ZAŠTO JE SVETI APOSTOL ŽELIO BITI »SUZAJEDNIČAR«? »Pa dobro, Pavle, zašto si se tako umirio, zašto ne iskačeš, zašto si utopljen u svojoj zajednici?«

Peta nedjelja kroz godinu (1 Kor 9, 16-19. 22-23)

Snimio: B. Čović

Umirujuću poruku u novom tjednu odaslao je sveti Pavao. Danas govori zajednici u Korintu: »Sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.« Jednostavna poruka velikoga načitanoga apostola. Ne želi se Pavao istaknuti među korintskim kršćanima, nego postaje s njima suzajedničar. U istom smjeru s onima koji Krista traže gleda i onaj kojega je Krist čudesno dotaknuo na putu u Damask. Pavao kršćanima pokazuje smiraj jer se i sam smirio kada je postao Kristov učenik.

Kršćanska zajednica u Korintu ispituje svoje povjerenje u Krista. Javljali su se različiti vođe koji su zajednicu htjeli voditi prema svojim naputcima. Neki iz zajednice pozivali su se na važne osobe koje su ih krstile kao da bi im to davalo neko posebno mjesto u zajednici. Tako male ljudske taštine, kao što je podrijetlo ili možda neka specifična pobožnost, uzrokovale su podjele u korintskoj zajednici. Slično se nekada javlja i u sadašnjim zajednicama. Svi okupljeni oko Krista, a svatko u toj skupini želi biti poseban, želi se istaknuti kao drugačiji. Kolika gomilanja pobožnosti, koliko posebnih gesta tijekom mise da bi se istaknula specifičnost, a sveti Pavao poziva zajednicu svojim primjerom na nešto potpuno drugačije. Dok promatra te malene ljudske podjele apostol snažno govori: »Želim biti suzajedničar evanđelja.« Dok promatra mogući sukob, on smireno odgovara upućujući sebe, a tako i druge, samo na Krista, na njegovo evanđelje, na Isusovu radosnu vijest spasenja.

Konkretne su Pavlove riječi. Pažljivu slušatelju uzrokuju smiraj. Ako se taj veliki apostol smirio u tako jednostavnoj riječi, ako je taj apostol postao suzajedničar evanđelja, svakomu čovjeku slijedi isto. Suzajedničar evanđelja čovjek je koji se smirio u Kristu, koji ne mora tražiti prvo mjesto, koji ne treba biti viđen ni priznat od drugih, koji ne mora biti zapažen, drugačiji, posebniji, istaknutiji, jednostavno, to je osoba o kojoj se ne treba govoriti jer je njezin život usmjeren prema Kristu. Dok je danas popularno istaknuti se po nekoj razlici kako bi se na sebe privuklo što više praćenja, netko bi se usudio upitati svetoga Pavla: »Pa dobro, Pavle, zašto si se tako umirio, zašto ne iskačeš, zašto si utopljen u svojoj zajednici?« A Pavao bi mogao odgovoriti: »Jao meni ako evanđelja ne navješćujem!« Nije rekao da će naviještati sebe, nije istaknuo ni svoj izgled, ni svoj glas, ni svoje znanje, ni svoj poziv, ni svoju službu. Pavao je zastao na samo jednoj riječi, evanđelje. Poziv je to koji pokazuje jasan smiraj svakoga ljudskoga stremljenja.

O Pavlu koji je suzajedničar evanđelja jasno je izrekao sveti Ivan Zlatousti tumačeći taj redak poslanice Korinćanima: »Shvaćaš li Pavlovu poniznost, kako se u naknadi za nagrade postavlja kao jedan od mnogih, premda je u svom trudu sve nadmašio? Ipak tvrdi da ne uživa prvu nagradu, ali je zadovoljan ako može sudjelovati s ostalima u krunama koje su postavljene za njih. Vidiš li njegovu mudrost? Vidiš li izvrsnost njegova savršenstva? Radio je izvan naloženih stvari ne primajući kada je bilo dopušteno primiti.«

Kršćane danas, kao i nekada u Korintu, taj apostol upućuje na važne stvari. Nije potrebno iskočiti kao drugačiji. Zajednica je organizam gdje svi dišu skupa, prostor i vrijeme u kojem se odiše jedino Kristom uskrsnulim. Ne drugim vođama, nego jedino Bogočovjekom koji ostaje trajno prisutan u zajednici. Zato je na misi simbol Krista zajednica koja se okuplja. Zajednica koja diše prema jednomu, prema Bogu. Kršćanin bez straha može izići iz centra pažnje, može zatomiti svoju želju da bude pohvaljen jer zna da je Krist onaj koji će jedini podariti konačnu nagradu. Slično kao i u obitelji. Kada se djeca uče da nisu uvijek u centru pozornosti jer obitelj diše kao jedan organizam, događaju se silne promjene. Obitelj isto postaje zajednica smiraja, zajednica u kojoj se osobne želje utapaju u zajedničkoj žrtvi života. Smiraj koji Pavao danas daje postaje tako obiteljski, tako plemenit i kao takav ostaje jer je utemeljen na Onom kojem Pavao ostaje vjeran u svim brodolomima života.

Podaj nam smiraj, Gospodine! Želimo biti suzajedničari tvojega evanđelja, ne nečega stranoga ni tuđega, a ni našega, nego zajedničari u tvojoj radosnoj vijesti. Znamo, u njoj se nalazi smiraj za naš život, u njoj nalazimo tebe, u njoj svaka naša mala želja postaje nebitna jer se konačno sve ispunjava po tvojoj riječi koja ostaje u vijeke vjekova. Amen.

IZVORGlas Koncila br. 6/2021.
Prethodni članakPISMO IZ BENINA Misionarka na »motorkotač-taksiju«
Sljedeći članakŽELIO JE »POVIJESNO OPISMENITI« NAROD 7. veljače 1887. rođen »kraljevski arheolog« don Lovre Katić