Po naizgled malom, a opet tako važnom daru Štita Srca Isusova, u aktualnom broju Glasa Koncila i hrvatske čitatelje dodiruje duh karmelske duhovnosti iz Španjolske. Štit Srca Isusova, naime, izradile su redovnice iz karmela u gradiću Alcala de Henaresu, nedaleko od Madrida. Mnogima bi se u Hrvatskoj karmel iz Španjolske, kao uostalom i cjelokupna povijest Katoličke Crkve i zemlje na Pirenejskom poluotoku, na prvu mogli učiniti »udaljenima« i nepoznatima. No jedan lokalitet nedaleko od Madrida – koji se zove Cerro de los Angeles i koji bi se mogao doslovce prevesti kao Brdo anđela – simbol je koji blisko povezuje i hrvatsku i španjolsku mučeničku Crkvu u razdoblju 20. stoljeća.
Srce koje stoljećima privlači hodočasnike
Španjolski građanski rat, koji je trajao od 1936. do 1939., uglavnom se u povijesnoj literaturi opisuje kao krvavi uvod u Drugi svjetski rat. No sukob republikanaca (komunista, trockista i ostalih lijevo orijentiranih političkih i vojnih frakcija) i »rojalista« predvođenih Franciscom Francom bio je i duhovni boj koji je za Crkvu značio i borbu za preživljavanje. To se ponajprije ogledalo u činjenici da su republikanske snage, kad god su im političke i vojne prilike to omogućile, na »oslobođenim« prostorima činile teške progone katoličke vjere. Ubijani su svećenici, redovnici, redovnice i istaknuti vjernici laici. Spaljene su i opljačkane brojne crkve i samostani diljem Pirenejskoga poluotoka.
Za španjolske je vjernike stoljećima kompleks Cerro de los Angeles imao posebno značenje. Geografski u samom srcu Pirenejskoga poluotoka, brdo je još od srednjega vijeka mjesto na koje su navirali brojni hodočasnici. A Brdo anđela nedaleko od Madrida dobilo je dodatnu duhovnu važnost kada je ondje 1919. svečano otvoren spomenik Presvetomu Srcu Isusovu. Bilo je to vrijeme neposredno nakon Prvoga svjetskoga rata koji je, premda u njega Španjolska nije bila izravno uključena, ostavio svoje posljedice i na Pirenejskom poluotoku. Sredinom dvadesetih godina prošloga stoljeća, kada je dijelom kompleksa Cerro de los Angeles postao i karmelski samostan koji je utemeljila sveta karmelićanka Marija Maravillas od Isusa, na svetom se brdu počelo s novom dinamikom bdjeti nad španjolskom prijestolnicom i ostatkom zemlje. Nije stoga iznenađujuće da je to sveto mjesto u vrijeme Građanskoga rata duboko zasmetalo komunistima. Čim im se za to ukazala mogućnost, oni su odlučili razoriti impozantni kip Presvetoga Srca Isusova i izbrisati sve svete tragove s toga lokaliteta.
»Mislili smo da imaju nešto… Pa ni krevete nemaju!«
Kao samostanska poglavarica zajednice od dvadeset redovnica sv. Maravillas od Isusa bila je neposredna svjedokinja tih zastrašujućih dana. Te uspomene sačuvane su i u svetičinoj biografiji »Ako mu ti dopustiš…«, otisnutoj u nakladi Glasa Koncila i Zaklade »Sveta Maravillas od Isusa«. U srpnju 1936. republikanske ljevičarske militantne skupine ovladale su Madridom i okolicom. Grad je postao mjestom paleža, pljačke i svakakva bezakonja. Oružane snage brzo su se obrušile i na Cerro de los Angeles. Upali su u samostan, započeli s pretragom, koja je trebala biti pljačka, no na njihovo zaprepaštenje i neznanje u samostanu bosonogih i siromašnih karmelićanki nisu naišli ni na kakav skriveni novac, zlato, umjetnine…
»Taman posla! Mislili smo da imaju nešto… Pa ni krevete nemaju!«, uzviknuli su tada republikanski vojnici. Izvršili su »nalog« o pritvoru, a karmelićanke su, kao »zatvorenice«, napustile karmel i privremeno se smjestile u Getafeu, madridskom predgrađu pod koje Cerro de los Angeles spada i u administrativnom smislu. Iako su među razularenom svjetinom i militantima bili i oni koji su vikali da redovnice treba ubiti, one su ipak u Getafeu smještene u samostan uršulinki. Uz njih su zapravo nastavile živjeti kao i u karmelu u Cerro de los Angelesu – molitva, časoslov, čišćenje spavaonica, razni fizički poslovi, tišina… A uza sve to karmelićanke su imale pogled na spomenik Presvetomu Srcu Isusovu nad kojim su nastavile bdjeti u svojim molitvama.
Na eksplozije karmelićanke uzvraćale molitvama
Na samom kraju srpnja 1936. militanti su započeli s rušenjem kipa Presvetoga Srca Isusova. Sveta Maravillas od Isusa pratila je toga dana dalekozorom što se zbiva na Brdu anđela. O tome njezina biografija donosi: »Pedesetak je ljudi izišlo iz vozila te se uspinju stepenicama na spomenik i nervozno šetaju među skulpturama u podnožju. Odjednom su se svi počeli udaljavati od spomenika sve dok se nisu odmaknuli dovoljno daleko. Što će se dogoditi? Zar su odustali? Kao odgovor, začuje se strašna eksplozija. Cerro de los Angeles je ostao obavijen gustim tamnim dimom. Na tamnom trijemu časna majka i njezine kćeri mole s rukama postavljenim u znak križa. Malo po malo, oblak dima nestaje te se ponovno može vidjeti spomenik. Redovnice pjevaju Te Deum, a poslije toga Magnificat.«
Više je dana trajalo »nadmetanje« – između militanata s dinamitom i redovnica koje su molile. Da bi kip oborili, bilo im je potrebno osam dana. Svetičina biografija o tome kaže: »Dolazi 7. kolovoza. Prvi petak u kolovozu. Od tri sata popodne neprijatelji Kristovi ne uzmiču ni trenutka. Donijeli su velike strojeve za bušenje kojima će minirati temelj podnožja kipa, otvarajući velike rupe koje će napuniti dinamitom. U 19.30 ti su jadnici još uvijek zaposleni. Već se smračilo. Noć je bez mjeseca i bez zvijezda, kao da ne žele osvijetliti to jezivo svetogrđe. ‘No ovo je vaš čas i vlast tmina’ (…) Odjednom ih je prestravila velika eksplozija. Iako ne vide ništa, jasno im je da više nema nade. Nakon nekoliko minuta telefonist iz Getafea im javlja: ‘Srušilo se Srce Isusovo među tolikim blasfemijama’.« Stotine kilograma dinamita, možda i tone, bile su potrebne za zastrašujući pothvat španjolskih komunista.
Republikanski militanti ubili su i petoricu članova Katoličke akcije, laika koji su prije okupacije stražarili oko kipa želeći spriječiti vojsku u najgorim naumima. Plan komunista bio je da na mjestu porušena kipa Presvetoga Srca Isusova podignu spomenik u čast »slobode«, kao što su i francuski revolucionari nakon 1789. pretvarali znamenita svetišta, katedrale i crkve u slična mjesta posvećena »slobodi«, »razumu« i »bratstvu«. Lokalitet su španjolski militantni i njihovi pomagači iz »internacionalnih brigada« nakratko preimenovali u Cerro Rojo – Crveno brdo.
Replika spomenika izvedena u impozantnijoj inačici
No vladavina republikanaca i njihova bezvlašća trajala je razmjerno kratko. Oni su poraženi do 1939. godine. Završetak Španjolskoga građanskoga rata značio je i mogućnost povratka karmelićanki na Cerro de los Angeles. One su nakon rušenja kipa Presvetoga Srca Isusova napustile Getafe, živjele su u više improviziranih »pokretnih samostana« u Madridu i drugdje. Vratile su se k uršulinkama i iz toga samostana započele svoj uspon – na Brdo anđela, ali i prema Gori Gospodnjoj.
Knjiga »Ako mu ti dopustiš« opisuje prizore na Cerro de los Angelesu nakon tri godine okupacije ljevičarskih militanata. »Sve što su vidjele vlastitim očima bilo je zaista užasno. Na sve strane mogle su vidjeti samo ruševine i posljedice rata. Dvostruki redovi rovova zaštićenih zaprekama od bodljikave žice okružuju čitavi Cerro de los Angeles. Prilikom eksplozije, sve do ulaza u samostan, raspršile su se stijene koje su pripadale spomeniku, a koje su pomiješane s krhotinama, otpadom, uništenom ratnom opremom i otpacima građevinskih materijala. Taj je prizor uistinu dirljiv. Ruševine i pustoš na sve strane«. Samostan, kao i samo brdo, rabljeni su u vojne svrhe, pa su tako i sve prostorije vrvjele raznim otpadom, ostatcima vojne opreme, neredom, nametnicima…
No ubrzo je uz obnovu karmela počela i obnova Cerro de los Angelesa. Vratili su se hodočasnici, vratili su se i vjernici koji su pohodili redovnice, a pristupale su i djevojke koje su imale zvanje za karmel. U poratnim je godinama započela i obnova kipa Presvetoga Srca Isusova. Iskoristile su se i ruševine staroga kipa, a sredstva su davali građani Španjolske i država. Zamisao je bila da se na mjestu staroga kipa izradi njegova svojevrsna replika, ali u impozantnijoj inačici. Gradnja je započela 1944. i dovršena je 1965. godine. Povijest je pokazala da ni tone dinamita španjolskih komunista nisu mogle »izvaditi« Presveto Srce Isusovo iz srca Pirenejskoga poluotoka.
U novoj je inačici spomenika sama Isusova figura: raširenih ruku poziva ljude da se utječu Njemu i Njegovu Presvetomu Srcu; zajedno sa stupom koji ju drži izvedena u visini od jedanaest i pol metara. Spomenik je postavljen na 26 metara visok temelj, građevinu u kojoj se danas nalaze crkva posvećena Majci Božjoj i kripta. Cerro de los Angeles mjesto je na koje danas dolaze brojni hodočasnici, osobito u svibnju. Uz karmel, ondje se nalazi i bogoslovija. Kada se Madridu pristupa s juga, s brzih je cesta gotovo nemoguće ne zamijetiti i impozantni kip Presvetoga Srca Isusova. Ono što je za stanovnike Rio de Janeira Krist Otkupitelj, to je za stanovnike Madrida Isus sa svojim Presvetim Srcem.
