ZAR JE ZDRAVIJE BITI ZA VOLANOM? Zdravlje biciklista u gradu dovedeno u pitanje

Snimio: B. Čović

Znanstvenici nemaju dobre vijesti za bicikliste u gradu. Zbog vožnje biciklom po gradskim ulicama biciklisti su izloženi štetnu djelovanju onečišćena zraka, i to znatno više od pješaka ili vozača automobila. Suprotno očekivanjima, vožnja biciklom gradom, bilo rekreativna bilo redovita, više šteti nego što koristi zdravlju biciklista. 

Zračni koktel kemikalija                                                

Što udišu biciklisti u onečišćenu gradskom okolišu? U prvom redu to su takozvane PM čestice, smjesa prašine, nečistoća, čađe, smoga i drugih kontaminanata tipičnih za gradsku atmosferu, zatim dušikovi oksidi, ugljikov monoksid, sumporov dioksid te drugi hlapljivi organski spojevi koji nastaju zbog intenzivnoga prometa.

U gradskih je biciklista, već nakon pola sata vožnje, uočeno znatno povišenje upalnih stanica u krvi. Nije jasno koje su moguće posljedice takvih akutnih promjena na zdravlje biciklista, stoga ih znanstvenici nazivaju subkliničkim odgovorom organizma. No promjena krvne slike svakako dokazuje da vožnja bicikla u onečišćenu prostoru nije usporediva s vožnjom bicikla u prirodi.

Tomu su koktelu kemikalija i čestica izloženi svi stanovnici nekoga grada, no problem je za bicikliste to što je frekvencija njihova disanja i intenzitet udaha mnogo veći od ostalih prolaznika ili korisnika gradskih putova. Problem je i to što se biciklisti kreću uglavnom po prometnicama grada, gdje je koncentracija navedenih onečišćivala zraka visoka. Volumen i brzina protoka i izmjene zraka u plućima biciklista i do pet je puta veća, što znači da oni ventiliraju »jače i više«. To su izmjerili belgijski znanstvenici koji su usporedili izloženost PM česticama biciklista i vozača automobila u Bruxellesu, Leuvenu i Molu (Atmosph. Env. 2010, 44, 2263). Koncentracija štetnih čestica gradskoga aerosola u plućima biciklista bila je i do devet puta veća od količine izmjerene u vozača. Paradoksalno je, dakle, da su vozači, koji sudjeluju u ispuštanju štetnih tvari, znatno manje izloženi »vlastitim« otrovima. 

Krvna slika biciklista

U drugoj su studiji isti znanstvenici usporedili dvije skupine biciklista od kojih su jedni vozili bicikle na gradskim prometnicama, a drugi u takozvanoj čistoj sobi (Environ. Health 2010, 9, 64). U gradskih je biciklista, već nakon pola sata vožnje, uočeno znatno povišenje upalnih stanica u krvi. Nije jasno koje su moguće posljedice takvih akutnih promjena na zdravlje biciklista, stoga ih znanstvenici nazivaju subkliničkim odgovorom organizma. No promjena krvne slike svakako dokazuje da vožnja bicikla u onečišćenu prostoru nije usporediva s vožnjom bicikla u prirodi.

Sve dok se biciklistima ne osiguraju zelene zone ili trase, ostaje upitan povoljan učinak gradske vožnje biciklom na zdravlje. U međuvremenu će biciklisti ostati kolateralne žrtve gradskoga transporta i vlastita umišljaja da je svaka fizička aktivnost zdrava.

Nizozemski su znanstvenici također zainteresirani za problematiku zdravlja ljudi koji se biciklima voze po gradskim prometnicama. Oni su otkrili da je povećana izloženost gradskomu smogu i PM česticama u biciklista povezana s povećanim volumenom izdahnutoga dušikova oksida. To je indikacija upaljenosti dišnih putova i (privremenoga) smanjenja funkcije pluća u biciklista nakon gradske vožnje. Istraživanja su proveli u gradu Utrechtu (Occup. Environ. Med. 2010, 67, 118). 

Rad srca biciklista

Najzad, i kanadski znanstvenici imaju dokaze o nepovoljnu učinku vožnje bicikla u gradu na zdravstveno stanje biciklista (Environ. Health. Perspect. 2011, 119,1373). U Ottawi, glavnom gradu Kanade, proveli su spirometrijska i biokemijska ispitivanja s biciklistima i kontrolnom skupinom te uočili povećanu učestalost nepravilna rada srca u biciklista koji su se kretali gradskim prometnicama.

U prikazanim studijama istraživanja su provedena u relativno »čistim« gradovima Europe i Kanade. Očigledno je da bi nepovoljni učinci vožnje bicikla u gradovima s većom frekvencijom prometa bili još više izraženi. Sve te studije i znanstvena upozorenja nisu poziv biciklistima da odustanu od vožnje u gradu, nego su savjet da se izbjegavaju prometne gužve (zeleni valovi!). Sve dok se biciklistima ne osiguraju zelene zone ili trase, ostaje upitan povoljan učinak gradske vožnje biciklom na zdravlje. U međuvremenu će biciklisti ostati kolateralne žrtve gradskoga transporta i vlastita umišljaja da je svaka fizička aktivnost zdrava.

IZVORGlas Koncila br. 24/2018.
Prethodni članakSVJEDOČANSTVO ZVONARICE I GERONTODOMAĆICE DRAGICE MEDVED IZ SIROMAŠNOGA HRVATSKOGA KRAJA »Živim živote svojih korisnika jer ne mogu se isključiti«
Sljedeći članakDEKONSTRUKTIVIZAM SE NADVIO NAD EUROPOM Kako europski političari misle stvoriti »svjetskoga građanina«?