Ako postoji u hrvatskoj metropoli mjesto koje najviše podsjeća na okupljanja prvih kršćana u rimskim katakombama, to je kripta župne crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu. Nedaleko od vreve vječno jurećega Zagreba, nervoznih lica zbog (ne)dolaska tramvaja jedinice, devetke i sedamnaestice, otkriva se oaza ozdravljenja od stresa i drugih materijalnih i duhovnih briga. Ispod stuba, ispod zemlje, u prostranoj kripti, jedinoj graditeljski ostvarenoj stavci iz idejnoga nacrta slovenskoga genijalca arhitekture Jože Plečnika, dokazu koliko je mukotrpan put od zamisli do ostvarenja, svakodnevno se okuplja mnoštvo zagrebačkih vjernika. Oni se, u sjeni debelih betonskih stupova, među drvenim klupama, mole Gospi Lurdskoj i o. Anti Antiću, oni osjećaju da karizma sv. Franje, prenošena novim naraštajima redovnika Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, može pomoći u svim nevoljama ususret korizmi 2018. godine.
Na kavi nas, u samostanu Majke Božje Lurdske, smještenom s istoimenom kapelom u Vrbanićevoj ulici, u »zaleđu« kripte i crkve na »tračnicama« Zvonimirove ulice, dočekuje župnik fra Nikica Ajdučić. Rođen je u Splitu 5. studenoga 1975., od otca Ante i majke Ive rođ. Bilokapić. U franjevačko sjemenište u Sinju stupio je 1993. godine, gdje je i završio Franjevačku klasičnu gimnaziju. Novicijat je prošao na Visovcu, gdje je i položio svečane redovničke zavjete. Za svećenika je zaređen 23. lipnja 2002. u Splitu, a mladu je misu proslavio u Gali 7. srpnja 2002. U provinciji je vršio službe odgojitelja (doprefekta) u sjemeništu u Sinju i župnoga vikara u Prološcu i u Splitu – Gospa od Zdravlja. Od 2006. do 2012. godine vršio je župničku službu u Sinju i Podbablju kod Imotskoga. Od 2012. godine na službi je župnika u zagrebačkoj župi Majke Božje Lurdske.
»Specifična za župu briga je za duhovno i tjelesno potrebite osobe. Ovdje se mnogo ispovijeda, što je prenio dobri otac Antić, jer mnogi su mu dolazili u sobicu i kapelu. Ispovijedanje je i danas u župi ‘broj 1’. Svakoga primamo dobroga srca, radnim danom, nedjeljom, osobito pred devetnicu Gospi Lurdskoj. Glede tjelesnih potreba, tu je briga za bolesnike jer je Gospa Lurdska njihova zaštitnica. Svake prve subote u mjesecu mnoštvo se okuplja na večernjem molitvenom programu za bolesnike«, upoznaje župnik o. Ajdučić, ističući važnost sakramenta bolesničkoga pomazanja i razbijanja predrasuda prema njemu s obzirom na sve bolesti koje muče suvremenoga čovjeka.
»Nedjeljom i svetkovinom u crkvi se slavi pet misa (u 7.30, 9, 10, 11.30 i 19 sati), na kojima se redovito ispovijeda te duhovno prati naše župljane i sve druge vjernike koji rado dolaze u našu crkvu. Radnim danom slave se tri mise. Osim na redovitim slavljima, vjernici se rado okupljaju za marijanske blagdane, u korizmi, na adventskim zornicama, na dane spomena na slugu Božjega o. Antu Antića te na prigodnim franjevačkim i marijanskim pobožnostima«, kazuje župnik, kojega veseli da se u pojedinim ulicama podižu nove zgrade i dolazi budućnost za mlade obitelji, mnoge nazočne na nedjeljnoj misi u 11.30 sati.
Uz crkvu i župu Majke Božje Lurdske osobito se veže pastoral bolesnika i osoba s posebnim potrebama. »Bolest sa sobom neizbježno donosi trenutke krize i ozbiljno suočavanje sa svojim stanjem. Bez obzira na napredak znanosti, nije moguće naći lijek za svaku bolest pa se u bolnicama, utočištima i domovima po cijelom svijetu susrećemo s patnjom tolike naše braće i sestara s neizlječivim bolestima i često u završnom stadiju tih bolesti. Crkva je, slijedeći primjer dobroga Samarijanca, uvijek pokazivala osobitu skrb za bolesne«, rekao je župnik o. Ajdučić i podsjetio da se svake prve subote u mjesecu upriličuje molitvena večer za bolesnike, koja sadržava pobožnost Majci Božjoj, prigodnu katehezu, slavlje mise i podjelu sakramenta bolesničkoga pomazanja najpotrebitijima.
»Dolazeći iz Sinjske krajine, rubnijega dijela domovine, držao sam da je dolje više siromašnih ljudi. No ispostavilo se da je više potrebitih u Zagrebu. Caritas u župi pokriva mnogo više potrebitih. Jest grad, razvijenost, veća zaposlenost, ali mnogo je samaca, osoba koje nemaju onoga tko će ih saslušati. Caritas djeluje od samih početaka samostana, bio je prisutan preko Trećega franjevačkoga reda, otvaranjem pučke kuhinje. Kasnije je, jasno, Caritas institucionaliziran«, napomenuo je župnik. Taksativno je nabrojio i ostale župne aktivnosti, brigu za pastoral djece i mladih (ministranti i Franjevačka mladež), pastoral braka i obitelji (Franjevački svjetovni red), pastoral bolesnika, starijih osoba i osoba s posebnim potrebama (zajednica »Vjera i svjetlo«), franjevcima osobito na srcu. Pjevački zborovi – dječji, mladi i odrasli – redovito pjevaju na nedjeljnim misama i za svetkovine, a izvan liturgijskoga dijela postižu zavidne rezultate. Župni je Caritas blagoslov za najpotrebitije u župi, zahvaljujući predanomu radu volontera.
Neizbježno je bilo pitanje o dovršetku crkve koje zanima mnoge ne samo zagrebačke vjernike. »Mi se nadamo da će do kraja 2018. crkva biti dovršena i posvećena, kao i pastoralni prostor naslonjen na crkvu. U njoj će biti dvorane i sakristije. Ljudi se očekivano pitaju, no spletom okolnosti, uključujući i Domovinski rat, nije ranije dovršena gradnja. Provincija nije mogla kao glavni investitor omogućiti dovršetak u vremenu kada su brojne crkve stradale u Domovinskom ratu. Kripta je draga Zagrepčanima, i u njoj su sve pastoralne obveze redovito tekle«, najavljuje župnik. Arhitekti uređenja interijera župne crkve Majke Božje Lurdske su supružnici Zorana Sokol Gojnik i Igor Gojnik u dogovoru s fra Antom Crnčevićem i voditeljem radova Ivanom Maletićem.
Fra Mate Matić (Kamensko kod Trilja, 14. ožujka 1956.) župni je vikar i gvardijan samostana Majke Božje Lurdske od 2012. godine. Bio je još u studentskim danima u tom samostanu, potom mladomisnik u srpnju 1983., kao i u razdoblju od 1988. do 1996. tijekom kojega je četiri godine bio i magistar bogoslova.
»U samostanu, svetištu i župi ističe se pobožnost, osobito fratara, prema Blaženoj Djevici Mariji. Veliki Karlo Balić našu je provinciju nazvao ‘Marijin perivoj’. Marijanska duhovnost i lik časnoga sluge Božjega o. Antića posebnosti su župe«, sažeo je gvardijan o. Matić. »Od osnutka župe do danas prošle su brojne generacije. I toliki se s radošću sjećaju da su sudjelovali u životu samostana, župe, ili kao pjevači, ministranti, vjeroučenici, ili na druge načine, franjevačkom duhovnošću«, napominje gvardijan samostana Majke Božje Lurdske, ističući koliko je važno donijeti Krista svijetu. Župa je i okupljalište studenata, posebno onih iz Dalmacije. »Uloga je fratara biti na službi vjernicima, kao ispovjednici, nadahnuti djelom o. Antića. Ovo je kuća ispovijedanja, a drugi vid je pastoral, propovijedanje, mise. Ima nas sedam svećenika, zahvalan sam što su redovnici i u poodmakloj dobi aktivni«, dodaje, u nadi dovršetka postupka za proglašenje blaženim sluge Božjega s otoka Prvića.
Dvadesetosmogodišnji fra Ivan Marija Đuzel đakon je od listopada 2017. Zaređen je za đakona 30. rujna u zagrebačkoj katedrali. Rodom je iz Imotskoga, nakon srednje škole došao je studirati Prometni fakultet u Zagrebu. Jednom prigodom došao je na duhovnu obnovu i nakon, kako veli, prvoga susreta s Isusom dogodio se početak osobnoga rasta u odnosu prema Bogu, čija ga je providnost dovela u župu Majke Božje Lurdske. »Zadužen sam za dvije grupe prvopričesnika. Duhovni sam asistent framašima. Glede života u metropoli primjetna je udaljenost od tradicije, za razliku od Dalmacije. Kao kršćani nismo pozvani na gotove njive, nego da radimo tamo gdje nas je Bog stavio. Radostan sam što mogu mladima i djeci svjedočiti kako ljubiti Isusa i Mariju, Crkvu, i kako služiti drugima«, posvjedočio je đakon.
S. Željka Čeko školska je sestra franjevka Splitske provincije. Rođena je u Livnu. U župi djeluje od 1988. godine, s četverogodišnjim boravkom u samostanu na Jordanovcu. Završila je Institut za crkvenu glazbu »Albe Vidaković« i u župi vodi liturgijsko pjevanje, odnosno dječji zbor »Sunce« koji sudjeluje na nedjeljnoj misi u devet sati. Tradicija je i božićni koncert najmlađih pjevača, a zbor sudjeluje i na »Zlatnoj harfi«. Radi i kao vjeroučiteljica u OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića. »Poziv redovnice i vjeroučiteljice ispunjava me. Rado prenosim radosnu vijest djeci. Budući da je škola odgojno-obrazovna institucija, nastojim odgojem u vjeri prenositi kako bi se djeca trebala ponašati u obitelji i društvu«, govori ta redovnica, radosna što ide ususret pedesetoj obljetnici svojih redovničkih zavjeta. Primjećuje i razlike u školi u odnosu na 1991. kada je u osvitu hrvatske samostalnosti i počela vjeroučiteljski rad. »Mijenjaju se generacije, one od prije pet godina i današnje su drugačije. Osjeća se razlika između djece koja u obitelji žive vjeru. Ona rado dolaze na misu i prihvaćaju pouku. Tamo gdje nema življenja vjere, nema ni djece u crkvi«, upozorava nasmijana s. Čeko.
Glasovita glazbena umjetnica Martina Gojčeta-Silić, profesorica pjevanja na Muzičkoj akademiji, od rođenja boravi na teritoriju župe Majke Božje Lurdske, a od prvoga osnovne aktivna je župljanka. Pomaže u sva četiri župna zbora, osobito otkako je Kristijan Petrović otišao u mirovinu. Ističe važnu ulogu sestara Bilandžić, Marije i Anamarije, orguljašice i dirigentice, u čiju ulogu uskoči. »Žao mi je što se ne uključi još više vjernika, s obzirom na golem broj župljana. Pjevanje u župnom zboru vraćanje je Bogu dara i blagoslova koji imamo. Pokušavamo zadržati ravnotežu između ambicioznih glazbeničkih zahtjeva i repertoara, a opet biti poslušni župniku i pjevati liturgijski odgovarajuće pjesme«, pojašnjava Martina Gojčeta-Silić.
Magistra ekonomskih znanosti Vilijana Belas, rodom iz Poreča, zaposlenica je u banci, a u župi je voditeljica Caritasa. »Karitativni rad moj je način izražavanja vjere i blizine s Bogom. Preko ‘Marijinih obroka’ bila sam i u Ekvadoru. Organiziramo prikupljanje financijskih sredstava, odjeće, obuće, hrane, kao i posjete potrebitima. Pomoć prima tridesetak obitelji. Nadahnuti primjerom iz Caritasa Šibenske biskupije, organiziramo već sedam godina i akciju ‘5 za 1’, pet obitelji pomaže jednoj«, upoznala nas je voditeljica Caritasa s osnovama karitativnoga djelovanja, koji zapravo u župi Majke Božje Lurdske franjevačkom karizmom traje od osnutka samostana 1932. godine.
Vjeko Dukić suprug je i otac dvoje djece. Rođen je u Trilju. Diplomirani je ekonomist, također radi u banci, u župi je od 2003., a osim u pastoralnom vijeću, pomaže i karitativnim radom. »Dalmatincu u metropoli nije se nimalo teško snaći, ali je teško odabrati pravi, ispravan put, osobito s odrastanjem djece. Nastojim sa suprugom biti što bliže zajednici, dati djeci primjer kako bi imala osjećaj pripadnosti«, navodi Dukić, koji u šali dodaje da bazen na Sveticama ne može zamijeniti Cetinu rodnoga kraja.
Iz župe sv. Ante u Grabovici pokraj Buška jezera preko Splita je u župu Majke Božje Lurdske došao Frano Šarić, koji sa suprugom volontira u župnom Caritasu, a član je i župnoga pastoralnoga vijeća. »Jedna od stvari koja mi je na zagrebačkim početcima nedostajala jest ostanak na razgovoru nakon mise. U župi nisam nikoga znao kad sam došao. Tadašnji župnik fra Ante Vukušić oglasio je ponovno formiranje Caritasa i tu sam se prepoznao. Nisam imao nikakvih volonterskih iskustava. Nakon desetak godina dojam je da Caritas raste te da župljani prepoznaju naše akcije«, naveo je Šarić. Izazov mu je uz materijalnu pomoć i evangelizacija. »Mnogo je onih koji su obiteljski i socijalno ugroženi, volio bih te ljude još više približiti Bogu«, zaključio je.
Članovi Franjevačkoga svjetovnoga reda (OFS) djeluju u samostanu i župi od samih početaka. Okupljaju se u različitim aktivnostima i grupama jednom tjedno te na zajedničkoj mjesečnoj skupštini. Franjevačka mladež djeluje u župi dvadeset godina. Zajednicu čine mladi srednjoškolci i studenti, pod vodstvom duhovnoga asistenta i Vijeća Frame. Okupljaju se svakoga četvrtka u večernjim satima te planiraju zajedničke i osobne aktivnosti. Kroz različite sekcije djeluju kao molitvena grupa, karitativna grupa i liturgijska grupa (pjevački zbor).
Profesorica pedagogije i etnologije te odgojiteljica Ivana Bošnjak radi u vrtiću u bolnici, a dolazi iz Trpnja s otoka Pelješca. Dva je desetljeća župljanka u Vrbanićevoj ulici. Članica je Franjevačkoga svjetovnoga reda i niz je godina djelovala u Frami. »Čovjek današnjice treba prihvatiti Božji talent i kanalizirati ga u zajednicu. Napokon imamo grupu framaša koji prelaze u FSR. Framaši su prilično aktivni, a duhovni asistent i moja malenost tu smo kako bismo mogli njihove ideje usmjeriti prema onomu što je bitno«, upozorava Ivana Bošnjak.
Dvadesettrogodišnji student informatike Ivica Jurkić rođeni je Zagrepčanin, ali je podrijetlom iz Livna. »Ministrant sam od malih nogu, a posljednje četiri godine i član Franjevačke mladeži. Žao mi je što nema i više od dvadesetak framaša. Trudimo se biti što aktivniji. Problem je Zagreba što mnogi mladi nisu usmjereni prema Bogu i Crkvi, nego svi ‘ganjaju’ neke svoje uspjehe«, iskreno svjedoči Jurkić, ponosan na zbor »Vrba« i tjedne susrete. Na pitanje kako mladi informatičar poima virtualizaciju vremena i prostora Jurkić je kazao da veći doživljaj pruža živi susret. »I mi imamo kontakte preko društvenih mreža, no bez kontakta uživo sve bi se to ‘raspalo’«, uvjeren je Jurkić.
Pri kraju je potrebno ponovno se vratiti u prošlost, u razgovoru sa župnikom o. Ajdučićem, jer šezdesetih godina prošloga stoljeća započela su organizirana hodočašća u Lurd u organizaciji Svetišta Majke Božje Lurdske u Zagrebu. »Više tisuća hodočasnika, sveukupno oko 10 tisuća, povezalo je glavni hrvatski grad s Lurdom i obrnuto. Tako hrvatski hodočasnici svojom prisutnošću, molitvom i pjesmom odano šire Marijinu slavu, pjevajući: ‘Hrvati se evo tebi utječu i pjesme ti, Djevo, veselo kliču: Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!’« naveo je župnik i pokušao zaokružiti cjelovitu sliku pastoralnih izazova: »Kada je župa nastala, bila je ovdje radnička četvrt, okružena tvornicama, mnogi su tražili i nalazili zaposlenje. Danas je potreba obiteljskoga pastorala jer roditelji su zaposleni, djeca su izložena njihovoj preopterećenosti. Naglasak je važno stavljati na roditeljsko svjedočanstvo i vjersku blizinu, ‘raštimano’ je to. Nije dakako riječ samo o našoj župi, demografski i obiteljski problem je nacionalni.«
Mnoštvo je i graditeljskih i duhovnih zahvata potrebno u ovoj godini, na redovnicima Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja je, kao i uvijek, cjelivati rane, pomagati potrebitima i nastaviti ispisivati povijest župe u srcu Zagreba.
