U povodu povećanja mirovina 1. srpnja uspoređujemo statističke podatke o broju korisnika mirovinskih prava i doplataka za djecu prema podatcima iz Statističkoga biltena HZMO-a na dan 31. prosinca 2020. kako bi se olakšalo prosuđivanje brojčanih podataka u određenom razdoblju. Sve usporedbe treba učiniti u odnosu na prosječnu neto plaću u prosincu 2020. godine koja je utvrđena u iznosu od 6999 kuna mjesečno. U odnosu na tu prosječnu plaću uspoređuje se broj korisnika pojedinih prava, prosječne visine prava, a u nekim slučajevima i prosječan staž s kojim je ostvareno neko pravo.
Ukupan broj osiguranika 31. prosinca 2020. bio je 1 536 300, od čega je radnika bilo 1 450 123, bivših obrtnika i samostalnih privrednika 66 963 te poljoprivrednika 19 214. Korisnika mirovina na taj dan – posljednji u prošloj godini – bilo je 1 241 085, što znači da je odnos aktivnih osiguranika i umirovljenika bio 1 : 1,24.
Prosječna visina isplaćenih mirovina iznosila je 2786,89 kuna, s prosječnim stažem od 32 godine, a to je jedva nešto više od praga rizika od siromaštva koji je utvrđen u visini od 2710 kuna. Ako se prosječna mirovina usporedi s prosječnom plaćom u tom vremenu, vidi se da prosječna mirovina iznosi tek 39,82 posto prosječne plaće. Ako se usporedi samo prosječna starosna mirovina (3097,92 kn) s prosječnom plaćom, ona iznosi 45,81 posto plaće. Prema tome nisu ostvarena obećanja o približavanju mirovina prosjeku plaća do 70 posto.
Međutim, odnosi nisu tako loši za sve kategorije umirovljenika, iako su za neke još i lošiji. Korisnika poljoprivrednika ima 49 471, a njihova prosječna mirovina iznosi 1503,68 kuna. U svojstvu hrvatskih branitelja Domovinskoga rata mirovinu ima 71 031 osoba s prosječnom visinom mirovine od 6025,98 kn, a s prosječnim stažem od 18 godina i sedam mjeseci. Kao pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) na temelju posebnoga ugovora s Bosnom i Hercegovinom 6778 osoba prima prosječnu mirovinu u visini od 3361,63 kune, a s prosječnim stažem od šest godina i 11 mjeseci.
Kao sudionici Narodnooslobodilačkoga rata (NOR) od 1941. do 1945. prosječnu mirovinu primaju 8164 osobe u prosječnoj visini od 2976,46 kuna, a s prosječnim stažem od 29 godina i pet mjeseci.
Pripadnika Hrvatske domovinske vojske od 1941. do 1945. (domobrani) ima 3345, a primaju prosječnu mirovinu u visini od 2538,57 kuna s prosječnim stažem od 33 godine i jedan mjesec. Bivši politički zatvorenici, njih 2623, primaju prosječnu mirovinu u visini od 4045 kuna s prosječnim stažem od 33 godine i dva mjeseca.
Sve su to opravdane i zaslužene mirovine, ali za većinu njihova mirovinskoga staža nisu uplaćivani mirovinski doprinosi niti je visina mirovine pokrivena odgovarajućom visinom doprinosa.
Ako bi se tomu pridodale mirovine ostvarivane po posebnim zakonima donesenim prigodom zatvaranja rudnika ugljena, za vatrogasce i djelatnike na razminiranju te povlaštene mirovine zastupnika, državnih dužnosnika i akademika, teret izdataka državnoga proračuna iz čijega se računa isplaćuju sve te mirovine postaje sve teži.
Zato su rashodi državnoga proračuna na ime mirovinskih prava već krajem 2020. godine iznosili više od 42 milijarde. Ove će se godine rashodi dodatno povećati zbog priznavanja posebne mjesečne nacionalne naknade za starije osobe (800 kuna) koja je vrsta nacionalne mirovine. Izdatke će povećavati i posebna novčana prava priznata stradalnicima Domovinskoga rata.
Takvu dobronamjernu rastrošnost države ipak bi trebalo preispitati. U protivnom će se daljnje punjenje državnoga proračuna još više prebacivati na radno aktivno stanovništvo i poduzetništvo. Jačat će zahtjevi za povećanjima doprinosa i poreza, što će biti destimulativno za investiranje, poskupljivat će rad i jačati tendencije iseljavanja, a padati natalitet. Nastavit će se zabrinjavajući odnos osiguranika i umirovljenika (1 : 1,24), a ne će se riješiti nikakvim reformama sve dok država nastavlja voditi pogrješnu politiku proširivanja mirovinskih prava koja ne ovise o mirovinskom stažu i visini doprinosa.
Valja istaknuti da sve manji broj djece ima pravo na doplatak. Na dan 31. prosinca 2020. samo 142 231 obitelj imala je pravo na doplatak za 277 794 djece, s prosječnim iznosom od 371,64 kune. Usporedbom izdataka za doplatak iz 2014. godine vidljivo je da je doplatak tada imalo 191 658 obitelji za 359 079 djece u prosječnom iznosu od 355,89 kuna. Dakle, pada broj obitelji korisnika, pada broj djece, a pada i visina prosječnoga doplatka.
Zanemarivanje pronatalitetne politike vidi se i u politici školstva gdje se olako prihvaća zatvaranje osnovnih škola, tobože zbog štednje. Takvo zapostavljanje destimulativno djeluje na mlade obitelji koje bi trebale ostajati na selu.
