ZATEČENOST MEĐU RAVNATELJIMA Počela potraga za »rodno nebinarnim« srednjoškolcima u Hrvatskoj

Ilustracija: Shutterstock / GK
Kako terminologija rodne ideologije na mala vrata iz međunarodnoga konteksta ulazi i u Hrvatsku, pokušali smo doznati iz Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, javne ustanove koja provodi vrjednovanje u odgojno-obrazovnom sustavu

Dok se često spominje da je rodna ideologija mit koji uopće nema utjecaja na hrvatsko društvo, da njome kao »babarogom« konzervativne snage u Hrvatskoj straše ljude bez ikakva uporišta, primjer iz obrazovnoga sustava pokazao je da su pojmovi rodne ideologije – koja ignorira prirodne razlike između muškaraca i žena – već prisutni u Hrvatskoj. Naime, do redakcije Glasa Koncila došla je informacija da se od ravnatelja srednjih škola koji sudjeluju u probnom međunarodnom istraživanju PISA 2025 tijekom veljače i ožujka tražilo da upišu koliko je učenika pohađalo njihovu školu, a uz broj dječaka i djevojčica ponuđena je i mogućnost da se upiše »broj učenika koji su rodno nebinarni«.

Obistinila se vatikanska zebnja

Sada je jasno da rodno nebinarni više nisu samo likovi u crtanim filmovima, nego se propaganda rodne ideologije gura i u hrvatsko društvo. Poruka koju šalje koncept »rodno nebinarnoga« identiteta oslanja se na postavku da čovječanstvo ne čine muškarci i žene, nego mnoštvo jednakih ljudi koji samostalno mogu izgraditi i osmisliti vlastiti rodni identitet, tj. fiktivni konstrukt koji se onda naziva »rodno neutralni« ili »treći spol«. Pokazale su se istinitim riječi koje je još prije pet godina uputila tadašnja vatikanska Kongregacija za katolički odgoj u dokumentu »’Muško i žensko stvori ih’ – Put dijaloga o pitanju roda u odgoju«: »Željelo bi se da svaki pojedinac može izabrati vlastito stanje te da se društvo ima ograničiti na to da jamči to pravo, pa i materijalnom potporom, inače navodno dolazi do društvene diskriminacije manjina.

Kada je već u upitniku prenesena mogućnost upisivanja »rodno nebinarnih« učenika, u višekratnim upitima kako u Nacionalnom centru definiraju taj pojam – ostali smo bez odgovora

Zahtijevanje tih prava ušlo je u današnju političku raspravu, prihvaćeno je u nekim međunarodnim dokumentima te se uvrštava u neka nacionalna zakonodavstva.«

Kako terminologija rodne ideologije na mala vrata iz međunarodnoga konteksta ulazi i u Hrvatsku, pokušali smo doznati iz Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, javne ustanove koja provodi vrjednovanje u odgojno-obrazovnom sustavu. Ta je ustanova u Hrvatskoj zadužena za provođenje istraživanja PISA, koje se uz Hrvatsku provodi u još 90-ak drugih zemalja, a sve pod kapom Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). U prvom su nam odgovoru naznačili da Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) nije autor upitnika, nego ga je izradila OECD-ova stručna skupina za razvoj upitnika PISA, a oni su ga preveli na hrvatski jezik s dva izvorna jezika – engleskoga i francuskoga te je nakon toga međunarodno verificiran.

Strani original, vjeran prijevod

»Upitnik je preveden na hrvatski jezik te se o njemu na razini Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja nije raspravljalo. S obzirom na to da je riječ o probnom istraživanju koje služi ispitivanju valjanosti instrumenata i čiji se rezultati javno ne objavljuju, praksa je da se odluke o eventualnom povlačenju dijelova upitnika donose prije glavnoga istraživanja na temelju podataka prikupljenih probnim istraživanjem«, rekla nam je voditeljica Službe za međunarodno vrednovanje obrazovanja Ana Markočić Dekanić.

Pod kapom Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) provodi se istraživanje PISA, u koje se uz Hrvatsku uključuje još 90-ak drugih zemalja

Očito je da se nekritički prihvatio prijevod koji je došao izvana. No kada je već u upitniku prenesena mogućnost upisivanja »rodno nebinarnih« učenika, u višekratnim upitima kako u Nacionalnom centru definiraju taj pojam – ostali smo bez odgovora. Iz NCVVO-a na više su naših upita odgovorili da »ne mogu detaljnije pojašnjavati sadržaj upitnika«, »da je za sva tumačenja nadležan OECD«. Kada smo to zatražili od autora istraživanja te ih upitali koje bi učenike trebalo svrstati u kategoriju »rodno nebinarnih«, dobili smo sljedeći odgovor: »Odluke o vrsti i definiciji dodatnih rodnih kategorija diskrecijsko su pravo zemalja sudionica PISA-e. No na pitanja o rodnom identitetu mogu odgovoriti samo pojedinačni ispitanici o sebi.« Dodatno zbunjuje to što navodno postoji 70-ak tzv. rodnih identiteta.

Tko je u Hrvatskoj tražio nebinarni upitnik?

Pokušali smo doznati kako je uopće došlo do toga da se navedeno pitanje vezano uz rodne kategorije učenika prvi put uvede u probnom ciklusu istraživanja, a dobili smo iznenađujući odgovor: »Rodna nebinarna kategorija nije trebala biti uključena u ovaj upitnik. Stručna skupina za PISA upitnike (QEG) vodi razvoj upitnika za PISA kontekst. Godine 2023. QEG je zatražio da se kategorija ‘nebinarni spol’ ukloni iz međunarodne verzije stavke školskoga upitnika u kojoj se postavlja pitanje o broju učenika prema spolu. Ta kategorija odgovora bit će izbrisana iz ovoga pitanja u konačnoj verziji upitnika s glavnom anketom.«

Ipak, zanimalo nas je tko je tražio uključivanje pitanja o rodnom identitetu u upitnik, pa smo dobili odgovor iz OECD-a da su neke zemlje članice partnerice PISA-e zatražile da se pitanje o rodu uključi u upitnik. »Zemlje imaju diskrecijsko pravo prilagoditi stavku (npr. zadržati samo ženske ili muške kategorije odgovora za pojedinačne učenike). Međutim, namjera PISA-e nije bila pitati ravnatelje o broju učenika, nastavnika ili bilo koje druge skupine prema spolu, uključujući nebinarnu kategoriju«, odgovaraju iz Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

»Donijet će se odluka…«

Upitali smo potom jesu li u NCVVO-u upoznati s »diskrecijskim pravom« prilagođavanja stavaka u nacionalnim upitnicima te zašto ono nije iskorišteno, na što su nam odgovorili: »Upoznati smo s mogućnošću povlačenja određenih segmenata upitnika i Hrvatska se tom mogućnošću koristila u prijašnjim ciklusima glavnih istraživanja. Nakon što budu dostupni podatci iz probnoga istraživanja donijet će se odluka o tome koji se dijelovi upitnika eventualno ne će rabiti za glavno istraživanje. (…) NCVVO može na temelju rezultata dobivenih u probnom istraživanju predložiti eventualno povlačenje pojedinih segmenata u nacionalnim upitnicima koji će se primijeniti u glavnom istraživanju.«

Teorija koja ne vodi računa o uzajamnosti i komplementarnosti odnosa muškarac – žena
Kongregacija Svete Stolice za katolički odgoj u dokumentu »Muško i žensko stvori ih« iz 2019. godine sažeto opisuje kako je došlo do nastanka pojma »rod« i širenja rodne ideologije pa prenosimo taj dio:
»S vremenom su rodne teorije proširile svoje područje primjene. Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća usredotočile su se na mogućnosti pojedinaca da sami odrede vlastite spolne sklonosti ne vodeći računa o uzajamnosti i komplementarnosti odnosa muškarac – žena, ni o prokreacijskoj svrsi spolnosti. Osim toga, dolazi se čak do radikalnoga teorijskoga odvajanja između roda (‘gender’) i spola (‘sex’), pri čemu prvi ima prednost pred posljednjim. Taj se cilj promatra kao važna etapa u evoluciji čovječanstva, u kojoj se ‘zamišlja društvo bez razlika između spolova’ (Amoris laetitia). U tom kulturnom okružju jasno je da spol i rod više nisu sinonimi i, stoga, pojmovi koji se mogu naizmjence rabiti, jer opisuju dvije različite stvari. Spol definira pripadnost jednoj od dviju bioloških kategorija koje proizlaze iz izvornoga para, žene i muškarca. Rod je pak način na koji se, u svakoj od kultura, živi različitost među spolovima. Problem nije u razlikovanju po sebi, koje se može tumačiti na ispravan način, nego u razdvajanju spola i roda. Posljedica toga razdvajanja jesu različite ‘spolne orijentacije’ koje više ne određuje spolna različitost između muškarca i žene, nego mogu poprimiti druge oblike, koje određuje isključivo radikalno autonomna individua. Osim toga, sam pojam roda (‘gender’) mora ovisiti o subjektivnom stajalištu osobe, koja može izabrati rod koji ne odgovara njezinoj biološkoj spolnosti te, stoga, ni načinu na koji je drugi promatraju (‘transgender’). U sve većem suprotstavljanju naravi i kulture rodne se ponude stapaju u ‘queer’, tj. u fluidnu, fleksibilnu i nomadsku dimenziju, do te mjere da se zastupa potpuna emancipacija pojedinca od bilo kakva spolnoga određenja koje bi bilo dano ‘a priori’, s logičnim nestankom klasifikacija koje se smatraju rigidnima. Time se ostavlja prostor sfumaturama kako spolne orijentacije tako i određivanja vlastitoga roda, koje su kontekstualno promjenjive s obzirom na stupanj i intenzitet.«