Polako je sredinom rujna Podravina iznosila svoju proslavljenu paletu jesenskih šara. A u malenom Čepelovcu, nedaleko od Đurđevca, iznosilo se nešto što bi se s pravom moglo nazvati svjetskim. Jedinstveni je to duhovni kompleks »Podravskoga Jeruzalema«. Novo je duhovno zdanje blagoslovljeno po rukama apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj Giorgia Lingue na simboličan dan – u subotu 13. rujna, u svojevrsnoj duhovnoj uočnici ususret svetkovini Uznesenja svetoga Križa.
Ima li u Indiji i Amazoniji Veronika i Šimuna Cirenaca?
Župnik Ivica Gladoić: »Kada se konkretizirala ideja kako bi križni put trebao izgledati, ‘Podravski Jeruzalem’ građen je našim sredstvima i rukama. Poduprle su nas, jasno, uz darove vjernika i lokalne vlasti, no posebnost je ovoga projekta i u tome što su se u njegovo podupiranje uključili i vjernici iz drugih dijelova svijeta. Ponosni smo na sve to«Na svakoj postaji križnoga puta na betonsko postolje postavljena je drvena sjenica, a u nju likovi koji uprizoruju Isusovu muku. Ulaz u križni put čuvaju dvije kućice s prikazom švicarske garde. Osim Isusa i Marije koji su izvedeni u tradicijskoj ikonografiji pučke pobožnosti, ostalih sedamdesetak likova s križnoga puta prikazano je u nošnjama iz raznih dijelova svijeta. Kipovi su izrađeni od podravskoga hrasta. Na 400 metara dugu hodu od prve postaje do kapele Gospe od Kalvarije susreću se tako likovi koji predstavljaju pedesetak država i pet kontinenata svijeta.
Na prvu teško se oteti dojmu da je »Podravski Jeruzalem« svojevrsna oprjeka suvremenomu i globaliziranomu svijetu, koji teži sve ujednačiti na razinu prosječnosti, staviti u uniformu iste boje… No ono što »Podravski Jeruzalem« čini doista svjetskim njegove su dublje poruke. Naime, likovi koje Isus susreće na novom podravskom križnom putu pokazuju i da su patnja i izdaja ili trpljenje za viši cilj i darivanje sebe za druge fenomeni koji se događaju ne samo u kršćanskom svijetu, nego i u bilo kojem kutku kugle zemaljske. Tko može jamčiti da u Indiji ili Kini ili Amazoniji ne postoje Veronike i Šimuni Cirenci? Tko stoga može jamčiti da u najzabačenijem kutku svijeta zrno radosne vijesti ne može roditi barem jednim zdravim stablom žive vjere?
Zajedno sa župnim sjedištem Budrovcem i selcem Sirovom Katalenom, Čepelovac čini jedinstvenu duhovnu cjelinu. Do gradnje »Podravskoga Jeruzalema« zemljišna parcela na kojoj je on podignut pripadala je obitelji svećenika Darija Paviše. No kako se ideja razvijala, zemljište je darovano župi. Tako je od početne ideje o gradnji privatnoga križnoga puta ipak došao duhovni dar na čijim će se izvorima napajati generacije vjernika podravskih krajeva.
Na Marijinu ozemlju i sveti papa Poljak
Novi se križni put, zajedno s kapelom Gospe od Kalvarije, lijepo uklopio u marijansku pobožnost kojom su i inače natopljeni podravski krajevi, pa tako i Čepelovac. Sama kapela kojom je »okrunjen« križni put čuvarica je jedinstvenoga dara – replike slike Gospe od Kalvarije iz poljskoga svetišta Kalwaria Zebrzydowska nedaleko od Krakova. Upravo je u tom svetištu u davnim danima prošloga stoljeća malenoga Karola Wojtyłu njegov otac nakon majčine smrti doveo pred lik Majke Božje i rekao: »Odsada će Marija biti tvoja majka!« Nova kapela ponad križnoga puta čuva i relikviju svetoga pape Poljaka – pramen njegove kose.
Na potezu od Budrovca do Kalinovca pod »duhovnom ingerencijom« svećenika Ivice Gladoića niz je marijanskih crkava: župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Budrovcu i kapele posvećene Rođenju Blažene Djevice Marije, Majke Božje Žalosne, Majke Božje Kraljice Krunice… Svećenik Gladoić župni je upravitelj u Budrovcu i župnik u Kalinovcu. Krajevi su to iz kojih vjekovima vjernici hodočaste na Mariju Bistricu, a odnedavno i u druga marijanska svetišta – Trsat, Međugorje, Lourdes. Župnik s radošću govori o prvim konkretnim pastoralnim planovima oko »Podravskoga Jeruzalema«. »Već imamo skupine hodočasnika iz drugih župa koje su nam se javile. Za početak ćemo ovdje krenuti s pobožnostima prvoga petka u mjesecu. U korizmi je planirana pobožnost svakoga petka, a u tom će razdoblju hodočastiti i župe iz našega dekanata«, pojašnjava nam pastir budrovačke župe. »Kada se konkretizirala ideja kako bi križni put trebao izgledati, ‘Podravski Jeruzalem’ građen je našim sredstvima i rukama. Poduprle su nas, jasno, uz darove vjernika i lokalne vlasti, no posebnost je ovoga projekta i u tome što su se u njegovo podupiranje uključili i vjernici iz drugih dijelova svijeta. Ponosni smo na sve to«, dodaje župnik Gladoić.
Antonija Jurić Švaco: »Očekujemo da će i s ovim našim duhovnim kompleksom mjesto nanovo živnuti. I sada među nama na nedjeljnim misama u župi i u Čepelovcu možemo vidjeti i lijep broj vikendaša. Prepoznajemo ih po registarskim oznakama jer su u zadnje vrijeme i mnogi od njih u ovim krajevima sebi kupili klijeti za odmor. I oni su se već polako uklopili u naše običaje«
Anđelka Peroković Lovrak: »Ali i u našoj sredini mladi drže do Crkve. Imamo ministrante, animatore. Lani je za njih u župi organizirano i ljetovanje, a ministranti su nedavno hodočastili i u Ludbreg. U našem se mjestu inače živi tako da većina nas putuje i radi u drugim mjestima. Više nije neuobičajeno da se putuje u Đurđevac, Novigrad, Koprivnicu, pa i u Zagreb«
Ozračje koje privlači i vikendaše iz velikih gradova
Kada je nakon blagoslova nuncija Lingue i mise koju je predvodio varaždinski umirovljeni biskup Josip Mrzljak novi podravski duhovni kompleks »inauguriran«, Čepelovac je povezao »oba kraja« evanđelja. Selce koje je prema mjerilima suvremenoga svijeta »neznatno«, baš kakav je bio i Betlehem iz Isusova vremena, dočekalo je i svoj Jeruzalem.
»I u Čepelovcu imamo školu koja je obnovljena, iako su u njoj danas samo tri đaka. Dogodio se i nama proces iseljavanja. Mlađi odu na studij u Zagreb i najčešće ondje ostanu raditi. Nekada je samo u našem selu bilo osamstotinjak duša, sada možda jedva tri stotine. A k tomu još dominira stariji svijet«, govori nam Antonija Jurić Švaco, jedna od mještanki Čepelovca mlađe generacije. Jedna je od aktivnijih župljanki budrovačke župe.
»Ipak, svi smo u našoj sredini svesrdno poduprli projekt ‘Podravskoga Jeruzalema’. Ne samo zato što je to ‘naša stvar’. Naime, mons. Dario Paviša domaći je sin, iz Kalinovca, a u Čepelovcu je kupio klijet i tako je zapravo sve krenulo. A negdje usput ‘našim’ je postao i mons. Jan Maria Chun Yean Choong iz Državnoga tajništva Svete Stolice. Nego, očekujemo da će i s ovim našim duhovnim kompleksom mjesto nanovo živnuti. I sada među nama na nedjeljnim misama u župi i u Čepelovcu možemo vidjeti i lijep broj vikendaša. Prepoznajemo ih po registarskim oznakama jer su u zadnje vrijeme i mnogi od njih u ovim krajevima sebi kupili klijeti za odmor. I oni su se već polako uklopili u naše običaje. Inače u ovoj se sredini razvija turizam, puno je kuća za odmor, kao i ponuda poput vinskih cesta«, pojašnjava sugovornica Jurić Švaco.
Marina Barberic: »Puno nas ima i djecu u Zagrebu. Njima je često studij prva stuba za odlazak. Ali ako već ne ostanu u našem mjestu, sretniji smo ako su barem u Zagrebu, a ne u inozemstvu. Uskoro će se otvoriti i brza cesta preko Bjelovara kojom će se do Zagreba dolaziti za otprilike sat vremena«
Danijel Globan: »Nas je ovdje zapravo jako malo i koji smo aktivni u župi svi smo na raspolaganju župniku. Što god da treba tu smo i za nas ne postoji neki ‘striktni’ zadatak za koji smo zaduženi«
Tko je aktivan u župi, nikad nema samo jednu zadaću
Čepelovačke mještanke Anđelka Peroković Lovrak i Marina Barberic nadovezale su se na podravsku duhovnu baštinu. U nekim davnašnjim vremenima selom se možda orila življa pjesma, možda je više žena dolazilo na listopadske i svibanjske pobožnosti, ali mještani se ne predaju, kažu nam. »Ali i u našoj sredini mladi drže do Crkve. Imamo ministrante, animatore. Lani je za njih u župi organizirano i ljetovanje, a ministranti su nedavno hodočastili i u Ludbreg. U našem se mjestu inače živi tako da većina nas putuje i radi u drugim mjestima. Više nije neuobičajeno da se putuje u Đurđevac, Novigrad, Koprivnicu, pa i u Zagreb«, govori župljanka Peroković Lovrak.
»Puno nas ima i djecu u Zagrebu. Njima je često studij prva stuba za odlazak. Ali ako već ne ostanu u našem mjestu, sretniji smo ako su barem u Zagrebu, a ne u inozemstvu. Uskoro će se otvoriti i brza cesta preko Bjelovara kojom će se do Zagreba dolaziti za otprilike sat vremena«, pojašnjava sugovornica Barberic koja kao vjeroučiteljica radi u Kloštru Podravskom, a u župi u Budrovcu priprema mlade za sakramente i vodi župni Caritas.
»Nas je ovdje zapravo jako malo i koji smo aktivni u župi svi smo na raspolaganju župniku. Što god da treba tu smo i za nas ne postoji neka ‘striktna’ zadaća za koju smo zaduženi«, nadovezao se Danijel Globan. Da je tomu zaista tako angažirani župljanin Globan sam je posvjedočio upravo onoga jutra kada smo s njime razgovarali netom prije svečanoga blagoslova novoga križnoga puta i mise u kapeli Gospe od Kalvarije. Naime, iza njega bila je neprospavana noć. Zajedno s drugim župljanima čuvao je sliku Gospe od Kalvarije koja je vjernicima bila izložena na čašćenje u sklopu večernjega molitvenoga bdjenja.
»Podravski Jeruzalem«
