba novi savez starih i mladih, da sokovi onih što iza sebe imaju dugačko životno iskustvo okrijepe izdanke nade onih koji rastu!« Da san koji je papa Franjo tim riječima opisao na nedjeljnoj misi o Svjetskom danu djedova, baka i starijih osoba 23. srpnja nije nedostižna utopija, pokazuje primjer obiteljskoga života stojednogodišnjakinje Milke Mikulić. Najstariju stanovnicu hercegovačkih Gruda obitelj nije, naime, okružila tek za njezin veliki rođendan u petak 14. srpnja: njezini najmiliji ne dopuštaju ni da se baka pod stare dane izdvoji od obitelji u starački dom. Tako s njom u kući žive još tri generacije potomaka: uza sina i nevjestu tu su i unuk Andrija sa suprugom Ivanom te praunučica Iva. Iako su razlike u godinama velike – baka je rođena 1922., a njezina praunuka 2022. – dom slavljeničine obitelji krase vjera, ljubav i zajedništvo. A zaloge toj slozi lako je pronaći u Milkinoj stoljetnoj priči.
Rođena je u Grudama 1922. godine kao četvrto od osmero djece u obitelji Ivana Marića i Ive rođene Biloš. Imala je petoricu braće, Ivana, Jerku, Rajka, Franju i Slavu, te dvije sestre, Katu i Matiju, a svi su, osim Jerke, koji je nestao na križnom putu, doživjeli više od 90 godina. U slavljeničinoj se obitelji živjelo oskudno pa zbog siromaštva nije mogla pohađati školu. No Milka se sama opismenila te redovito čitala molitvenik. Pri završetku Drugoga svjetskoga rata, kada se strepilo od pogibelji i osvete, sklopila je sakrament ženidbe sa sumještaninom Andrijom Mikulićem u crkvi sv. Katarine u Grudama 25. siječnja 1946. U skladnu bračnom zajedništvu dobili su šestero djece: sina Kamila te kćeri Dinku, Danicu, Matiju, Senku i Oru, koje su podizali i školovali u čvrstom pouzdanju u Božju providnost. To je pouzdanje Bog blagoslovio i sa 15 unučadi i 27 praunučadi.
»Bilo je to vrijeme siromaštva, mukotrpnoga rada i preživljavanja, ali i velike ljubavi i poštovanja, zajedničke obiteljske molitve, iskrene i čvrste vjere u Boga i nepokolebljive nade«, ističe sin Kamilo, koji sa suprugom majci nastoji olakšati staračke dane. O svojoj svekrvi, s kojom živi 44 godine, nevjesta Iva govori samo najbolje. Kako i ne bi kad skromna udovica unatoč senilnosti ipak ne zaboravlja blagosloviti svakoga tko joj iskaže znak pažnje. (M. C.)
