ŽIVJETI SVOJE KRSNO POSVEĆENJE Nužnost duhovnoga praćenja

Foto: Shutterstock

Duhovno je praćenje vrlo korisno sredstvo za spasenje, za posvećenje, za trajnu suradnju s Bogom. Ono pretpostavlja određeni stupanj nutarnje slobode, tj. da je osoba već oslobođena uobičajenih navezanosti na bogatstvo, užitke, na želju da sebe ostvari na račun drugih i sl. Nije svatko prikladan za duhovno praćenje. Potrebna je i određena ustrajnost i stalnost na duhovnom putu. Onaj tko se danas oduševi za Božji put, a sutra već klone, ili se danas odluči za jedan način, a sutra već za drugi, taj je vrlo nestalan i ne će mu od koristi biti nikakvi savjeti.

Onima pak koji u punini žele živjeti svoje krsno posvećenje duhovno će praćenje biti bez sumnje korisno. Ta potreba i korisnost osobito se potvrđuje u trenutcima nedoumica i kriza, kad treba donijeti važnu odluku, a kad je od velike važnosti pomoć u razlučivanju budući da »nitko nije dobar sudac u vlastitoj stvari«.

S čisto psihološkoga stajališta duhovno je praćenje izvor mirnoće, vedrine i nade. Prisutnost jedne mudre i iskusne duhovne pomoći garantira primjerene, objektivne i ispravne izbore i odluke. Osim toga, za održanje osobne uravnoteženosti važna je prisutnost savjetnika koji omogućuje da se svladaju pretjerani strahovi i spriječe lutanja te se preuzmu osobne odgovornosti.

Kad je riječ o nužnosti duhovnoga praćenja, treba je shvatiti ne u apsolutnom, nego u relativnom smislu, tj. da je duhovno praćenje redovito sredstvo koje stoji na raspolaganju osobama da bi dostigle svoj ideal. No ne postoji u Svetom pismu glede toga neka precizna i izričita indikacija niti je to nešto što je izričito propisalo učiteljstvo Crkve. Njime se služe oni koji žele brže i sigurnije napredovati putovima kršćanskoga savršenstva. Duhovno praćenje tako je jedan od najprimjerenijih instrumenata za razlučivanje i ustrajanje na putovima svetosti.

Postoje situacije kriza, kušnja, izvanrednih milosti i slično kad je duhovno praćenje prijeko potrebno. U takvim slučajevima vrijedi upozorenje sv. Ivana od Križa: »Koji hoće da prođe bez oslanjanja na učitelja koji bi ga vodio, bit će sličan voćki koja se nalazi osamljena, posred polja, bez gospodara; pa će joj plodove, koliko god rodili, brati prolaznici i ne će dozrijevati.« »Duša sama, bez iskusnoga učitelja, slična je užarenomu, ali osamljenomu ugljenu: mjesto da se jače užari, on se ohlađuje.«

IZVORGlas Koncila br. 19-20/2020.
Prethodni članakISUSOV PRIMJER MOLITVE Molitva kao izazov
Sljedeći članakNASTAVLJAMO PRATITI OČENAŠ IZBLIZA Izbavi nas od svakoga zla