Nemalo je reći da me nakon prošlogodišnjega otvaranja Olimpijskih igara ove godine sablaznio događaj koji je u Rimu ovih dana organizirala jedna modna kuća pred Anđeoskom tvrđavom, koristeći se crkvenom ikonografijom za promociju suvremene mode. Zar takva upotreba crkvenih simbola u popularnoj kulturi nije bogohulna?
Tomislav K.
Vjerojatno mislite na modnu reviju koja je održana u srpnju na Ponte Sant’Angelo u Rimu, koju je EWTN News na talijanskom jeziku već podnaslovom opisao kao nešto »između umjetnosti, vjere i provokacije«, a izazvala je podijeljene reakcije i katoličke javnosti. Ovdje prenosimo tek jedan dio priloga koji je prvo objavila Američka katolička agencija (CNA) na engleskom jeziku, u kojem se ističe da je poznata talijanska modna kuća Dolce & Gabbana privukla pozornost, ali i postavila pitanja u katoličkoj javnosti nakon što su se za svoje nove odjevne predmete (visoke mode) »inspirirali liturgijskim ruhom«, a sami su rekli da su time htjeli »odati počast klerikalnomu krojenju«. Zapravo, oni su svojim odjevnim komadima »imitirali« liturgijsko ruho – misnice, dalmatike, štole, pektorale, a pri tome su se koristili i liturgijskim bojama koje se rabe u crkvenoj liturgijskoj godini. »Upotreba katoličkih simbola kao što su križevi, krunice, kadionice i slično podijelila je javnost. Neki su to smatrali činom poštovanja talijanske kršćanske baštine, drugi instrumentaliziranjem svetoga zbog estetskih i komercijalnih ciljeva«, piše EWTN i objašnjava da je modna revija zapravo sličila na liturgijsku procesiju. Zbog toga valja reći da su i kritike katoličke javnosti opravdane jer se vjerski simboli rabe za svjetovne ciljeve, pa je jedan mladi teolog – Nicola Camporiondo – rekao da je riječ o »uzurpaciji«, bez obzira što je očito da »tradicionalna katolička estetika i danas oduševljava«. Don Alberto Ravagnani misli da je ta modna revija »način da se vrjednuje tradicija«: »Bog nam je dao umjetnost, ruke, inteligenciju i sposobnost da stvaramo lijepe stvari. Ta čovjekova sposobnost da stvara ljepotu suradnja je na Božjem djelu«, smatra don Ravagnani, koji je ipak naišao na protivljenje onih koji ga prate na društvenim mrežama. Neki su vjernici modnu reviju nazvali bogohulnom i pretjeranom pa je don Ravagnani odgovorio da je samo htio potaknuti širu raspravu o »govoru ljepote i vizualnoj baštini kršćanstva«, a ravnatelj Ambrozijanske pinakoteke u Milanu (i suradnik te modne kuće) don Alberto Rocca je rekao: »Ta upotreba katoličkih simbola počast je našoj tradiciji jer su oba dizajnera katolici.« Iz svega napisanoga očito je da su takve modne revije izazov za katoličku javnost, ali i za Crkvu općenito, jer među vjernicima (i svećenicima) ima onih koji govore o profanaciji, kao i onih koji smatraju da je to prilika za dijalog.
Bez obzira na sve pozitivne kritike, želimo reći da u takvim modnim revijama ne prepoznajemo evangelizacijski duh, nego spektakl kojim se željela privući pozornost, pa ćemo se složiti s kritičarima koji kažu da je riječ o komercijalizaciji svetoga koja nije ni primjerena ni prihvatljiva, premda to ne znači da bismo se trebali zatvarati pred provokacijama koje dolaze iz svijeta, nego bismo na njih trebali reagirati otvoreno, ali ostajući vjerni katoličkomu nauku.
