ŽUPA PRESVETOGA TROJSTVA – NEDELIŠĆE »Župna zajednica funkcionira kao proširena obitelj«

Snimio: I. Tašev | Zajedničko glazbeno animiranje mise župnoga i dječjega zbora
Župa Nedelišće pripada Gornjomeđimurskomu dekanatu, a u sastavu župe je Nedelišće te filijale Pušćine, Dunjkovec, Pretetinec i Slakovec. Na tom području živi oko 7600 stanovnika, od kojih je 7 tisuća vjernika u 1630 domova. U župi je 2018. godine bilo 48 krštenja, 70 umrlih, a 13 parova je vjenčano. Prvopričesnika i krizmanika svake je godine konstantno – sedamdesetak.

Na glavnoj prometnici između dvaju najvećih gradova na sjeveru Hrvatske Varaždina i Čakovca, čim se prijeđe most preko Drave, prvo veće mjesto koje pozdravlja putnika u Međimurju jest Nedelišće. U ambijentu prekrasnoga krajolika, bogate prošlosti i tradicije te susretljivih ljudi nižu se uređene okućnice i dvorišta, obrađene oranice, stoljetne šume – osjeća se da je to kraj Hrvatske koji diše »punim« plućima u ekonomskom i razvojnom pogledu. Ali i u duhovnom, jer kako drugačije može biti u općinskom središtu koje je ime dobilo po danu Gospodnjem, kada se ne radi (ne dela), a nedjeljom se i slavi Presveto Trojstvo, kojemu je posvećena nedelišćanska župa.

»Zavolio sam ovaj kraj i ljude, a i župljani mene. Što god zatrebam, koga god pitam, odazvat će se za pomoć. Mogu se osloniti na laike jer župna zajednica funkcionira kao proširena obitelj, pa svoje župljane i posjećujem prigodno i izvan blagoslova obitelji«, govori mladi župnik Ciglar, koji nosi reverendu i biret jer želi i prema vanjskim simbolima biti prepoznat kao svećenik u društvu.

I Dan općine vezan je uz još jedan blagdan – onaj sv. Vida, jer se uz taj dan povijesno oko crkve u Nedelišću priređivao sajam. Iako se pri ulasku u mjesto prvo primijeti kapelica posvećena Presvetomu Trojstvu, brzo se shvati da ona ne može primiti vjernike po površini i broju najveće općine u Međimurju, pa »dublje« traganje u unutrašnjost dovodi do velike župne crkve – središta župe malo izmaknutoga od samoga središta Nedelišća, gdje su smještene ljekarna, banka, pošta, mnogobrojne trgovine i ugostiteljski objekti…

Otvoreni dobrobiti današnjega pastorala

Župa Nedelišće spominje se u prvom popisu župa Zagrebačke biskupije 1334. godine kao crkva Svete Trojice, a danas pripada Varaždinskoj biskupiji i dio je Gornjomeđimurskoga dekanata te uz Nedelišće obuhvaća naselja i filijale Pušćine, Dunjkovec, Pretetinec i Slakovec. Od 7639 stanovnika na tom području, njih oko 7 tisuća su vjernici. Na čelo župe prošle je godine u kolovozu došao svećenik koji poštuje dugu tradiciju Crkve i župe, predani pastir Tihomir Ciglar (29) iz Gornjega Ladanja u župi Vinica, koji se četiri godine kao župni vikar u Nedelišću pripremao za preuzimanje župničke službe pa već dobro poznaje i župljane i teren.

»Zavolio sam ovaj kraj i ljude, a i župljani mene. Što god zatrebam, koga god pitam, odazvat će se za pomoć. Mogu se osloniti na laike jer župna zajednica funkcionira kao proširena obitelj, pa svoje župljane i posjećujem prigodno i izvan blagoslova obitelji. Župa u Nedelišću s jedne je strane vrlo lijepa, ali i zahtjevna u smislu mentaliteta jer je jako bio prisutan ateizam i to se osjeća do danas u smislu dolaska na misu. Župa ima oko 7 tisuća vjernika, a na nedjeljne mise – dvije u župnoj crkvi te dvije u filijalama – dođe 700-tinjak ljudi, što je 10 posto. No među njima ima istinskih vjernika koji traže Boga u Crkvi kao zajednici, mnoge mlade obitelji počele su dolaziti na misu i djecu su upisale u zbor djece i mladih, tako da su ljudi otvoreni pozitivnim stranama koje donosi današnji pastoral«, govori mladi svećenik Ciglar, koji nosi reverendu i biret jer želi i prema vanjskim simbolima biti prepoznat kao svećenik u društvu. Sa svećeničkim znakom odlazi i u poštu, trgovinu…

Njegovanje tradicijske baštine

U župi je 2018. godine bilo 48 krštenja, 70 umrlih, a 13 parova je vjenčano. Prvopričesnika i krizmanika svake je godine konstantno – sedamdesetak. Prošle je godine kao župnik aktivno djelovao Nikola Samodol, svećenik rodom iz Šibenika koji ima pravo služiti misu i na bizantsko-slavenskom obredu te je bio duhovnik sjemeništa Križevačke eparhije. Proslavivši pedesetu obljetnicu ređenja u kolovozu, otišao je u zasluženu mirovinu, ali je još uvijek ostao u Nedelišću pomagati novomu župniku. Mnogi vjernici spominju njegov doprinos: od obnove župnoga dvora i tornja crkve, nabave orgulja, obnove fasade na crkvi do uređenja parkirališta, pastoralne dvorane i gospodarskih zgrada. Njegovim je putom nastavio i nasljednik župnik Ciglar, koji je bio njegov 10. kapelan u Nedelišću, a kako svjedoči – drago mu je da je ostao na župi, lijepo surađuju i zahvalan je jer je od njega puno naučio.

»Tu sam rođen, odavde imam ženu, tu sam kuću napravio i iz Nedelišća ne idem nikamo – definitivno je najljepši kraj za život… Stereotip je da je ovdje bogat kraj, ima dovoljno za normalno funkcioniranje, ali istina je da se nije iselilo toliko ljudi u odnosu na druge hrvatske krajeve«, ističe 52-godišnji Dragan Novak.

»Što se tiče pastoralnoga rada, nesklon sam određenomu modelu, nego sam otvoren poticaju Duha Svetoga, on oduvijek djeluje u povijesti Crkve, pa nastojim kombinirati. Tradicija Crkve prebogata je da bismo tu riznicu zapostavili, stoga sam prošle godine odlučio obnoviti i pokrenuti pučke misije koje su vodili franjevci konventualci, i redoviti vjernici bili su zadovoljni i doživjeli su tu ponudu kao snažnu duhovnu hranu. Treba njegovati te tradicijske stvari u Crkvi«, govori župnik Ciglar, a te njegove riječi potvrđuju liturgijska slavlja. Drži se do ljepote liturgije, a tu posebnu ulogu ima i đakon koji je najesen stigao u župu – Mislav Mikac iz Jalžabeta. Žele da crkva bude kuća Božja i da je Bog u središtu crkve – ne cvijeće, ne pjevanje, ne svećenik…

Najljepši kraj za život

Prvi župnikov suradnik je zvonar Vlado Pokrivač (63) koji tu dužnost vrši već 17 godina, otkako je »prisilno« otišao u mirovinu nakon propadanja velikoga međimurskoga građevinarskoga giganta koji je na burzu poslao više tisuća radnika. »Budući da sam crkveno odgojen i cijela familija mi je bila vezana uz crkvu, i sam sam još od 1977. pomagao u župi, ali sam posljednjih 17 godina zvonar i brinem se o crkvi, farofu, gospodarskim zgradama i okolišu crkve. Pomažu i drugi vjernici kada su veći poslovi – proljetno čišćenje, pripreme za proslavu proštenja. I moja supruga uređuje crkvu, još dok je bila curica od 10 godina pomagala je mami, a sada je moja desna i lijeva ruka te pjeva u župnom zboru«, govori Pokrivač, koji se priženio u Nedelišće, a rodom je iz Novoga Sela na Dravi. Iako je crkva »izvučena« s glavne ceste te je na velikoj površini, već se i oko nje počelo graditi – pa nam zvonar pojašnjava da su crkvu sada okružile novoizgrađene stambene jedinice te športski centar.

Među vjernicima na koje se župnik oslanja i članovi su ekonomskoga vijeća, a njih predstavlja Dragan Novak (52). »Tu sam rođen, odavde imam ženu, tu sam kuću napravio i iz Nedelišća ne idem nikamo – definitivno je najljepši kraj za život. Ljudi većinom gravitiraju Čakovcu za posao, iako se i samo Nedelišće dosta razvilo, mnogo je obrtnika i poslovnih ljudi koji mogu dati posao. Stereotip je da je ovdje bogat kraj, ima dovoljno za normalno funkcioniranje, ali istina je da se nije iselilo toliko ljudi u odnosu na druge hrvatske krajeve«, ističe prometnik vlakova zaposlen na Hrvatskim željeznicama te kaže da svojim prijedlozima i savjetima pomažu župniku u izgradnji, adaptaciji i uređenju župnih objekata. A situacija je po tom pitanju dobra – i župna crkva i sve filijalne kapele u dobrom su stanju, lijepo su uređene, a u župi mogu računati i na financijsku potporu županije i općine – nije sve samo na župljanima. A župljani su posebno ponosni na najvrjedniji detalj u župnoj crkvi – kustodiju visoku 6 metara, majstorsko djelo nepoznatoga kasnogotičkoga kamenorezbara iz 16. stoljeća.

Promoviraju črnu međimursku pisanicu
Ljubav i želja za pomaganjem drugima motivira desetak članica župnoga Caritasa na predan i angažiran rad, iako u Nedelišću u klasičnom smislu siromaštva nema. No ipak Caritas ima pune ruke posla: svake godine obiđu 75 bolesnika, odnesu im simbolične darove, daju financijsku pomoć obiteljima s više djece, a da priskrbe sredstva, više puta u godini daju poklone župljanima koji zauzvrat ostavljaju priloge. O tome govori Božena Hajdarović (70), umirovljena profesorica u Gospodarskoj školi, rodom iz Sračinca: »Sada za blagdan Gospe Lurdske djelatnice Caritasa sa svojim suradnicima ispeku kolače, bit će 200-tinjak paketa. Za Božić pripremamo radionicu izrade čestitaka, a uoči Uskrsa s firmanicima organiziramo radionicu ukrašavanja pisanica. Radimo na tome da se naša črna međimurska pisanica promovira, želimo da današnja djeca za 10-20 godina, kada nas više ne bude, uče svoju djecu. To je naša tradicija, zaštićena kulturna baština, pa imamo razloga raditi na tome.« Voditeljica je župnoga Caritasa i ističe da u korizmi organiziraju susret starijih i bolesnih župljana u crkvi.

 

Aktivna u Caritasu je i Bernarda Buhanec (64), koja dolazi i na novopokrenute susrete biblijske skupine. Oni se održavaju jednom mjesečno i odazivaju se oni koji žele produbiti vlastitu vjeru proučavajući Sveto pismo na egzegetski način i uz teološko tumačenje. »Dolazim da nešto više saznam o našoj vjeri, ali i radi druženja. Drago mi je da se to nudi u našoj župi. Vjernica sam odmalena, još su moji roditelji uzimali Glas Koncila od prvoga broja, a kada više nisu mogli čitati, onda sam ja preuzela – jer je i to prilika za informiranje i duhovni rast.« Udovica je rodom iz Nedelišća. Bila je zaposlena u MTČ-u. Redovito svakoga dana dolazi na misu u župnu crkvu. Svjedoči i da se moli krunica, a u svibnju i listopadu to je posebno svečano uz pjevanje litanija.

Mlade privući sakralnoj glazbi

O pjevanju u župi Presvetoga Trojstva brine se iskusni Vlado Mihaljević (65), već 22 godine orguljaš u Nedelišću, ali i kantor u više od 10 međimurskih župa. Rodom je iz Male Subotice, po struci profesor književnosti, živi u Čakovcu. »Kantor sam već 50 godina, od malih nogu. Dolazim iz kantorske familije. Kantorstvo je u obitelji neprekinuto već više od 100 godina, pa to uđe u krv. Moj sin svira, brat također, a usto je i restaurator orgulja, tako da nema bojazni za budućnost. Naš je zbor u Nedelišću postigao dosta toga: kao prvi Međimurci sudjelovali smo na manifestaciji ‘Pasionska baština’, snimali smo crkvenu glazbu kroz godinu i izdali četiri nosača zvuka.« Svira na prvoj nedjeljnoj jutarnjoj misi u župnoj crkvi, a na drugoj se pridruži i zbor koji ima 20-ak pjevača. Sretni su što su prije nekoliko godina ugradili orgulje koje su stigle iz Regensburga, a ranije su svirali na harmoniju i sintesajzeru. »Interes za glazbu postoji, dobar je potez da se ponovno oformio dječji i mladi zbor. Mlade treba na novi, drugačiji način privući sakralnoj glazbi«, napominje Mihaljević.

Oba zbora – i mješoviti i dječji – pjevaju zajedno na istoj nedjeljnoj misi, naizmjence: stalne dijelove mise pjevaju stariji pjevači, a ostale pjesme dječji. Vođenje dječjega zbora – koji je obnovio svoje djelovanje ove pastoralne godine na župnikovu inicijativu – povjereno je Ivi Novak (37). »Nije tako teško počinjati stvarati ispočetka. Djeca su se dobro odazvala, oni koji vole pjevati dolaze, ima ih dovoljno i lijepo je s njima raditi. Imamo 2-3 gitare, a 20-ak djece dolazi redovito na probe i mise. Na misi nam se zna priključiti još poneko dijete.« U župi je od 2008. godine, a zaposlena je u čakovečkoj ekonomskoj školi, gdje je i prije živjela. Kaže da bi Nedelišće zasigurno – zbog broja stanovnika, razvijenosti infrastrukture, gospodarske zone – bilo samostalan grad da nije tako blizu Čakovca. Naime, dijeli ih samo jedan nadvožnjak. Predstavnica mladih, osnovnoškolka Ana Delost (14) zajedno sa sestrama Barbarom i Martom pjeva u zboru, a kaže da se mladi uključuju i u društveni život – u mažoretkinje i folklorna društva, ali i športske aktivnosti.

Vole hodočastiti u domovinu

Ljepoti liturgije pridonosi i ministrantska zajednica koja se poput »ranoranioca« okuplja subotom na svojim susretima od 7.30 do 9 sati. Dolaze na misu, a nakon toga imaju susret u pastoralnoj dvorani koji vode njihovi voditelji Luka Treska i David Kovačić. Ministranti kažu da su se navikli na taj ritam i dobro im je što im onda ostane vremena za njihove aktivnosti ili učenje. »Tradicija je da ministranti postaju nakon prve pričesti pa ima mnogo onih koji idu u srednju školu, na fakultet ili su već zaposleni. Najstariji ministrant iz Pretetinca otišao je nedavno u Irsku na doktorski studij iz područja kemijskoga inženjerstva – ali od djetinjstva do nedavno je ministrirao«, napominje župnik Ciglar i dodaje da su iz župe dva živuća svećenika (dr. Karlo Šimek iz Pušćina i Josip Pivar) i tri redovnice (sestre Damira Pergar, Dinka Kovačić i Jelena Oreški). Župnik svjedoči i da župljani vole hodočastiti – tradicionalno odlaze Majci Božjoj Bistričkoj, u Ludbreg u svetište Predragocjene Krvi Kristove i na Trsat s dva autobusa, a povodom pučkih misija prošle su godine prvi put išli Majci Božjoj Jeruzalemskoj na Trški vrh.

Rođen u Dunjkovcu, župljanin Franjo Cimerman (66) sjeća se izgradnje tamošnje kapele sv. Josipa Radnika. »Iako je bio snažan utjecaj komunizma i ateističkih aktivnosti na ovim prostorima, ljudi ipak imaju osjećaj za vjeru, što je posebno došlo do izražaja izgradnjama kapelica i crkava u Pušćinama i Dunjkovcu – dislociranim mjestima. Time je u posljednjih 35-40 godina bitno porastao vjernički aktivitet. Izgrađenost i bolja infrastruktura bitno su utjecali na porast duhovnoga života u ovom kraju, a osamostaljenjem Hrvatske više je ljudi počelo drukčije razmišljati i vjerski sadržaji postali su ljudima prihvatljiviji. Imali smo dobre svećenike i danas ga imamo, to je značajna stvar«, govori Cimerman, ekonomist po struci, koji se sjeća kako je nedjeljom kao dječak išao uskim putom od Dunjkovca do Nedelišća i župne crkve. Tada ih je, kako kaže, bilo 10-15, a danas ih je više od stotinu.

»Hrvatski Lurd« privlači Marijine štovatelje
Dvadeset i pet godina nakon lurdskih ukazanja jedno od prvih mjesta u hrvatskim krajevima gdje se počela štovati Majka Božja Lurdska jest upravo Nedelišće. Prvi je i najstariji kip Gospe Lurdske u Hrvatskoj nabavio 1883. godine tadašnji nedelišćanski župnik Ignacije Szele s kapelanom Felixom Berkom, a kako pokazuju povijesni spisi, dopremljen je iz Pariškoga umjetničkoga zavoda te je koštao 100 forinta. I današnji župljani povezani su s tom pobožnošću – mole se pred kipom smještenim u kapeli kraj kora, u izdubljenoj stijeni u obliku špilje, a svake godine za blagdan 11. veljače – kada se prisjećaju ukazanja neukoj i siromašnoj djevojčici sv. Bernardici – pripremaju se devetnicom koja započinje na Svijećnicu.
»Imamo proštenje na blagdan Majke Božje Lurdske, iako to nije glavna zaštitnica župe. Najviše dolaze naši župljani, nije toliko prošireno štovanje kao što je bilo ranije. Tu vidim priliku za pastoralno djelovanje, da promoviramo Majku Božju Lurdsku jer u okruženju nema sličnoga svetišta«, kazao je župnik Ciglar, koji je prije dva mjeseca dao obnoviti prvu nedelišku župnu spomenicu iz 1779. koju je započeo pisati na latinskom jeziku tadašnji župnik Mihael Kalamar, a zadnji zapis je iz 1912. na mađarskom jeziku. Upravo iz te spomenice može se pročitati zapis kako je izgledao svečani blagoslov kipa Gospe Lurdske 1883. godine: »Dan 7. listopada bio je lijep jesenski dan. Zazvonila su nedelišćanska zvona, zatutnjali mužari. Sa svih strana grnuli su vjernici iz domaće i susjednih župa. Dok je župnik blagoslivljao kip Majke Božje Lurdske, vjernicima su se oči orosile suzama. Propovjednik Mijo Gašperlin prikazao je narodu povijesni događaj o lurdskim ukazanjima i pozvao vjernike, da od sada u ovoj kapeli, u svom domaćem Lurdu, mole Mariju u svim svojim životnim potrebama i teškoćama. Poslije mise, narod se teška srca opraštao od blagoslovljena kipa Lurdske Gospe, pa je poslije ručka opet došao u velikom broju u crkvu pred Gospin kip.«

IZVORGlas Koncila br. 6/2019.
Prethodni članakRATOVANJE ZALUDU I ZA »BUDU« U što će nas sljedeće uvjeriti?
Sljedeći članakISTRAŽIVANJE MEĐU SVEUČILIŠTARCIMA O ŽIVOTU NA SELU Mogu li mladi oživjeti opustošene krajeve?