ŽIVA ŽRTVA ZA RUSIJU U SRCU HRVATSKE Kako je službenica Božja majka Klaudija Boellein prikazala svoj patnički život za obraćenje Rusije

Službenica Božja M. Klaudija Boellein (1875. - 1952.)

Najava pape Franje da na Blagovijest, u petak 25. ožujka, posvećuje Rusiju Prečistomu Srcu Marijinu snažno je odjeknula čitavim svijetom, koji sa strepnjom svakodnevno osluškuje vijesti iz bombardirane Ukrajine. No osobito je snažno ta vijest odjeknula među katolicima koji čuvaju spomen na Gospin zahtjev upućen 1929. fatimskoj vidjelici Luciji, koji će Papa tom posvetom ispuniti. Gospin zahtjev ipak se nije zaustavio u Fatimi: vrlo je brzo donio roda u srcu jedne hrvatske uršulinke.

Jerina-Matilda Boellein, rođena 1875. u Đakovu, već je u djetinjstvu doživjela mistična iskustva, a svetost njezina života očitovala se i u varaždinskom uršulinskom samostanu u koji je stupila 1904. Prema podatcima koje je u još neobjavljenu životopisu sabrala s. Klaudija Đuran, u godini kada se Gospa obratila Luciji, M. Klaudija djelovala je u Mekinjama u Sloveniji. Upravo joj je ondje Isus progovorio o Rusiji u jednom viđenju: »Žrtvuj se za tu veliku zemlju, jer već lupaju po pećini Petrovoj.« Svoj spremni pristanak na taj poziv dugo je držala u tajnosti. Kako u knjizi »Klaudija svjedoči« bilježi Ante Katalinić, voditelj kauze za njezino proglašenje blaženom, tek je malo prije smrti u razgovoru s jednom sestrom podijelila tu odluku, nakon koje su je snašle »sve moguće patnje i poniženja«.

Te patnje njezinim su sestrama ostale skrivene sve do 1941., kada je oboljela od trbušnoga tifusa, od kojega se nikada više nije ni oporavila. Njezina biografkinja od zaborava je očuvala sjećanja njezinih suvremenica na duhovnu okrjepu koju im je pružala tijekom jedanaest godina u kojima je gorko trpjela bez pritužaba ili olakšica. Djela milosrđa učinjena iz bolesničke postelje uzela su danak na njezinu tijelu, no, kako se ističe u njezinu životopisu »dobro je znala da trpi za Crkvu, posebno onu progonjenu u Rusiji, i ni jedna joj žrtva nije bila teška«. S. Klaudija svoju je konačnu žrtvu za Rusiju prinijela 3. veljače 1952. na glasu svetosti, a uz svjedočanstvo o smislenosti patnje ostavila je i poticaj svakomu čovjeku: da se vlastitim sredstvima odazove na vapaj za obraćenjem koji i sada dopire s istoka Europe.