Nepoznat, a dobar pjesnik – tako bi se mogao okarakterizirati naš duhovni pjesnik Joso Benac. Rođen je 12. veljače 1893. u Mrkoplju. Tu je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju na Sušaku i u Senju, gdje je učio i bogoslovlje te je zaređen za svećenika 1917. Služio je kao kapelan u Senju, zatim je bio prefekt u senjskom zavodu »Ožegovićianumu«, potom kapelan u Jelenju, a od 1919. župnik u Kastvu te k tomu duhovni pomoćnik u Lešću na Dobri. Od godine 1921. bio je privremeni administrator župe u Bužimu, pa župnik, zatim župnik u Lipi, Drežnik-Gradu, Zagorju kod Ogulina te u Ogulinu. Odležao je sedam mjeseci u zatvoru 1952. godine. Župničke je službe razriješen 1956., a umro je 20. svibnja 1961. u Ogulinu, gdje je i pokopan.
Krist kao česti sugovornik
Iza naizgled obične svećeničke biografije krije se zanimljiv prozaik, a nadasve pjesnik. Od prve pjesme u »Mladoj Hrvatskoj« 1908. više od 150 pjesama objavio je u »Obitelji«, »Luči«, svećeničkom almanahu »Hrvatska duša« i »Hrvatskoj prosvjeti«, gdje je objavio i nekoliko novela, među kojima oveću »Bijeli cvjetovi«. Dio pjesničkih priloga potpisao je pseudonimom Silvin Nacov ili inicijalima J. S. B., a pod pseudonimom Joso Goranin napisao je studije o Starčeviću i Račkom. Dao je i opširan prikaz o Nazoru u slovenskom »Domu in svetu« 1918. godine. Bio je član katoličkoga Kola hrvatskih književnika.
Riječ je o vrlo dobru pjesništvu, koje krasi klasičan izraz. Pažljivo je klesao stihove, birao i vezao riječi, dajući svojim pjesmama arhaičnu notu. Najviše njegovo pjesništvo podsjeća na neoklasicizam Marina Sabića, a osjeća se i Kranjčevićev utjecaj, poglavito u pjesmama himničkoga zanosa (npr. u kraćoj poemi »Čovjek« iz 1930.). Većina njegovih pjesama izvire iz težnje da se priopći Bogu, milosrdnomu i blagomu Ocu, koji ga poziva, tješi i prima. Često je njegov sugovornik Krist, kojemu predaje svoje nade i tegobe, samoće i čežnje, pouzdanje i sumnje, prošlost i budućnost, ljubav i vjeru. Vanjsko ozračje njegovih motiva često je večer, pa noć, što pridonosi mističkomu doživljaju. Zavrijedio je da mu se pjesme skupe i tiskaju u zbirci. (L)
