Ako usporedimo koliko se novca godišnje na cijelom svijetu utroši na obnovu vojnoga potencijala s količinama novca koja se godišnje utroši na obnovu šuma u svijetu, lako ćemo zaključiti na što je više usmjerena ljudska civilizacija – na stvaranje sredstava za uništavanje ljudi i dobara, a ne na obnavljanje prirodnih ekosustava koji pružaju brojne usluge ljudima i drugim organizmima na Zemlji

Predstojnik Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma prof. dr. Ivica Tikvić

Hoće li požari koji su ovoga ljeta poharali Arktik i Amazoniju napokon upaliti globalni alarm za uzbunu i potaknuti odlučnu akciju? Gubitak šuma diljem svijeta može ubrzati već prisutan trend porasta Zemljine temperature jer se njihovim spaljivanjem u atmosferu oslobađaju emisije stakleničkih plinova, a ujedno se gube prirodna »skladišta« tih plinova odgovornih za klimatske promjene.

Predstojnik Zavoda za ekologiju i uzgajanje šuma prof. dr. Ivica Tikvić upozorava da požari mogu biti prirodna pojava ili pojava koju izazove čovjek – izravno i neizravno. Tako je podmetanje požara primjer izravnoga izazivanja, a neizravno izazivanje požara nastaje kada se stvaraju povoljni uvjeti za nastanak požara te se požar pojavi zbog spleta okolnosti. U takve neizravne primjere uzrokovanja požara ulaze i klimatske promjene koje pogoduju njihovoj pojavi. »Požari na Arktiku pokazatelji su velikih promjena ekoloških uvjeta na Zemlji, zbog kojih su se u područjima gdje nekada nisu bili povoljni uvjeti za razvoj požara stvorili povoljni uvjeti. Ti su požari zapravo mnogo veći pokazatelj promjena ekoloških uvjeta na Zemlji od mogućih posljedica koje oni imaju. Što se tiče požara u amazonskim prašumama, i to je pokazatelj velikih promjena ekoloških uvjeta zbog kojih se u područjima s velikom vlagom pojavljuju razdoblja velike suše koja je predispozicija za stvaranje požara, bilo prirodnoga ili izravnoga utjecaja čovjeka«, objašnjava dr. Tikvić.

Požari mogu zahvatiti manje ili veće površine, no zajedničko im je da, bez obzira na zahvaćenu površinu, gotovo potpuno degradiraju ekosustav, pri čemu po okončanju požara nastupa obnova ekosustava koja je ponekad spora i teška, a nekada brza i uspješna. To ovisi o brojnim čimbenicima, kako ekološkim tako i biološkim. »Čovjek može uvelike pridonijeti obnovi ekosustava nakon požara. Tako je i sa šumskim ekosustavima. Nažalost to sada ljudskoj civilizaciji nije prioritet, jer ako usporedimo koliko se novca godišnje na cijelom svijetu utroši na obnovu vojnoga potencijala s količinama novca koja se godišnje utroši na obnovu šuma u svijetu, lako ćemo zaključiti na što je više usmjerena ljudska civilizacija – na stvaranje sredstava za uništavanje ljudi i dobara, a ne na obnavljanje prirodnih ekosustava koji pružaju brojne usluge ljudima i drugim organizmima na Zemlji. U Hrvatskoj se također godišnje mnogo više znanja i novca ulaže u naoružanje nego u pošumljavanje površina koje su uništene šumskim požarima. Možda ćemo u budućnosti šetati po šumama pušaka, topova i tenkova umjesto po prirodnim šumama prizemnoga rašća, grmlja i stabala«, kazao je dr. Tikvić te upozorio da je globalni utjecaj velikih šumskih požara za život na Zemlji potpuno nova tema i u znanosti.

»Postoji globalna ekologija u kojoj se do sada nije isticao utjecaj velikih požara na globalne ekološke uvjete i procese na Zemlji. Najnoviji požari u amazonskim prašumama to će svakako potaknuti. Međutim, već je poznato da veliki globalni požari mogu imati nesagledive posljedice na život na Zemlji za određene organizme i njihove zajednice. U svakom slučaju vatra je jedan od važnih čimbenika koji utječu na život na Zemlji. Izgaranjem organskih i anorganskih tvari nastaju različiti plinovi koji odlaze u atmosferu, stupaju u reakciju s postojećim plinovima u atmosferi i prenose se na velike udaljenosti. Jedna je od nepovoljnih posljedica požara stvaranje velike količine ugljikova dioksida (CO2), stakleničkoga plina koji uvelike pridonosi klimatskim promjenama.«

I STVORI BOG… Zagrebačka udruga za Papinu encikliku
U Zagrebu je nedavno osnovana udruga »I stvori Bog Zemlju« kojoj je cilj promocija enciklike pape Franje »Laudato si’« o brizi za zajednički dom. Udruga će svojim djelovanjem nastojati vjernike i sve druge građane poticati na promišljanje o osobnoj odgovornosti za zajednički dom te ih informirati o potrebnim promjenama životnoga stila u smjeru veće održivosti, a prema »ekološkom obraćenju« na koje poziva papa Franjo. Udruga će biti ekumenski usmjerena.

 

Požari u Amazoniji, kako se smatra, dijelom su izazvani namjerno kako bi se iskrčile površine za uzgoj stoke i usjeva, bez obzira na činjenicu da je riječ o »plućima« planeta, a prvotni, neadekvatan odgovor brazilskoga predsjednika izazvao je protuvladine prosvjede, ali i reakcije cijeloga svijeta. Na djelotvorniju zaštitu prašuma pozvali su i biskupi s područja Amazonije. U reakciji na katastrofalne požare i sve jaču deforestaciju biskupi su poručili da »zajedno s papom Franjom odlučno brane Amazoniju i od vlasti traže žurne mjere protiv aktualnih nasilnih i nerazumnih napada na prirodu«.

Ljudska želja za profitom i tvrdoglavo ustrajavanje u uporabi fosilnih goriva, neodrživi obrasci proizvodnje i potrošnje prijetnja su opstanku planetarnih ekosustava, time i čovječanstva. Vremena za promjenu sve je manje. Naime, Međuvladin panel o klimatskim promjenama osnovan je još 1988. godine sa zadaćom da redovito izdaje izvješća koja će biti znanstvena podloga za odluke država članica Konvencije UN-a o klimatskim promjenama. Cilj je Konvencije ograničiti koncentraciju stakleničkih plinova u atmosferi na razinu kojom se prevenira »opasni« antropogeni utjecaj na klimatski sustav. Takvu razinu koncentracija stakleničkih plinova treba ostvariti u dovoljno kratkom vremenu za prirodnu prilagodbu klimatskih sustava klimatskim promjenama, a da se ne ugrozi proizvodnja hrane i održivi gospodarski razvoj.

Foto: Shutterstock

Ako se požari nastave…

Kako upozorava dr. Krešimir Pandžić iz Državnoga hidrometeorološkoga zavoda, prema izvješćima Međuvladina panela recentno je globalno zatopljenje oko 1 Celzijev stupanj iznad predindustrijskoga prosjeka za razdoblje 1850. – 1900., a uzrok su emisije antropogenih stakleničkih plinova, najviše ugljikova dioksida, koji nastaju izgaranjem fosilnih goriva u industriji, prometu i energetici te aktivnostima u poljoprivredi i šumarstvu.

»Klimatski modeli pokazuju da bi u slučaju nastavka postojećega trenda porasta emisija stakleničkih plinova koje proizvodi čovjek došlo do daljnjega približno linearnoga porasta globalne površinske temperature na Zemlji od 3 do 4 Celzijeva stupnja do kraja 21. stoljeća«, rekao je dr. Pandžić.

Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama definira se razmjerno radikalan pristup ublažavanju klimatskih promjena tako da se emisija antropogenih stakleničkih plinova svede na nultu razinu do sredine 21. stoljeća (neto nulta razina podrazumijeva da će dio tih stakleničkih plinova biti pohranjen u oceane ili u vegetaciju procesom fotosinteze), čime bi se postiglo ograničenje globalnoga zatopljenja od 1,5 do 2 Celzijeva stupnja. Tako bi se znatno smanjile potencijalne negativne posljedice globalnoga zatopljenja, ističe dr. Pandžić.

Naime, poljoprivreda i šumarstvo odgovorni su za 20 posto emisija stakleničkih plinova koje treba smanjiti želi li se da se, kako su se države svijeta obvezale Pariškim sporazumom, porast Zemljine temperature zadrži ispod 2 Celzijeva stupnja. Polovica tih emisija, oko 10 posto, posljedica je smanjenja šumskih površina zbog deforestacije. Kako upozorava dr. Pandžić: »S obzirom na to da je na području Brazila i Sibira riječ o najvećim šumskim površinama na svijetu te s obzirom na razmjere opožarenih površina, utjecaj šumskih požara u tim područjima na globalno zatopljenje mogao bi biti znatan ako bi se nastavili pojavljivati istim intenzitetom. Međunarodna zajednica dužna je uložiti napore da se smanji deforestacija, uključujući pošumljavanje.« Hoće li ta »međunarodna zajednica« predvođena političarima napokon pokazati sposobnost vodstva i dugoročnoga promišljanja, a ponajprije odgovornost, pokazat će vrijeme – kojega je sve manje.