U NASELJU NEBODERA I NEISTOMIŠLJENIKA Čekajući proglašenje Stepinčeve svetosti i gradnju crkve

Snimio: T. Šovagović | Dječji zbor pjeva na jutarnjoj misi u 9 sati

Neboderi. More nebodera. I zgrada. U njihovim podnožjima pekarnice, ugostiteljski objekti, trgovački centri, banke. I tržnica. Dobro zabundani roditelji s djecom koračaju prema školskoj zgradi. Da, nedjeljom, što i jest ključ svega što slijedi.

S pogledom na vijugavu cestovnu petlju isprepliće se nekoliko različitih dimenzija i identiteta u jednom, prilično podijeljenom kvartu. Ali i kvartu u kojem mnogo pojmova spaja.

Jer, već i sam naziv Trnjanska Savica povezuje trnje i rijeku koja presijeca hrvatsku metropolu. Na pomalo neobičan način, adresom pastoralnoga centra – Zvonimira Rogoza 1, povezani su nekad najstariji svjetski glumac i jedna od najmlađih zagrebačkih župnih zajednica, uskoro punoljetna župa bl. Alojzija Stepinca.

Ta župa Zagrebačke nadbiskupije, koja pripada Katedralnomu arhiđakonatu i Maksimirsko-trnjanskomu dekanatu, osnovana je dekretom zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića od 10. veljače 1999., ni pola godine nakon što je sveti papa Ivan Pavao II. na Mariji Bistrici proglasio Stepinca blaženikom. Datum proglašenja, 3. listopada, istodobno je i dan proslave župnoga patrona. Upravo je trećega dana listopada 1999. prvo misno slavlje u novoj župi predvodio tadašnji pomoćni biskup zagrebački, danas varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Pastoralni centar i osnovna škola

Nova župa nastala je diobom župa Krista Kralja na Krugama i sv. Obitelji na raskršću Avenije grada Vukovara i Držićeve ulice. Zanimljivo, obje je župe utemeljio upravo nadbiskup Alojzije Stepinac u predvečerje Drugoga svjetskoga rata. Granice novoosnovane župe prolaze Slavonskom avenijom na sjevernoj strani, Križnom ulicom sa zapada, Avenijom Marina Držića s istočne strane i rijekom Savom na jugu. Iako nije teritorijalno velika, na području župe stanuje 13 tisuća stanovnika, od kojih se njih sedam tisuća smatra vjernicima. Ranije je 1700 obitelji primalo blagoslov, a broj je u prošloj godini smanjen na 1460 obitelji. No sve one vjeruju da će njihova župa u dogledno vrijeme dobiti sakralni prostor kakav zaslužuju, izgradnjom crkve na predviđenoj lokaciji u parku, toliko osporavanoj posljednjih mjeseci. I to je Savica.

Misna slavlja u župi na Trnjanskoj Savici nedjeljom i blagdanom su u 9, 11 i 18 sati u predvorju OŠ Jure Kaštelana, a radnim danom u 18 (19) sati u kapelici bl. Alojzija Stepinca u pastoralnom centru. Na misama se nedjeljom okupi 700-tinjak vjernika. Župna statistika je kao i u mnogim župama negativna, tako je prošle godine kršteno 26 osoba, a umrlo je 75 župljana. Sakrament euharistije primila su 54 prvopričesnika (ove je godine 67 kandidata za prvu pričest), a sakramentu potvrde pristupile su 44 osobe (u 2017. su 64 kandidata). U protekle dvije godine vjenčano je samo pet bračnih parova. Osim mrežne stranice www.zupa-bl-stepinac.hr župa ima profil na Facebooku i Twitteru. Redovito je već 309 puta objavljen i tjedni pastoralni listić.

Prvim prostorom za bogoslužje, odlukom Ministarstva prosvjete, postalo je nedjeljom i blagdanom predvorje Osnovne škole Jure Kaštelana. Nakon što je 9. listopada 2011. kardinal Bozanić blagoslovio prostorije pastoralnoga centra, euharistija se radnim danom slavi u toj kapelici bl. Alojzija Stepinca, a u sklopu centra još je i dvorana za vjeronauk, župni ured i župnikov stan. Mural s blaženikovim likom u prolazu pokraj pastoralnoga centra toplinom boji sivilo hladne zagrebačke zime. I grije.

Ranije su župne aktivnosti bile na adresi Starotrnjanska 46 c, na području župe Krista Kralja. Nakon Dragutina Cerovečkoga, koji je župom upravljao više od devet godina, i kratkoga imenovanja Vjekoslava Jakopovića župnikom, od 26. kolovoza 2012. župnik postaje mr. Antun Vukmanić.

Rođen je 3. lipnja 1969. u Pregradi u Hrvatskom zagorju, gdje je 1984. završio osnovno školovanje. Odlazi u zagrebačko Dječačko sjemenište, gdje je maturirao 1988. na Interdijecezanskoj srednjoj školi. Po odsluženju vojnoga roka upisao je Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, tijekom kojega je s glazbenim sastavom »Hosana« snimio album originalne duhovne glazbe, pod naslovom »Ljubav i mir«. Diplomirao je u srpnju 1994. godine, a magistrirao 2011. na temu biblijske antropologije. Zaređen je za svećenika 25. lipnja 1995. po rukama kardinala Franje Kuharića, a potom je četiri godine bio župni vikar u župi sv. Josipa na Trešnjevci. Uz niz aktivnosti sa zborom »Izvor« objavio je pjesmaricu s tekstovima popularne duhovne glazbe, kao i drugi album s grupom »Hosana« – »Luka srca«. Bio je na službama pomoćnika vicerektora u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu i nadbiskupova tajnika, a 2001. godine postaje župnik in solidum u zagrebačkoj župi sv. Blaža. Surađivao je tih godina i na Radiju Sljeme u emisiji duhovnih misli »Hvaljen Isus i Marija«.

Od kolovoza 2002. postaje župnikom u župi sv. Terezije od Djeteta Isusa na Trnju. Godinu dana kasnije imenovan je ravnateljem Papinskih misijskih djela za Zagrebačku nadbiskupiju te članom Tajništva Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Tih je služba razriješen u srpnju 2009. godine i mjesec kasnije postao je župnikom na mjestu prve svećeničke službe – u župi sv. Josipa. Uz dolazak u župu bl. Alojzija Stepinca 2012. imenovan je voditeljem Ureda za prostorno-pastoralno planiranje i gradnju u Zagrebačkoj nadbiskupiji te članom Zbora savjetnika (do 2016.) i nadbiskupijskoga Ekonomskoga vijeća. U srdačnom nedjeljnom razgovoru u prostorijama Osnovne škole Jure Kaštelana, između dva euharistijska slavlja, župnik Vukmanić iznio je dojmove glede atipičnoga upravljanja župom s dvije adrese, praktičnim i pastoralnim poteškoćama.

Preporod iznutra, ali i praktične poteškoće

»Osjećaji su pomiješani. S jedne strane lijepo je vidjeti da župa postoji gotovo osamnaest godina, i da je rasla. Nije se rasipala, nego se izgrađivala iznutra, te ima sve osnovne sadržaje koje svaka župa treba imati, premda nema prostora gdje bi se to moglo razvijati. No ima sve potrebne strukture i zajednice«, napomenuo je župnik Trnjanske Savice, podsjećajući na opisanu župnu povijest, vrijeme kada je samo nedjeljna misa bila na području župe.

»Čudo je kako je župa mogla opstati, dogodio se i preporod, došao sam godinu nakon blagoslova pastoralnoga centra. Odjednom su ljudi prepoznali da je to njihova župa, u kapelici se vjernici mogu okupljati svakoga dana. Funkcioniranje na dva mjesta stvara mnogo zabuna. Često je pitanje gdje će biti misa, osobito o blagdanima. Problem je i proslave Stepinčeva jer radnim danom u školi nije moguće slaviti euharistiju prije 20 sati. Pomalo je ‘kaubojski’ sve to. Pojedina su razmišljanja vjernika – ‘uvijek je tako bilo’, da se slavljenje blagdana prenese na nedjelju. Teško je stečene navike mijenjati«, navodi mr. Vukmanić, ponosan na tri skupine volontera koji pripremaju školski prostor za liturgiju, kao i na sve zajednice koje djeluju u župi.

Među brojnim aktivnostima, uz redovitu liturgiju, kateheze i djelovanje župnih vijeća, izdvajaju se tri zbora – mješoviti, dječji i zbor mladih, župni Caritas, čitači, zajednica mladih, ministranti, članovi Schönstattske obitelji. »Živa crkva« triput je izišla na ulice Savice, posljednje dvije godine upriličena je i tijelovska procesija. Župljani odlaze na hodočašća, objavljuju knjige i nosače zvuka, natječu se u KMNL-u i šahovskoj ligi.

Osim misnih slavlja, organiziraju se kateheze za prvopričesnike, krizmanike, katekumene i odrasle. Euharistijska klanjanja su četvrtkom i svakoga desetoga u mjesecu, a cjelodnevno klanjanje je 8. svibnja na zemaljski rođendan bl. Stepinca. Uz brojne devetnice, trodnevnice i duhovne obnove organiziran je u listopadu prošle godine i »Kursiljo« za krizmanike. Uz župno pastoralno i ekonomsko vijeće, djeluju i župni Caritas, župni zbor s dvadesetak članova, zbor mladih s petnaestak članova i dječji zbor.

Pokrenut je vijenac žive krunice, »profesionalizirani« liturgijski čitači, formirala se skupina mladih, kao i obiteljska zajednica. Formirani su ministranti, aktivni su i članovi Schönstattske obitelji. »Živa crkva« triput je izišla na ulice Savice, posljednje dvije godine upriličena je i tijelovska procesija. Župljani odlaze na hodočašća, objavljuju knjige i nosače zvuka, natječu se u KMNL-u i šahovskoj ligi.

Uz župnika Vukmanića većinu aktivnosti ljubazno je predstavila dr. Marija Znika, viša znanstvena suradnica u miru. Objavila je više knjiga i udžbenika kao autorica i u suautorstvu i više od 100 znanstvenih radova iz područja hrvatskoga jezika, pretežito sintakse i semantike. Predavala je sintaksu hrvatskoga standardnoga jezika na Filozofskom fakultetu i teoriju jezika na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Od početka župe sudjelovala je u nizu aktivnosti, članica je mješovitoga zbora, lektorirala je župne listiće, šivala i vezla oltarnike, antependije za improvizirani oltar u školi. Vodila je i liturgijske čitače do Uskrsa 2015., a njezina nasljednica dr. Katarina Aladrović Slovaček pokrenula je jednomjesečnu edukaciju u svibnju prošle godine. Tečaj su vodili fonetičar, psiholog i jezikoslovci. Uspješno je tečaj završilo i diplome dobilo dvadesetak liturgijskih čitača.

Voditelj mješovitoga i dječjega zbora je Ivan Šćepanović, student treće godine Instituta crkvene glazbe »Albe Vidaković« na KBF-u. Uz tjedne probe zbora, svira i predvodi liturgijsko pjevanje na nedjeljnim misama. Kaštelansko-bračka je kombinacija, i sviračkim umijećem najavljuje golemi (ne samo liturgijski) potencijal.

Djela uspješnih FER-ovaca

U župnom pastoralu mnogi su mladi završili Fakultet elektrotehnike i računarstva, i plodonosno pridonose boljitku zajednice. Jedan od njih je i Mario Matanić, član župnoga pastoralnoga vijeća, Caritasa i voditelj zbora mladih. Suprug je, a prije četiri mjeseca postao je prvi put otac. »Od 2007. godine sam aktivnije u župi, dolazio sam ranije samo nedjeljom na misu, koliko su me roditelji ‘tjerali’. Odlučio sam svirati u zboru, a sviđala mi se i jedna djevojka, danas supruga. Trudim se pratiti aktivnosti koliko mogu«, navodi optimistični Matanić, magistar informacijske i komunikacijske tehnologije.

Diplomirani inženjer računalstva Ivica Katić na Savici živi od 1992. godine, najprije s roditeljima, danas sa suprugom i troje djece. Bavi se informatikom, radi u privatnoj tvrtki. Djeluje u župnom Caritasu, koji je prošle godine organizirao četiri akcije skupljanja hrane i higijenskih potrepština za 22 obitelji s područja župe te dvije prodajne akcije.

»Savica je lijep kvart, sa spomenutim nedostatkom župne crkve. Nadam se da ćemo ju ubrzo dobiti. Problem je što nemamo skladišni prostor, kontinuirano bismo mogli pomagati u potrebi, pomoć se svodi na godišnje akcije, gdje skupljamo i odmah distribuiramo. Sudjelujemo i u raznim akcijama Hrvatskoga Caritasa, Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, puno je akcija poput ‘Za 1000 radosti’, potom za pomoć u ogrjevu, organiziramo i akcije prikupljanja odjeće, vađenje krvi, testiranje razine šećera, pomažu nam medicinske sestre i doktorice«, nabraja Katić, opisujući karitativno djelovanje mislima župnoga zaštitnika bl. Alojzija Stepinca: »Hoćemo pokazati da u Katoličkoj Crkvi još uvijek postoji onaj duh koji je Gospodin Spasitelj ulio u nju, a to je duh djelotvorne ljubavi.«

Ranije je 1700 obitelji primalo blagoslov, a broj je u prošloj godini smanjen na 1460 obitelji. No sve one vjeruju da će njihova župa u dogledno vrijeme dobiti sakralni prostor kakav zaslužuju, izgradnjom crkve na predviđenoj lokaciji u parku, toliko osporavanoj posljednjih mjeseci. I to je Savica.

Djelotvornu ljubav prema svojoj župi pokazuje i Zvonimir Szörsén. Ima neobično prezime iako je majka iz Hrvatskoga zagorja, a otac iz Zagreba. Završio je FER, radi u jednoj tvrtki na informatičkoj podršci. Život mu je programiranje, igranje s novim tehnologijama, u slobodno vrijeme i proučavanje teologije, jer je »vječni student« filozofije i religijskih znanosti. Zbog previše obveza studij je na ledu. U župi se uglavnom bavi programiranjem internetske stranice, dizajniranjem i postavljanjem sadržaja. Ponekad i čita liturgijska čitanja. Na Savici je od osamdeset i neke. »Savica je kvart prepun nekadašnjih jugooficira. Pojedinci su otišli za vrijeme Domovinskoga rata. Oni mlađi koji mogu, koji su imali obitelj, otišli su. Imali smo hrpu susjeda koji su se poslije javili i rekli: ‘Više se nikada ne vraćamo.’ Uvijek je ovdje bio prisutan jugoslavenski mentalitet. Ovdje je bila zelena površina, kućice, kasnije je izgrađeno mnoštvo zgrada. Tu su bila brdašca od zemlje i svega, mogao se BMX park napraviti dok je bilo popularno. Nitko se nije tamo igrao, priča je pomalo nategnuta s druge strane. Izgrađene su hrpe zgrada gdje su za vrijeme rata bile barake, još je nekoliko kuća ostalo. Tamo su živjele pojedine obitelji, nikad nije bio zamišljen park, nego za izgradnju. Živim tu od 1983. godine i mnogi koji javno nastupaju s druge strane i ne znaju kako je nekad izgledalo«, prisjeća se Szörsen.

Pastoralna primjena novih tehnologija

Njegova kolegica, poslijedoktorandica na Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) dr. Ivana Bosnić kao inženjer priskače u pomoć u župnim informatičkim »nevoljama«, ali posebno se pronašla u »župnim medijima«. Pomaže u oblikovanju župne internetske stranice, a najviše uživa u vođenju župne Facebook-stranice koja je »produžetak« župnoga listića. »Na njoj se može toplije i prisnije, te u pravom trenutku potaknuti župljane na neku pobožnost ili aktivnost, neformalnije izvijestiti o događajima u župi i tako izgrađivati župno zajedništvo tamo gdje provodimo tako puno vremena – na internetu. Mudrom uporabom društvenih mreža možemo jednostavno doprijeti i do osoba koje su možda manje zainteresirane za vjeru i Crkvu, pokazati im kako izgleda život u župnoj zajednici – možda im se svidi, tko zna«, nasmijano pripovijeda dr. Bosnić, koja svira i klavijature u zboru mladih te na zornicama, kada se u malom prostoru kapele oformi mješoviti zbor »ranoranilaca«, mlađih i starijih pjevača.

Lea Jakopović članica je zajednice mladih i animatora, pjeva u zboru mladih, volontira u župnom Caritasu u slaganju paketa potrebitim obiteljima. No jedno od glavnih zaduženja su joj društvene mreže, osobito vođenje župnoga Twittera. »Odlučili smo iskoristiti u svrhu nove evangelizacije i tu društvenu mrežu. Iako je na početku bilo teško, Twitter je ušao u petu godinu. Twitter je zaživio u punom intenzitetu kad mu se pridružio papa Franjo i Zagrebačka nadbiskupija. Danas smo na tisuću sljedbenika različitih pojedinaca, župa i svećenika. Crkva to sve više prihvaća kao novo sredstvo evangelizacije i kako doprijeti do ljudi na brz, jednostavan način, da se ljudima ponudi informacija koju mogu dobiti istoga trenutka«, otkriva mlada vjernica, sretna jer i na »fejsu« župa ima podršku, čemu je pridonijela i situacija glede gradnje crkve, kada je narastao broj pratitelja i »lajkova«. Pojedini zapisi stavljaju se i na kanal »You tube«.

Vjernica Jakopović navodi da zajednica mladih postoji koliko postoji i župa, a pokrenuo ju je prvi župnik Cerovečki. Okuplja do 30 ljudi koji se povremeno pojavljuju. Neki su postali roditelji pa je samim tim i broj posjetitelja pao. Sastaju se jednom tjedno, srijedom u 20 sati. Sadašnje susrete vode ili župnik ili animatori zajednice mladih. Upravo započinje ciklus »Ljubav je brak po Božjem naumu«, gdje će se obrađivati pitanja ljubavi i spolnosti u bračnoj zajednici.

Schönstattski pokret također je prisutan u župi na Trnjanskoj Savici, aktivnih je šest krugova, svaki ima deset do petnaest obitelji ili pojedinaca koje primaju »Hodočasničko svetište – Milosnu sliku« na dva do tri dana. Svake treće subote u mjesecu redovita su »Slavlja Saveza« u kapelici bl. Alojzija Stepinca. »Svatko tko sudjeluje u ovoj akciji na svoj način, po milosti, postaje oruđe u Marijinoj ruci. Nije sve idealno, često ima i različitih kušnja, ali Majka Triput Divna uvijek sve izvede na dobro. Žalosti nas i stalno se pitamo zašto se toliko oteže realizacija izgradnje naše župne crkve«, napomenula je lokalna voditeljica Schönstattskoga pokreta Marija Brajko.

Komu parkovi zvone?
Ako se zna da je takozvana »crvena Savica« desetljećima komunističkoga režima zatirala vjeru u Boga, ne čudi što i danas upravo na tom mjestu, pod izlikom očuvanja parka (većim dijelom »pojedenoga« zgradama i poznatim trgovačkim lancem), postoje protivljenja gradnji župne crkve bl. Alojzija Stepinca. Kao što blaženikovo djelo, čitavo vrijeme od nastanka župe s njegovim imenom, prolazi svoj put prema svetosti, tako i župljani »plave Savice« pokušavaju vjerom i strpljenjem, unatoč svim kušnjama, dočekati radosnu vijest i početak gradnje željenoga sakralnoga zdanja.
Godine 2013. održan je posljednji natječaj za idejno rješenje, 2014. sklopljen je ugovor za izradu projektno-tehničke dokumentacije, ovjeren od Nadbiskupskoga duhovnoga stola. Nepravomoćna lokacijska dozvola izdana je 3. kolovoza 2016., a posljednjih mjeseci očekuje se očitovanje Ministarstva graditeljstva u vezi sa žalbama. Župnik je svjestan mogućega sudskoga procesa.
»Otpor Crkvi bio je još 2003. kad je pokrenut prvi projekt, kad je pisana prva peticija protiv gradnje crkve, još dok nije bilo novih zgrada, jer je devet osmerokatnica kasnije izgrađeno. Sve je izgrađeno po rubu iste parcele i sve se moglo graditi – osim crkve. Nije samo riječ o čuvanju parka, nego o stajalištu protiv crkve«, tumači župnik Vukmanić. Nadovezuje se na njegove riječi i župljanka Lili Gracin, napominjući da se iza inicijative »za park« zapravo krije ideja »protiv crkve«.
»Obmanjuju narod, pričaju priče, rade fotomontaže, naprave tako da izgleda kao da će crkva zauzeti cijeli park. Znam, bilo bi bolje da ima više prostora, no ne će crkva nikomu smetati. I dalje će se djeca moći igrati, uredit će se park, ali pojedinci su alergični na Crkvu, njih gradnja uzrujava«, kazala je Gracin te izrazila nadu da se ne će mijenjati urbanistički plan jer bi to moglo otegnuti čekanje još godinama. »Također, moram istaknuti da su župljani jako tužni i potrebna je još snažnija podrška duhovnih pastira. Sedamnaest je godina jako puno, i očekuje se napokon rješenje ovoga, pomalo i političkoga pitanja. Crkva ima instrumente kojima može utjecati da se problem na Savici riješi. Možda sam u krivu, no to je moj dojam«, iskreno priznaje vjernica Gracin.
Moć štiva, knjige i riječi

Franka Žunić vlasnica je knjižare u sklopu pastoralnoga centra, otvorene na Malu Gospu prošle godine. Ta supruga i majka dvoje djece od 1992. godine živi na Savici, prije je radila u trgovini mješovite robe u kvartu. »Želja mi je bila ispuniti prazne poslovne prostore. Kroz molitvu je rođena ideja o knjižari. Zbog ljubavi prema Bogu i ljudima, dakako, volim svoj posao. Komunikativna sam, u svemu sam se ostvarila, sretna sam, veći obrt imala bih u gradu, no ovdje sam među svojima. Štivo, knjiga i riječ imaju veliku moć. Kiosci sa žutim tiskom na svakom su uglu, moja želja bila je proširiti ponudu, knjigama i slikovnicama za djecu«, kazala je Franka Žunić, koja prema potrebi »uskače« i u druge župne aktivnosti.

Dvije dame koje se brinu o uređenju crkve, Štefica Jokić i Lili Gracin, pomažu u svim radnjama, poput slaganja slika, zavjesa, cvijeća. Doma peru i peglaju crkveno ruho. Rođena Hvaranka, udajom Primoštenka, gospođa Gracin sjeća se vremena kada je sva aktivnost bila vezana uz župnu kuću. »Tamo smo sve stvari držali, imali smo pjevanje i ostalo. Nismo ništa imali. Sašila sam devedeset posto misnoga ruha, misnica, oltarnika, alba, haljinica za prvu pričest. Sve smo to prenosili«, govori Lili Gracin, vjerujući da će se izgradnjom nove crkve u budućnosti na najbolji način zaokružiti povijest mlade župe.

Nedjeljom se tako ispuni predvorje i hodnici OŠ Jure Kaštelana, vjernici hrle na misna slavlja, a djeca se pokušavaju adaptirati na prostor kojim će već sutra prolaziti u hvatanju novih, prijeko potrebnih znanja. Župa bl. Alojzija Stepinca raste i čeka svoju crkvu, svjedočeći, do toga trenutka, svoju vjeru ponosno i odvažno, u naselju nebodera i neistomišljenika, sigurni da će blaženikova ruka blagosloviti svaki trud, i učiniti ono što se čini dalekim – dostižnim.

IZVORGlas Koncila br. 4/2017.
Prethodni članakNEOBIČNO »ČITANJE« VIJESTI O PROPASTI AMERIČKOGA CIRKUSA Titove biste ne jede noć
Sljedeći članakHRVATSKA, ZEMLJA U KOJOJ SE »ZABADAVA« SPAŠAVA ŽIVOT? Ako nešto nema cijenu, ne znači da ne vrijedi