ZAPAŽANJA Najbolja želja za 2023. – malo više poniznosti

Foto: Shutterstock

Početkom nove kalendarske godine mediji su obilovali prilozima sa savjetima o uspješnijem novom ljetu. Vrijedi izdvojiti među njima neke poruke koje je izrekao psiholog Boris Blažinić u razgovoru s Ivanom Kapetanović za Slobodnu Dalmaciju. Protumačio je da ljudi najčešće uvjeravaju sebe da će život biti bolji kad završe školovanje, kad nađu posao, kad se ožene, kad dobiju dijete, kad odu u mirovinu. No postaju frustrirani kad su im djeca premala, ili kad prebrzo odrastu, ili kad su u pubertetu. »Prava je istina da ne postoji bolji trenutak za sreću i uspjeh od ovoga trenutka. Ako ne sada, kada? Vaš život će uvijek biti ispunjen teškoćama. Najbolje je to priznati sebi i odlučiti da svejedno budete sretni i uspješni, Sreća je pravi put, zato čuvajte svaki trenutak koji imate, i čuvajte ga još više zato što ste ga podijelili s nekim posebnim, dovoljno posebnim da biste provodili vrijeme s njim, i zapamtite – vrijeme nikoga ne čeka.« Veliki broj ljudi vjeruje da ne zaslužuju uspjeh, jer smatraju da je nemoguće biti uspješan ukoliko netko nema vezu, rođaka na poziciji, ako nije dio klana neke političke stranke, tajnoga društva. Posebno je vrijedna njegova poruka: »Kako biste bili uspješni, prije svega treba zadržati zahvalnost i ostati ponizan, svjestan svojih slabosti i snaga«.

Dok čekaju na posvojenje djeteta

Kraj godine u Hrvatskoj je prošao uz isticanje problema ljudi koji žele postati roditelji na način da budu posvojitelji. No riskiraju odlaskom u Afriku, jer ne mogu dočekati posvojiti dijete u Hrvatskoj. Vijest da su četiri bračna para iz Hrvatske završila u pritvoru u dalekoj Zambiji netom nakon što su tamo posvojila djecu iz Konga i da su uhićena zbog sumnje u trgovanje ljudima ponovno je aktualizirala pitanje posvojenja u Hrvatskoj. Posvojeno je ove godine 188 mališana u Hrvatskoj, što je više nego prethodnih godina, no broj potencijalnih posvojitelja šest je puta veći. Bez adekvatne je roditeljske skrbi, istodobno, oko 2800 djece. Je li procedura posvojenja djece kod nas komplicirana pa stoga parovi odlaze u Afriku da bi postali roditelji ili je problem nešto drugo?

Kraj godine u Hrvatskoj je prošao uz isticanje problema ljudi koji žele postati roditelji na način da budu posvojitelji. No riskiraju odlaskom u Afriku, jer ne mogu dočekati posvojiti dijete u Hrvatskoj

Za Večernji list pisala je Suzana Lepan Štefančić. Prema informacijama kojima raspolaže Udruga za potporu posvajanja Adopta, razlozi za posvajanje afričke djece uglavnom leže u dugotrajnosti postupka posvojenja u Hrvatskoj. »Teško nam je ulaziti dubinski u sve razloge i motive odlazaka hrvatskih parova u Afriku radi posvojenja, ali recentna saznanja i povećan trend pokušaja i realizacija posvojenja afričke djece svakako zahtijevaju povećanu pozornost mjerodavnih tijela, ali i analizu potreba pa i motiva za ovakvim oblicima međudržavnog posvojenja. U ime zaštite prava djece apeliramo na građane koji kreću na put, često u nepoznato, da se informiraju o rizicima i posljedicama koje neprovjereni, nerijetko ilegalni postupci donose za djecu i njih osobno. Djecu iz nekih afričkih zemalja u pravilu nema tko zastupati, prepušteni su volji odraslih koje vode različiti interesi, ne nužno usmjereni i na dobrobit djece – upozorila je Andreja Turčin, predsjednica Adopte. Kako bi posvojili dijete, parovi ili pojedinci moraju najprije podnijeti prijavu nadležnom centru za socijalnu skrb koji potom ocjenjuje ispunjavaju li oni zakonske pretpostavke za posvojenje, a da bi dijete uopće moglo biti posvojeno, biološki roditelji trebaju biti lišeni roditeljske skrbi ili, ako je dijete nepoznatog podrijetla, može ga se posvojiti nakon isteka tri mjeseca od rođenja ili napuštanja. Najdulja ili najkompliciranija dionica puta počinje nakon upisa u registar potencijalnih posvojitelja do trenutka kada nekog potencijalnog posvojitelja CZSS uvrsti i pozove radi izbora najprikladnijeg posvojitelja za određeno dijete. Dakle upravo se tu nalazi golem prostor, dugo vrijeme u kojem neko dijete čeka svoje roditelje i obrnuto. Točno na tom mjestu javlja se pitanje sustava, odnosno CZSS-a i sudova u postupcima prema biološkim roditeljima, a na to pitanje moglo bi se odgovoriti dopunama Obiteljskog zakona – navodi pak Dubravka Marušić, izvršna direktorica Adopte.

Vrijedni poticaji mladim liječnicima

U 2023. Hrvatska je ušla s nedostatkom oko 2000 liječnika u bolnicama i ambulantama, od anesteziologa, radiologa i ginekologa do pedijatra i obiteljskih liječnika. Nedostaje i oko 4000 medicinskih sestara. Manjak zdravstvenih kadrova posebno je uočljiv u manjim sredinama u kojima se dovijaju kako dovesti liječnike, odnosno što im ponuditi mimo onog što im već nudi država. Najnoviji primjer stiže iz Križevaca, gdje je gradonačelnik Marijo Rajn potpisao ugovor o dodijeli poticajne naknade sa specijalisticom ginekologije i opstetricije koja se javila na gradski javni poziv za ostvarenje prava na poticajnu naknadu od 100.000 kuna. Nova je liječnica zaposlena u specijalističkoj ordinaciji za zdravstvenu zaštitu žena, a prema uvjetima iz javnog poziva, liječnik je dužan sklopiti s Gradom ugovor i ostati bez prekida u radnom odnosu na neodređeno, puno radno vrijeme najkraće do kraja 2023. godine, a ako ode prije toga, morat će vratiti novac. U Križevcima se nadaju da će tako doći i do pedijatra. Varaždin je prije nekoliko godina liječnicima iz opće bolnice osigurao – stanove. Uredio ih je novcem iz proračuna i pristao plaćati trećinu najamnine zajedno sa županijom. Liječnicima će, rečeno je, biti ponuđena i mogućnost otkupa i otplate povoljnim kreditima. I Grad Pakrac je liječnicima nudio smještaj u gradskim stanovima, subvencioniranje stambenih kredita uz pokriće dijela troškova specijalizacije i stručnog usavršavanja. Tako je u gradovima, a u općinama i u ruralnim područjima još je teže.

U Hrvatskoj 47,6 posto stanovništva pati pod golemim problemom koji se naziva – ruralno zdravlje. Za područja koja nemaju pristup medicinskim uslugama koristi se termin »medicinska pustinja«. U malim sredinama liječnike koji odu u mirovinu nema tko zamjeriti jer nakon fakulteta mladi ostaju u gradovima koji im nude komforniji život. I to nije samo hrvatski problem, pogodio je Njemačku, Austriju, Švedsku. U Francuskoj, na primjer, studentima nude novčane naknade uz uvjet da se zaposle na selu. Neki rješenje vide i u razvoju telemedicine, liječenja na daljinu. S nostalgijom će se gledati serija poput njemačko – austrijskog »Gorskog liječnika«, u kojem se kirurg dr. Martin Gruber nakon karijere u velikim gradovima vraća u svoje rodno selo. Od pitoresknih alpskih brežuljaka do »medicinske pustinje« nije dalek put – napisao je za Večernji list Ivica Beti.