Zašto nisu iskorištena hrvatska bogatstva?

Foto: Shutterstock
»Inicijalna je ideja potekla od akademika Mirka Zelića koji je predložio da napravimo popis koji bi se odnosio na energetiku. Onda smo to odlučili proširiti na studiju tako da obuhvati prirodna bogatstva i kulturno-umjetnička dobra od nacionalnoga interesa te njihovu zaštitu i racionalno iskorištavanje.«

U središtu pozornosti hrvatske javnosti našla se Socijaldemokratska partija Davora Bernardića koji je nedavno došao na čelo te stranke. Na izbornom skupu, nakon što je proglašen pobjednikom, uz povike esdepeovaca: »Tito, partija, omladina, akcija«, obratio im se s: »Drugarice i drugovi…« Kao da živi u Rusiji, i to prošloga vremena. To je samo natuknica o skupu SDP-a koja je obišla Hrvatsku, u kojoj se još uvijek ne zna kako se pripremiti za takve izazove, koji podsjećaju na opasnost novih Kastrovih nasljednika. Budući da je novi predsjednik SDP-a mlad čovjek iz nove generacije esdepeovaca, ipak bi trebalo nakon 25 godina kakve-takve demokracije u hrvatskom društvu očekivati i stvarni odmak od kompromitirane Komunističke partije. To daje nadu da ne će nastaviti put svojih autokratskih ili pomalo totalitarnih prethodnika te da, po izjavama i intervjuima, nije ni sklon bivšemu komunizmu.

Nedovoljno iskorištena hrvatska bogatstava

Ona ljepša slika Hrvatske prikazana je na svečanosti u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti prilikom predstavljanja knjige pod naslovom »Hrvatska prirodna bogatstva – zaštita i odgovorni razvoj«. Kako piše Tanja Rudež priređivanje i izdavanje te knjige jedan je od najvažnijih Akademijinih pothvata u njezinoj povijesti: tim projektom HAZU posebnu pozornost posvećuje brizi za očuvanje nacionalnoga identiteta, a njega oblikuju i prirodna bogatstva koja su predstavljena u toj iznimno vrijednoj knjizi. Akademik Zvonko Kusić pojasnio je da je odluka o izradi te studije, s opsežnim popisom i analizom prirodnih bogatstava od nacionalnoga interesa te s prijedlozima za njihovu zaštitu i racionalno iskorištavanje, donesena u ožujku 2013. »Inicijalna je ideja potekla od akademika Mirka Zelića koji je predložio da napravimo popis koji bi se odnosio na energetiku. Onda smo to odlučili proširiti na studiju tako da obuhvati prirodna bogatstva i kulturno-umjetnička dobra od nacionalnoga interesa te njihovu zaštitu i racionalno iskorištavanje.« Studiju o hrvatskim prirodnim dobrima vodio je akademik Mirko Zelić, a studiju o Hrvatskim kulturnim dobrima predvodio je akademik Mislav Ježić. Knjiga »Prirodna bogatstva« rezultat je rada 46 znanstvenika i stručnjaka, a podijeljena je na osam područja. To su energenti i obnovljivi izvori energije, pitke vode – prirodni izvori, metalne i nemetalne mineralne sirovine, šume, poljoprivreda, morsko podneblje, infrastruktura i ekonomika gospodarenja prirodnim resursima. Iz te opsežne svojevrsne inventure razvidno je da Hrvatska raspolaže s vrlo velikim prirodnim bogatstvima, ali se često prema njima nemarno odnosi te ih ne iskorištava na pravi način. Primjerice, Hrvatska je jedna od trideset najbogatijih zemalja svijeta po zalihama pitke vode, ali se to nedovoljno iskorištava u razvojne svrhe. Nadalje poljoprivredno zemljište prostire se na oko 2,96 milijuna hektara, od čega je obradivo 90 posto tih površina, a mnogo toga je neobrađeno, što je zabrinjavajuće s obzirom na velik uvoz hrane često upitne kvalitete. Nadalje, šuma i šumsko zemljište zauzimaju oko 2,6 milijuna hektara s drvnim zalihama od oko 55,2 milijuna prostornih metara. Sve to izrečeno vodi nas u sliku bogatstva Hrvatske i njezinih nedovoljno iskorištenih bogatstava. Treba navesti da je Akademija 2015. organizirala 325 događanja i objavila 266 edicija. Sve to dokazuje da Akademija bdije nad kulturom i kulturnim dobrima.

Je li riječ o izoliranim slučajevima?

Živimo u vremenima kada ne znamo što jedemo, osobito ako kupujemo u velikim lancima, i u vremenu kada se više nego ikada potrošači vabe na sve načine reklamama da kupe dobru i ukusnu hranu. Jolanda Rak-Šajn piše da Austrijanci, Britanci i drugi traže potvrde da je roba pregledana na GMO, na toksine, pesticide, a u Hrvatskoj je, čini se, najvažnije da je roba koja se kupuje izvan Hrvatske jeftina. Zato ne iznenađuje da je pronađena salmonela. Riječka podružnica Hrvatskoga veterinarskoga instituta nakon provedene kontrole hrane životinjskoga podrijetla u riječkom »Konzumu« potvrdila je da je pronađena salmonela u ćevapima od teletine. Kao i u slučaju s jedanaest tona zaražene piletine iz »Lidla«, koja je ovih dana alarmirala javnost, ni ćevapčića koji su tijekom uzorkovanja bili u prodaji do dovršetka analize više nije bilo jer im je u međuvremenu istekao rok valjanosti ili su prodani. Iz »Konzuma« su reagirali isprikom te molbom kupcima da im vrate proizvode ako ih još imaju. Poduzete su dodatne mjere u cijeloj maloprodajnoj mreži kako bi se potvrdilo da je riječ o izoliranom slučaju. Kako se navodi u tisku, nakon potencijalno salmoneloznih jaja iz »Kauflanda«, a potom i salmonelozne piletine i pačetine iz »Lidla« te ćevapčića iz »Konzuma« traži se odgovor je li ono što se u Hrvatskoj jede dovoljno sigurno za ljudsko zdravlje. Traži se i odgovor jesu li analize koje se provode dovoljno transparentne.

»Stranci traže hrpu potvrda«

Neslužbeno se doznaje da su na pojačanom udaru veterinarskih inspekcija ovih dana brojni trgovački lanci. Inspekcija provjerava i mesnu industriju braće Pivac koja je uvezla sporna jaja te piletinu iz Poljske. Proziva ih se kao jednoga od najvećih uvoznika mesa iako imaju PPK Karlovac, »Vajdu«, pršutanu u Vrgorcu, dvije farme sa 2500 bikova u tovu… »Da mi ne uvozimo, sve bi bilo puno skuplje jer je hrvatska proizvodnja nedostatna, a kad ono što se prodaje bude prodavano po tržišnim i burzovnim cijenama, mi ćemo prvi otkupiti svu tu robu i platiti je odmah ili za najviše tri dana«, ističe jedan od braće Pivac, dodajući da paze što uvoze. Jaja koja su uvezli za »Kaufland« došla su od proizvođača koji proizvodi 6,5 milijuna jaja dnevno za cijelu Europsku uniju, a isto je i s piletinom zbog koje je sam sebe prijavio »Lidl«.

Većina domaćih proizvođača u Hrvatskoj smatra da im Pivac radi lošu uslugu. Piletina ili jaja iz bilo koje zemlje EU-a, pa i Poljske, do Hrvatske nisu prolazili nikakvu kontrolu jer se podrazumijevalo da su iz registriranoga uzgoja, pod kontrolom. »Kod nas jeftina roba diktira uvjete, a kad naš proizvođač izvozi na unutarnje europsko tržište«, kaže Ivo Delonga iz Euroinspekt Croatie, »stranci traže hrpu potvrda kakve naši uvoznici gotovo nikad ne traže. Austrijanci, Britanci… traže potvrdu da je roba pregledana mikrobiološki, na GMO, da je hranjena sojom iz dunavskih ‘GMO free’ zemalja, a ne brazilskom, da je slobodna od salmonele, teških metala, pesticida… kako bi zaštitili svoje proizvođače i tržište. I mi to možemo, umjesto da se držimo floskula EU-a«, upozorava Delonga.

Radnici počeli davati otkaz

Bombastičan naslov »Škverani bježe u Afriku za 5000 eura mjesečno« moglo se pročitati uz tekst Dražena Gudića, koji napominje da je Tomislav Debeljak prije dvije godine govorio da će udvostručiti broj radnika i da će ih biti barem 5000. Nedavno je vlasnik splitskoga Škvera na FESB-u održao predavanje ustvrdivši da je pred njegovom tvrtkom blistava budućnost, da je sa 2200 zaposlenih jedini u Hrvatskoj koji posluje pozitivno i perspektiva mu raste. »Ne ćemo sada o stanju u ‘Brodosplitu’«, piše Gudić, »o devastaciji brodogradilišta i privatizacijskom debaklu, o čemu se već duže vrijeme naširoko govori u javnosti. Alarmantnom se doima vijest da su u ‘Brodosplitu’ zaredali otkazi, i to ne od vlasnika, nego od radnika, pa je navedeno da je oko 200 škverana otišlo ili je u otkaznom roku. Otkaze daju sami radnici nezadovoljni primanjima, a privučeni puno boljim ponudama uglavnom iz inozemstva.« U »Brodosplitu« kažu da u sustavu »Brodosplita« kao i u svakom drugom velikom sustavu postoji fluktuacija kadrova, to jest dolazak i odlazak, koji je uvijek do sada bio u granicama prihvatljivoga ili uobičajenoga, te da nemaju saznanja kamo odlaze ljudi koji svojom voljom raskinu radni odnos, no znaju da je takvih svojevoljnih raskida zanemariv broj. U »Brodosplitu« odlazak stručnih radnika ne evidentiraju kao problem. Navode da, ako nema problema za vlasnika tvrtke, što bi se time zabrinjavala šira javnost koja ne jede tvrdi škverski kruh. Tako ne misli Vedran Dragičević, predsjednik sindikata metalaca Hrvatske. Vjerojatno će se potražiti i uvoz radnika dok su splitski škverani po svijetu u Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Iraku, Dubaiju, Grčkoj, pa čak Maroku i Egiptu. Poseban put vodi na rad u Južnu Afriku. Dvije Njemačke tvrtke u vlasništvu Hrvata vode hrvatske radnika koje prosječno plaćaju 5000 eura mjesečno. Nažalost ono što se govorilo dolaskom novoga vlasnika brodogradilišta sada se i ostvaruje, i svi to vide osim vodećih ljudi u tvrtki.

IZVORGlas Koncila br. 50/2016.
Prethodni članakSvijet i život nepovratno su promijenjeni
Sljedeći članakREGULACIJA ŠTETNIH KEMIKALIJA: Europski sukob zbog hormonskih otrova