Život na dug moguć je samo neko vrijeme, nakon čega prijeti degradacija i uništavanje prirodne osnovice za ljudski opstanak

Već s paljenjem prve svijeće na adventskom vijencu s radošću se iščekuje Božić. Za mnoge je taj blagdan posebno važan jer se u to vrijeme okuplja raseljena obitelj, no za mnoge je on tek prigoda za bogat stol, raskošne proslave i skupe darove. Rođendan maloga Isusa, koji se rodio u priprostoj štalici jer za njega, njegovu majku i zemaljskoga otca nije bilo mjesta u svratištu, kao ni u srcima otežalim materijalnim dobrima, danas se prometnuo u vrhunac slavlja konzumerizma. Tako se ovoga Božića i u Hrvatskoj očekuje rekordna potrošnja, koju je najavio početak adventa. Nerijetko se u tome pretjera pa se kupuje i na dug. A koliko god police trgovina obiljem i svjetlucavom raskoši mamile na kupnju onoga što treba, a još više onoga što nije nužno, valja se zamisliti ne samo nad prijetećim minusima na računu, nego i nad činjenicom da čovječanstvo svake godine sve brže potroši resurse planeta koji se mogu obnoviti i stoga ostatak godine živi na tzv. ekološki dug.

Prema organizaciji Global Footprint Network za zadovoljenje sadašnjih potreba čovječanstva potrebno je 1,7 planeta. To se mjeri u globalnim hektarima, jedinici za mjerenje ljudskih zahtjeva prema Zemlji (ekološki otisak) i njezinoj sposobnosti da im udovolji (biokapacitet), a ove je godine čovječanstvo u ekološki dug ušlo 1. kolovoza. Hrvatska je u njega ušla već 19. lipnja, a Slovenija, čiji je ekološki otisak veći, u ekološki je dug ušla još 12. svibnja. Živjeti u ekološkom dugu znači krčiti šume brže nego što nova stabla izrastu, pitku vodu trošiti brže nego što se zalihe mogu obnoviti, a ugljikov dioksid u atmosferu ispuštati brže nego što ga prirodni procesi uspiju pohraniti u biomasu ili more.

Regeneriranje kao cilj

Život na dug nije održivo rješenje bio on financijski ili pak ekološki, stoga bi razumno bilo obuzdati potrošnju. Naime, život na dug moguć je samo neko vrijeme, nakon čega prijeti degradacija i uništavanje prirodne osnovice za ljudski opstanak. Dodatnu poteškoću mogućnosti Zemlje da se regenerira predstavljaju klimatske promjene te je stoga potrebna hitna akcija. Ta akcija uključuje sve žitelje Zemlje jer svatko može, ali i mora, promijeniti svoj osobni ekološki otisak pa bi stoga na vrh popisa planova za 2019. trebalo staviti upravo taj cilj.

Čak 20 % Amazone nestalo je u 50 godina, a polovica koralja u svijetu nestala je u samo 30 godina

Vremena je, naime, sve manje. Kako je nedavno objavio WWF, svjetska organizacija za zaštitu prirode, u svom Izvješću o stanju planeta 2018., čovječanstvo i način na koji se hrani, grije i financira društvo i gospodarstvo potiskuje prirodu i usluge o kojima ljudi ovise i koje nas održavaju – do samoga ruba. WWF u suradnji s još 26 organizacija svake dvije godine objavljuje to izvješće koje je znanstveno utemeljena analiza o zdravlju planeta i o utjecaju ljudskih aktivnosti na njega. U njemu su izneseni podatci o stanju staništa, vrsta i biološke raznolikosti, iz čega je vidljiv utjecaj ljudskih aktivnosti na živi svijet, šume, oceane, rijeke i klimu. Dvadeset godina nakon prvoga izdanja, Izvješće o stanju planeta 2018. ne donosi dobre vijesti. Tako Indeks živućega planeta (The Living Planet Index) koji prati globalne trendove divljih vrsta pokazuje da su populacije riba, ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova opale u prosjeku za 60 % između 1970. i 2014. Najugroženiji su slatkovodni ekosustavi gdje se bilježi pad za 83 % od 1970. Utvrđene su i glavne prijetnje vrstama, a izravno su povezane s ljudskim aktivnostima, uključujući gubitak i degradaciju staništa te prekomjerno iskorištavanje divljega svijeta.

Slijedi »Naš planet«

Nažalost, ljudske aktivnosti posljednjih desetljeća znatno su utjecale na staništa i prirodne resurse o kojima ovisi i samo čovječanstvo. Primjerice, čak 20 % Amazone nestalo je u 50 godina, a polovica koralja u svijetu nestala je u samo 30 godina. Nestalo je i 40 % tropskih i suptropskih šuma. Sada su najveći pokretači gubitka bioraznolikosti prekomjerna eksploatacija i poljoprivreda koje su povezane s rastućom potrošnjom. Ubrzana proizvodnja također znatno potkopava sposobnost prirode da podržava i održava život, društva i gospodarstvo. Nažalost, iako se šume krče i zbog proizvodnje hrane, podatak o tome da se 1/3 svega baca najbolje govori o razmjeru štete. Izvješće je usredotočeno i na važnost i vrijednost prirode za zdravlje i dobrobit ljudi te dobrobit društva i gospodarstva u cjelini. Naime, priroda pruža usluge čovječanstvu u vrijednosti od oko 125 bilijuna dolara godišnje.

Riječ je o uslugama koje se uzimaju zdravo za gotovo, poput zraka ili pitke vode, a hrana, energija, lijekovi i ostalo što priroda pruža da se i ne spominje. Jer, kako je prilikom predstavljanja nove Netflixove serije »Naš planet« koja je snimljena u suradnji sa Svjetskim fondom za prirodu (WWF) rekao Colin Butfield, izvršni direktor te svjetske organizacije za zaštitu prirode u Velikoj Britaniji i izvršni producent serije: »Mi smo prvi naraštaj koji zna potpuni učinak onoga što radimo na našem planetu, a posljednji koji ima priliku učiniti promjenu. Mi smo u jedinstvenom trenutku u našoj povijesti gdje imamo priliku pravilno postaviti stvari i krenuti na put k boljoj budućnosti. ‘Naš planet’ pokazat će čuda našega svijeta u kritičnom vremenu kad nam je potrebna globalna akcija kako bismo ga zaštitili.« Emitiranje tog serijala koji je sniman 4 godine počinje 5. travnja 2019. Skromniji dar pod božićnim drvcem kao i riba iz održivoga ribarstva na stolu za Badnjak bit će stoga primjeren dar i zajedničkom planetu Zemlji, ali i čitavu čovječanstvu.

»Možemo očuvati i obnoviti prirodu«
Na pitanje da protumači novo Izvješće o stanju planeta, Andrea Štefan iz Svjetskoga fonda za prirodu (WWF Adria) odgovorila je sljedeće: »Zemlja je naš dom i normalno je pratiti njezino zdravlje, no nema ništa prirodno u strmom padu prirode! Živimo u antropocenu – ljudi su ‘pobijedili’, no istovremeno gubimo osnovne resurse za život – vodu, hranu i lijekove. Koristimo se prirodnim resursima kao da imamo više od jednoga planeta na raspolaganju i tako ugrožavamo svoju budućnost.«
Štefan ističe da su glavni čimbenici koji utječu na pad populacija gubitak staništa i degradacija, konzumacija i prekomjerna eksploatacija, onečišćenje, invazivne vrste i bolesti te klimatske promjene. »Naraštajima smo uništavali i zagađivali vodotoke pa ne čudi što 60 % europskih rijeka, potoka, jezera i močvara nije u zdravom stanju, a pored Okvirne direktive o vodama koja bi trebala osigurati da se vode koje su već uništene vrate u život do 2027. godine, mnoge vlade nastoje taj propis oslabiti«, upozorila je Štefan.  »Imajući u vidu da imamo samo jedan planet, WWF vjeruje da čovječanstvo može napraviti bolje izbore kako bi zaštitilo prirodu te kako bi se dugoročno pridonijelo razvoju društva i gospodarstva.« Tako, napominje Štefan, »možemo tražiti uključivanje relevantnih dionika u planiranje i biti uključeni u transparentnije odlučivanje o prirodi i njezinim vrijednostima jer o tome svi ovisimo«. »Možemo očuvati i obnoviti prirodu. Moguće je – to je stvar odabira svakoga od nas, možemo promijeniti prehrambene navike i jesti lokalno proizvedenu hranu, malo manje mesa i ne rabiti jednokratnu plastiku koju odmah bacamo u otpad. Možemo biti inicijator, motivator promjene. Treba nam globalni dogovor za ljude i prirodu jer javni i privatni sektor mogu zajedno preokrenuti te negativne trendove i obnoviti bioraznolikost i prirodu«, zaključuje Štefan i dodaje: »Moramo pronaći bolji način korištenja prirodnih resursa i dogovoriti se kako možemo živjeti u skladu s prirodom o kojoj ovisimo. Da bismo to ostvarili, nužno je da se čovječanstvo ujedini u istoj nakani – da spasimo prirodu i bioraznolikost o kojoj ovisimo.«