Hrvatska katolička misija u Parizu u prosincu ove godine ne će dočekati svoju sedamdesetu obljetnicu djelovanja. Jedna je to od najstarijih hrvatskih katoličkih misija u Europi, no s posljednjim danima kolovoza prekinut je kontinuitet okupljanja Hrvata od 1953. godine u glavnom francuskom gradu u Pariškoj nadbiskupiji na misna slavlja i druge susrete. Nije razlog to što domovinska Crkva ne može poslati svećenika koji bi se brinuo o tamošnjim vjernicima ni asimilacija Hrvata u Parizu koji više ne traže primanje sakramenata na svojem jeziku… Dapače, hrvatska misijska zajednica u Parizu živa je i aktivna, na nedjeljnim se misama redovito u crkvi u dvadesetom pariškom okrugu okupljalo između 150 i 200 vjernika, a posljednjih godinu i pol dana o toj i druge dvije misije u Francuskoj skrbila su se dvojica hrvatskih svećenika.
Ipak, u župi Saint Germain de Charonne u kojoj se Hrvati okupljaju od 1991. godine, kao ni igdje u Pariškoj nadbiskupiji, prisutnost hrvatske vjerske zajednice više ne će biti moguća jer je tako odlučila uprava nadbiskupije, poručivši da Hrvatima više ne mogu pružati gostoprimstvo na svojem području. Iako su Hrvatskoj katoličkoj misiji najavili još prije godinu dana da im više ne će produljivati ugovor o upotrebi crkve i prostorija kojima su se donedavno koristili, vjernici iz Hrvatske katoličke misije, njihov voditelj svećenik Stjepan Lončar te Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu nadali su se drukčijemu ishodu. Ili barem mogućnosti da Pariška nadbiskupija ponudi drugu crkvu za okupljanje hrvatskih vjernika.
No takvo što je izostalo te je sadašnji pariški nadbiskup Laurent Ulrich na neki način suspendirao dekret svojega prethodnika kojim je 18. prosinca 1953. ustanovljena Hrvatska katolička misija u Parizu, a tu je odluku mjesec dana kasnije potvrdio i Vatikan.
Na upit Pariškoj nadbiskupiji o razlozima prekida suradnje i mogućnosti pružanja prisutnosti Hrvatskoj katoličkoj misiji Glas Koncila primio je sljedeći odgovor: »Nakon razdoblja sukoba koje je dovelo do suđenja Pariška nadbiskupija željela je nastavak prisutnosti hrvatske zajednice na novim osnovama. Počevši od 2017. godine, iako je pariški apelacijski sud tada naredio isključenje ‘Kulturno-dobrotvorne udruge Hrvatske misije’ (ABCMC), Pariška nadbiskupija predložila je pregovore o novom ugovoru. Nažalost, nije bilo moguće obnoviti mirne odnose između župe i hrvatske misije. Zbog toga je pariški nadbiskup sa žaljenjem odlučio okončati sporazum između Pariške nadbiskupije i ABCMC-a.« Na taj je način prekinuta sedam desetljeća duga tradicija hrvatske katoličke misije koja je u svoju povijest upisala više predanih svećenika misionara, među kojima su i redovnici dominikanci i isusovci, kao i oni koji su krajem sedamdesetih evangelizirali i podjeljivali sakramente u kombiju kako bi došli do svojih vjernika razasutih po cijeloj Francuskoj.
U Hrvatsku katoličku misiju kao njezin voditelj prije pet godina, u rujnu 2018. godine, došao je svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije Stjepan Lončar, koji je rekao da tijekom njegova upravljanja misijom nije bilo nikakvih loših odnosa s francuskom župom. »Ne odgovara istini ono što se navodi u priopćenju Pariške nadbiskupije da nije bilo moguće obnoviti mirne odnose. Nikakvih sukoba u posljednjem razdoblju nije bilo. Pariška nadbiskupija preuzela je 2017. brigu za sve nekretnine koje su Hrvati mukotrpno gradili, a našim je iseljenicima dala mogućnost upotrebe tih prostorija uz mjesečni najam. Kada su nam prošle godine kao razlog raskida ugovora navodili pritužbe francuskoga župnika na ponašanje pojedinaca iz naše zajednice prema njemu, upitali smo ih o kojim se problemima radi, ali nisu nam naveli ništa konkretno. Zato je zbog nemogućnosti okupljanja hrvatske zajednice u Pariškoj nadbiskupiji nanesena nepravda našoj hrvatskoj zajednici, jednoj od najstarijih u Parizu«, rekao je za Glas Koncila voditelj HKM-a Pariz Lončar, koji se pastoralno brine za hrvatske iseljenike i u Chamberyju, Lyonu, Nici i Lilleu te u jednom danu s više prijevoznih sredstava zna prijeći i više od 1200 kilometara kako bi okupljao Hrvate.
Unatoč svemu, posljednje kolovoške nedjelje ove godine vjernici iz HKM-a Pariz zahvalili su Gospodinu na 30 godina djelovanja hrvatske misije u župi Saint Germain de Charonne, zahvalili župi koja im je pružila gostoprimstvo i dostojno se od nje oprostili, a u rujnu se privremeno okupljaju u kapeli sv. Vinka Paulskoga do pronalaženja novoga rješenja. S obzirom na to da im nije omogućeno da budu prisutni u Pariškoj nadbiskupiji, učinjeni su koraci prema traženju nove crkve na području biskupije Saint Denis i biskupije Nanterres.
Član misijskoga vijeća 52-godišnji elektroničar Albert Drenski rekao je da nisu očekivali takav ishod. »Ostaje gorak osjećaj i teškoća što nam nije omogućeno da se okupljamo u Pariškoj nadbiskupiji. Poruka koju smo dobili iz Pariške nadbiskupije da nismo dobrodošli u njihovoj biskupiji jest šokantna. Mnogi od nas bili su na godišnjem odmoru u Hrvatskoj kada je došla obavijest biskupije.«
Sa zahvalnošću se sjeća i spominje potporu nekadašnjega pariškoga nadbiskupa kardinala Jean-Marije Lustigera, koji je krajem osamdesetih Hrvatima dao na upravljanje crkvu sv. Ćirila i Metoda. Crkvu je trebalo obnoviti i urediti, što su vjernici i uspjeli većim dijelom vlastitim sredstvima, a uz crkvu je podignut i pastoralni centar koji je služio za različita kulturno-zabavna slavlja i prostor za stanovanje svećenika i redovnica. Zanimljivo je da je crkva popločana bračkim kamenom, što vjernike Hrvatske katoličke misije podsjeća na hrvatsko tlo. »Ovim zatvaranjem hrvatske katoličke misije u Parizu nema više mjesta koje okuplja Hrvate u Gradu Svjetlosti. Jer upravo je misija davala inicijative i bila uključena u sve aktivnosti – od vjerskih pa do onih društvenih«, zaključuje misijski vijećnik Drenski.
Zbog kraja misije tužan je i 41-godišnji član HKM-a Pariz Ivan Raič, privatni poduzetnik koji živi u predgrađu Pariza u gradu Romainvilleu, čiji je djed bio prva generacija obitelji koja se doselila u Pariz šezdesetih. »Kao član ove župe redovito od djetinjstva sudjelujem u svim crkvenim događanjima, a danas kao otac nastojim to prenijeti i na svoju djecu.
Biti prisutan u HKM-u Pariz od velikoga mi je značenja jer je to održalo u meni vjeru, hrvatski duh i pripadnost našemu društvu, što je jako važno za održavanje i neprekidanje tradicije naših predaka. Za mene je dužnost biti prisutan iz poštovanja prema uloženomu trudu naših prethodnih župljana koji su se izborili da naša župa postoji i održi se na životu svih ovih 70-ak godina, a znamo da su nekada vremena bila jako teška za hrvatski narod.«
Ipak, situacija je sada drukčija, a i sam je izrazio iznenađenje zbog odluke Pariške nadbiskupije. »Iznenađen sam jer smatram da zajedničke kršćanske vrijednosti ne bi trebale dovesti do tako radikalne odluke bez ikakve ponuđene alternative. Postojale su indicije za negativan ishod. Razočaranja i teški odnosi s francuskom zajednicom u toj crkvi traju već dugi niz godina. Onemogućeno nam je normalno funkcioniranje i okupljanje naše zajednice, što je u nama izazvalo veliku ogorčenost. S tako narušenim odnosima prestali smo stvarati budućnost naše župe. Jako je važno, iako teško, da se odmah okrenemo budućnosti i aktivno surađujemo na pronalasku nove crkve u kojoj bismo se ponovno mogli osjećati kao u vlastitom domu. Vjerujemo u Božju providnost koja nam je poslala svećenika Stjepana Lončara za kojega znamo da posjeduje snagu graditelja koja nam je potrebna u ovim trenutcima«, rekao je Ivan Raič.
Ističu naši sugovornici da je tako u pitanje dovedena budućnost zajednice hrvatskih vjernika u Parizu koja uz čuvanje nacionalnoga identiteta, kulture i jezika nastoji sačuvati vjeru u Boga slaveći sakramente na hrvatskom jeziku te tvoreći tako snažnu poveznicu iseljenih Hrvata s domovinskom Crkvom.
