ZAŠTO SE NE RJEŠAVA SLUČAJ UDOVICE? Nedosljednosti konvencije sa Srbijom (2)

Foto: Shutterstock

U slučajevima kada je dio staža ostvaren u Hrvatskoj, a dio na području bivše Jugoslavije, odnosno na teritoriju današnje Srbije, primjenjuje se međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju zaključen između Republike Hrvatske i bivše Savezne Republike Jugoslavije koji je pravno preuzela današnja Republika Srbija. Kako je praksa novih određivanja i izračuna visina različita, brojni su umirovljenici uznemireni i zabrinuti glede budućih mirovinskih primanja umjesto dosadašnje jedne mirovine koja se zamjenjuje novim dvjema mirovinama, koje u ukupnom zbroju iznose manje od dosadašnje jedne mirovine. Tako nastaju različite situacije, poput primjera udovice kojoj je umanjena mirovina i kojoj žalba ne odgađa to umanjenje.

Riječ je o udovici koja je ostvarila mirovinu svojega pokojnoga supruga. Pravo na mirovinu priznato je u područnoj službi u Zagrebu. Nakon njegove smrti udovica je ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 2002. godine. Međutim, u rujnu 2018. g. dobila je od područnoga ureda u Šibeniku rješenje (nije jasno zašto iz Šibenika?) o novom određivanju obiteljske mirovine u manjem iznosu od dosadašnje mirovine. Tim se rješenjem novi manji iznos mirovne određuje unatrag počevši od 1. svibnja 2004. g., koji na taj dan iznosi 3055,45 kn mjesečno, a koji sa svim usklađivanjima do 2018. g. u rujnu, odnosno do dana donošenja toga rješenja iznosi 4503,20 kn mjesečno. S obzirom na to da je prva njezina obiteljska mirovina priznata prema rješenju područne službe u Zagrebu sa svim usklađivanjima isplaćivana u rujnu 2018. g. u svoti od 4645,29 kn, njezino je mirovinsko primanje u rujnu 2018. g. umanjeno za 142,29 kn mjesečno. Daljnjom usporedbom svota mirovina gledajući prema novom rješenju (gledajući unatrag) njezina obiteljska mirovina od 1. siječnja 2018. g. iznosi 4385,13 kn mjesečno, što je u usporedbi s njoj već isplaćenom svotom mirovine prema prvom rješenju na dan 1. 1. 2018. u visinu od 4602,39 kn mjesečno 217,26 kn manje. Dakle za toliko je mirovina umanjena.

Zato korisnica obiteljske mirovine u svojoj žalbi iznosi: Moj pok. suprug ostvario je pravo na starosnu mirovinu počevši od 1995. g. prema ukupnom mirovinskom stažu ostvarenom u Hrvatskoj, u ukupnom trajanju od 38 g. i 9 mjeseci. Nikada nije radio u Srbiji, a ni u Šibeniku. Prema tome neosnovano je i nezakonito ponovno određivanje i preračunavanje moje obiteljske mirovine pozivanjem na odredbe međunarodnog Ugovora sa Srbijom. Rješenje o priznanju prava na starosnu mirovinu donijela je Područna služba u Zagrebu, kao nadležna prema posljednjem zaposlenju i prebivalištu. Zato je zakonski neosnovana promjena mjesne nadležnosti, jer je ovo pobijano rješenje donijela nenadležna Područna služba u Šibeniku. Predlažem da se izvrši uvod u Radnu knjižicu pokojnog supruga i evidencije o osiguranju te žalba uvaži te ostavi na snazi prvo rješenje o priznanju prava na moju obiteljsku mirovinu koje je donijela Područna služba u Zagrebu 2002. g. a kojim je priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 2002.

Udovica smatra da je njezino prvo rješenje o priznanju prava na obiteljsku mirovinu postalo konačno i pravomoćno već 2002. g. i zato je protuzakonito i protuustavno donošenje novoga rješenja kojim se njezino pravo ponovno određuje unatrag čak za 16 godina. Nadalje navodi da njezino pravo na mirovinu ima status »stečenoga prava«, koje jamči Ustav RH i mirovinski zakon RH, pa se ne može nakon 16 godina korištenja toga prava ni postupku po službenoj dužnosti mijenjati s retroaktivnim djelovanjem na njezinu štetu.

Danas njezina obiteljska mirovina, isplata za srpanj 2019. g., iznosu 4554,68 kn pa je sada još veća razlika od ranije mirovine jer se povećanja računaju na novu nižu mirovinu. S novim povećanjem od 1. rujna 2019. g. bit će razlika, odnosno umanjenje još veće te će tako sa svakim budućim povećanjem mirovina udovice sve više zaostajati za njezinom prvom obiteljskom mirovinom. Dio mirovine koju će primati od Srbije za 2 g. i 6 mj. staža ostvarenoga u Srbiji ne će pokrivati razliku umanjenja hrvatske mirovine.

Žalba je podnesena u listopadu 2018. g. na rješavanje Područnom uredu u Šibeniku, koji je donio novo rješenje o umanjivanju mirovine. Područni ured u Šibeniku odmah je početkom studenoga 2018. g. obavijestio udovicu da je njezina žalba dostavljena na rješavanje u Središnju službu u Zagrebu. Međutim, Središnja služba u Zagrebu nije do danas, a to je rujan 2019. g., riješila žalbu niti odgovorila udovici na njezine prigovore, ali mirovinu isplaćuje u umanjenim svotama.

Na takav postupak i šutnju mirovinske administracije postavlja se pitanje što je organizacijski poduzeo dosadašnji ravnatelj HZMO-a koji je sada ministar rada i mirovinskoga sustava. U uređenoj pravnoj državi mjerodavni ministar mirovinskoga osiguranja trebao bi zatražiti izvješće od bivšega ravnatelja mirovinskoga zavoda i pokrenuti pitanje odgovornosti za nerad administracije. Međutim, to je logički nemoguće jer je sadašnji ministar mirovinskoga osiguranja donedavno bio ravnatelj mirovinskoga zavoda pa ne može sam sebe pozivati na odgovornost.

U spomenutom slučaju »šutnje administracije« valja postaviti pitanja koja muče udovicu: 1/ Zašto je njezin spis iz Zagreba proslijeđen na rad u Šibenik? 2/ Po kojem je kriteriju mjesno nenadležni Šibenik donio rješenje po službenoj dužnosti o obnovi postupka za određivanje novih umanjenih svota obiteljske mirovine? 3/ Zašto je baš izabran datum 1. svibnja 2004. g. kao dan određivanja umanjene obiteljske mirovine?

Ako odgovor na žalbu ne uslijedi nakon proteka godine dana od dana uložene žalbe, može se pretpostavljati da su odgovori na sva ta pitanja službena ili poslovna tajna, iako je tajna »zašto svu tu nesolidnost i nepravde trpe umirovljenici i osiguranici«.