UZ OSUĐUJUĆU PRESUDU I SUICID NA HAAŠKOM SUDU Zašto Praljku nisu dopustili da dokaže svoju nevinost?

Snimio: B. Čović

Glavna vijest proteklih dana bila je suicid Slobodana Praljka, koji je sve iznenadio svojim činom. Suicidi se nikad ne bi smjeli smatrati poželjnim, ali taj slučaj je poseban, a poseban je i čovjek koji nije mogao preboljeti nepravdu.

»Suicid – s porukom velikoga značenja«

Psihijatar Vlado Jukić tim je povodom objasnio da to nije bio psihopatološki čin: »To nije bio suicid koji je potaknula psihološka bolest. To je bio suicid s porukom i protestom«, komentirao je za »Večernji list«.

Slobodan Praljak počinio je suicid iz protesta kako bi upozorio na čin koji je doživljavao nepravednim, kako bi upozorio da mu nisu dopustili da dokaže svoju nevinost. »A poruka je da se bolje osvijetli što mu rade. On to nije napravio da bi dobio nešto za svoju vlastitu korist«, rekao je dr. Vlado Jukić.

»Što je mislio i osjećao general Slobodan Praljak kada je popio otrov u haaškoj sudnici, svjestan da si oduzima život pred očima svijeta? Stav, ton, posljednje riječi i ruka koja se trese dok čašu s otrovom prinosi ustima posljednja je scena koja se detaljno analizira. Upravo su okolnosti u kojima je popio otrov dokaz da je svojim činom htio poslati i snažnu poruku«, rekao je prof. Jukić, napomenuvši da je to suicid iz protesta kako bi upozorio na čin koji je doživljavao nepravednim, kako bi upozorio da mu nisu dopustili da dokaže svoju nevinost. »A poruka je da se bolje osvijetli što mu rade. On to nije napravio da bi dobio nešto za svoju vlastitu korist. Kad gledate koliko mu je još kazne ostalo, mogao je to odraditi bez problema, ali mu je bio problem biti krivo obilježen. Suicid je to s porukom velikog značenja«, rekao je psihijatar, dodajući da se takvih slučajeva rijetko može naći u povijesti. »Iako se smrt generala Praljka uspoređuje sa Sokratom«, Jukić napominje da je Sokrat bio osuđen na smrt, stoga je grčkom filozofu smrt svakako slijedila, a »kod generala Praljka to nije bio slučaj, naprotiv mogao je ubrzo biti na slobodi«. »Bio je to duboko promišljen i pomno pripremljen čin. Te njegove zadnje riječi sucima su strašne, a on ih je pokazao najvećim činom, uzevši sebi život. Pokazao je koliki je to prijezir spram njihove presude«, rekao je Jukić. Bilo je to, smije se reći, svojevrsno sebedarje i taj čin ne treba slijediti. Taj je čin izazvan velikom nepravdom prema njemu koju nije mogao prevladati. Njegovo jasno stajalište vidi se iz njegovih knjiga iz kojih je očita njegova vrhunska inteligencija i ljudskost. 

Nije mogao živjeti kao osuđenik za djela koja nije počinio

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izrazila je sućut obitelji generala Slobodana Praljka, rekavši da je radije dao život nego živio kao osuđenik za djela koja nije počinio, njegov čin duboko je pogodio u srce hrvatski narod, rekla je Predsjednica. Međunarodnomu sudu za bivšu Jugoslaviju ostavio je uteg vječite dvojbe o ostvarenju njegove zadaće: »Kao predsjednica RH jasno i nedvosmisleno želim poručiti kako se jučer u Haagu nije izricala presuda Republici Hrvatskoj niti hrvatskom narodu u BiH. Hrvatska nije bila agresor, već je najviše učinila za opstanak cjelovite BiH, kao države, a hrvatski narod prvi se odupro velikosrpskoj agresiji braneći svoju opstojnost i opstojnost BiH kao svoje države. Hrvatsku i BiH napala je Miloševićeva Srbija i tzv. JNA i to su notorne činjenice. Hrvatska nije napala nikoga«, istaknula je Predsjednica te dodala: »Mi Hrvati moramo imati snage priznati da su neki naši sunarodnjaci u Bosni i Hercegovini počinili zločine i oni za njih trebaju odgovarati. Nepravedno je što na isti način nisu kažnjeni bošnjački i srpski zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini.«

»Uvoz« sedamdeset liječnika
Hrvatska širom otvara vrata stranim liječnicima, piše Ljubica Gatarić, navodeći da planira zaposliti 40 stranih liječnika specijalista, 20 doktora medicine bez specijalizacije te po pet zubara i specijalista dentalne medicine. Ukupno 70 liječnika, i više nego što je Ministarstvo zdravstva tražilo – što je najveća novost u prijedlogu kvota za stalne radnike u 2018. Hrvatska liječnička komora pozdravila je odluku s obzirom na to da je iz Hrvatske u EU otišlo i nije se vratilo 550 liječnika. »Uvoz stranih liječnika nameće se kao jedno od mogućih rješenja. Komora drži da taj uvoz mora biti kontroliran u smislu stručne kontrole kvalitete uvezenih liječnika i ciljan prema specifičnim potrebama zdravstva. Nekontroliran uvoz mogao bi ugroziti kvalitetu pružanja zdravstvene usluge hrvatskim građanima«, rekao je Trpimir Goluža, predsjednik Hrvatske liječničke komore. »Može se pretpostaviti da će se strani liječnici najlakše zapošljavati u sredinama koje nisu atraktivne za domaće medicinare, samo je pitanje gdje će naći strane doktore medicine koji žele raditi za tisuću ili tisuću i pol eura mjesečne plaće, ako 50 ili 100 kilometara dalje mogu zaraditi dva do tri puta više.« Ista dvojba prati i sve druge profesije, a posebno građevinski sektor koji traži nešto više od dvanaest tisuća radnika. Sve se to događa u vrijeme kad Češka sve čini da privuče sto tisuća radnika. Njemačkoj treba milijun radnika, Švedskoj u ovom trenu treba 80 tisuća, a Austriji 30 tisuća za zimsku sezonu.

 

Kolike su odobrene kvote »uvoznih« radnika

Zlatko Sirovec, direktor »Tehnike« i predsjednik Udruženja građevinara HGK-a, kaže da će, bude li te sreće, popuniti polovicu odobrene strane kvote. »Koga ćemo naći ne znam. S prostora koji zovemo regija otišli su svi, druge su zemlje pokupile što su mogle, mi uvijek kasnimo«, veli Sirovec. Građevinarstvo je jedna od rijetkih djelatnosti koje su dobile radnih kvota koliko su i tražile. Ugostitelji i turizam tražili su čak 12 000 stranaca u sezoni, a dobili 1400, Ministarstvo poljoprivrede predlagalo je da se uveze više od 5000 sezonaca za poljoprivredu, a dobili su njih 500. U prometu su izdane kvote za 600 vozača kamiona i sto vozača autobusa.

Za razliku od »uvoza« stranih liječnika, oko 1300 hrvatskih liječnika za svaki slučaj ima dokumentaciju za odlazak na rad u inozemstvo, a od ulaska Hrvatske u EU otišlo ih je 520. No nema podataka koliko ih se vratilo. Bolji poznavatelji prilika kažu da se nakon prvoga buma »brojka ustalila« odnosno da neki odlaze, drugi se vraćaju.

Za razliku od »uvoza« stranih liječnika, oko 1300 hrvatskih liječnika za svaki slučaj ima dokumentaciju za odlazak na rad u inozemstvo, a od ulaska Hrvatske u EU otišlo ih je 520. No nema podataka koliko ih se vratilo. Bolji poznavatelji prilika kažu da se nakon prvoga buma »brojka ustalila« odnosno da neki odlaze, drugi se vraćaju. Najčešće zemlje u koje se sele hrvatski liječnici su Irska, Njemačka, Švedska, Austrija… no Velika Britanija bila je najpopularnija, a britanske brojke govore da u toj zemlji radi 200-tinjak hrvatskih liječnika. Ipak nakon referenduma o izlasku te zemlje iz EU-a znatno je opalo zanimanje za rad u Britaniji, pa mnogi planiraju povratak ili pak odlazak u neku drugu državu. Jedan od pet liječnika iz drugih država EU-a koji trenutačno rade u Velikoj Britaniji napustit će tu zemlju, a čak polovica razmišlja o odlasku, pokazala je prošloljetna anketa Britanskoga liječničkoga zbora. Dapače neki od njih već su počeli planirati odlazak u nekom kraćem razdoblju, a najvjerojatnije zemlje izbora bit će Njemačka, Španjolska ili Australija.

Velika Britanija više nije sigurna za liječnike

Da liječnici, ali i medicinske sestre Veliku Britaniju više ne smatraju obećanom zemljom potvrđuje i radiolog dr. Ante Marušić koji se nedavno vratio iz Chestera, istina ne zbog Brexita, nego zato što je smatrao da mu je tri godine izbivanja bilo dovoljno za nova iskustva. Kaže da se »nakon referenduma osjeća nesigurnost svih stranih radnika, pa tako i liječnika na nekoliko razina«. »Primjerice liječnici i medicinske sestre nisu sigurni da će sve ostati isto u njihovu statusu pa je interes za rad u toj zemlji sve manji. Posljednjih nekoliko mjeseci za 90 % palo je zanimanje medicinskih sestara za rad u Velikoj Britaniji.« Njihova liječnička komora tvrdi da za one koji već rade ne će tražiti nikakve dodatne ispite, ali nema jamstva za to. »Jedan od razloga odlaska mogao bi biti i pad plaća za oko 20 % u odnosu na euro nakon referenduma. Naime, oni koji s obiteljima žive u Britaniji nemaju taj problem, ali oni koji svoj novac šalju za život obitelji izvan te zemlje pa funtu mijenjaju u eure činjenica je da je gubitak velik«, objasnio je dr. Marušić. Dodao je da je upitan i budući građanski status trajnoga boravka za obitelj, odnosno hoće li ga dobiti supruga i djeca. Riječi dr. Marušića potvrđuju i britanski podatci prema kojima se kao glavni razlog u razmišljanju o odlasku iz EU-a navodi nesigurnost budućih imigracijskih pravila i statusa te negativno stajalište prema radnicima iz drugih zemalja EU-a, kao i mogući pad primanja. To je razlog što zdravstvene udruge pozivaju britansku vladu da što prije potvrdi da pod istim uvjetima kao i dosad zdravstveni djelatnici ostaju u Velikoj Britaniji i nakon što ona službeno iziđe iz EU-a. No konačni odgovor ne dolazi, a tumači se da bi tako jasno stajalište oslabilo britanske pregovaračke pozicije u Bruxellesu. Također se upozorava da Britanija više nije prvi izbor za medicinske sestre iz drugih zemalja te da njihov broj drastično pada, napisala je Goranka Jureško.

IZVORGlas Koncila br. 49/2017.
Prethodni članakHRVATI NA SAKRISTANSKOJ SLUŽBI U ŠVICARSKIM ŽUPAMA Školovali su se za izazovnu crkvenu službu
Sljedeći članakSVJEDOČANSTVO 90-GODIŠNJE MJEŠTANKE CERNIKA LUJE VUK 15. lipnja 1945. ubijeno više od pedeset Hrvata