KAKO SU PRESVETO SRCE ČASTILI HRVATI SVETA ŽIVOTA Dvanaest lica srdačne pobožnosti

S iznimkom svetaca naših strana koji su umrli prije potpunoga razvoja pobožnosti Presvetomu Srcu Isusovu – od sv. Jeronima do sv. Marka Križevčanina – teško se i za jednoga hrvatskoga člana općinstva svetih može reći da nije bio štovatelj Srca. Ipak, kod nekih je to štovanje umnogome nadišlo običaj prvih petaka, pretačući se bilo u presudne osobne odluke bilo u duhovnost čitavih zajednica. Izuzme li se glasoviti štovatelj Srca Isusova bl. Alojzije Stepinac, dvanaest hrvatskih blaženika i slugu Božjih i u svojim je pobožnostima ostavilo blago kojemu se osobito vrijedi uteći u godini posvete hrvatskoga naroda Presvetomu Srcu Isusovu.

Nadbiskup je Srcu posvetio sve

Naslov »biskupa Srca Isusova« sluzi Božjemu Josipu Stadleru nije dopao slučajno. Vrhbosanski je nadbiskup Božanskomu Srcu 1882. posvetio sarajevsku prvostolnicu i čitavu nadbiskupiju, a uz pokretanje Glasnika Srca Isusova napisao je i više nadbiskupskih poslanica posvećenih štovanju Božanskoga Srca. I svećenički i biskupski jubilej slavio je na Srce Isusovo, kada je i svojim Služavkama Maloga Isusa predao redovničko odijelo. Povlasticu da i posljednju misu slavi na prvi petak zavrijedio je i svakodnevnom molitvom: »O ljubezni Spasitelju! (…) Prikazujem sebe svega tvojemu presvetomu Srcu i odlučujem s pomoću tvojom više nikada ne griešiti.«

Litanije Srca prostodušnoga isusovca

Sluga Božji Rikard Friedl znao je reći da je moliti naučio 1879. baš u svetištu Presvetoga Srca Isusova u Paray-le-Monialu, gdje je Krist otkrio tajne svojega srca sv. Margareti Mariji Alacoque. A ovako je splitski isusovac prostodušno molio pogleda uprta u sliku Božanskoga Srca: »Ljubio me, predao se za me; ljubit ću ga i za njega se predati.« Da je Srce bilo »središte i žarište« njegova nutarnjega i vanjskoga života, njegov životopisac dokazuje i time da je Friedl »poput litanija složio 33 milosti, što ih je Družba Isusova primila od Presvetoga Srca« te je s velikim žarom »poticao sebe i braću da se odazivlju tim milostima«.

Plamenu Srca pridružila se klanjanjem

»Jaslice, križ, euharistija.« Sažetak je to »srdačne« duhovnosti koju je sestrama Presvetoga Srca predložila njihova utemeljiteljica, službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić. Iako je tu duhovnost otkrivala i pri oltaru Srca Isusova u kući svojih roditelja i kao voditeljica riječkoga Zavoda Presvetoga Srca Isusova za siromašnu djecu, njezin je vrhunac pronalazila u klanjanju pred Presvetim: »Želim se nastaniti u Srcu moga dobroga Boga, tu ću i ja gorjeti od vatre tamo gdje izgara moj Isus. Zatvoreno u njegovu Božanskom Srcu, moje će srce živjeti od ljubavi. (…) O, ljubavi istinite škole, uzmi moje, a daj mi svoje srce.«

Duhovno cvijeće za širenje Srca

Pet sakramentalnih i 340 duhovnih pričesti, dva djela milosrđa, pet djela ljubavi, 590 pohoda Presvetomu, 55 pohoda Gospi, 110 samozataja, 400 prijegora u glavnoj strasti, 3000 strelovitih molitava – buket je to duhovnoga cvijeća kakvo bi sluga Božji Petar Barbarić mjesečno prinosio Božanskomu Srcu. No mladi je bogoslov počivalište podno oltara Srca Marijina u Travniku stekao i promicateljskom djelatnošću. Bratovštini Srca Isusova svetim je slikama tražio nove članove i među seljacima i među djecom, a siromašnim je školskim drugovima sam plaćao pretplatu na Glasnik Srca Isusova. »Hoće narod, samo ti njega uputi!«

Zadovoljština – nastavak djela Srca

»Molite izvor svega milosrđa, Srce Isusovo, da ulije u vaše srce svoj duh ljubavi, da vas učini instrumentima svoga milosrđa i tako preko vas čini djelo svoje ljubavi«, savjetovala je svojim kćerima Milosrđa Trećega reda sv. Franje bl. Marija Propetoga Petković. Blajska misionarka za koju je i Kongregacija za kauze svetaca ustanovila da je Očevu imenu »po Presvetom Srcu Isusovu hvalu i slavu prinosila« djelo je ljubavi Srca nastavljala prinoseći zadovoljštinu: »Ja ti se živom vjerom klanjam, hvalim i blagoslivljam tvoje presveto ime i tvoje preslatko srce, da ti nadoknadim za sve uvrede i obeščašćenja kojim te vrijeđaju nezahvalni ljudi.«

Zrcalo Srca pod ispovjedničkim habitom

Premda je nosio franjevački habit, a ne isusovački talar, sluga Božji fra Ante Antić u brojnim je pismima kao duhovnik upućivao na Srce Isusovo: »Umočite svaki križ, svaki trn koji vas ubode, u Božansko Srce Isusovo i sve će vam postati lakše, ugodnije i slađe.« – »Ostavite sva suvišna, bespotrebna pitanja, probleme, prošlost, budućnost, pustite se milosti i ljubavi Euharističnoga Srca Isusova.« Veliki zagrebački ispovjednik tomu se umijeću i sam naučio motreći zrcalo Božanskoga Srca: »Nauči me šutjeti kao što si i ti šutio! Nauči me nositi svoj križ i sebe se odricati, kao što si i ti trpio! Nauči me moliti kao što si i ti molio!«

Poljupci u srcu pulske njegovateljice

»Gospođo, želim postati časna; komu da se obratim?« – »Idi sestrama Svetih Srdaca!« Taj je kratki razgovorom s jednom nepoznatom staricom u pulskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova 1924. zauvijek usmjerio redovnički život službenice Božje Tarsille Host-Ivešić. Sve trenutke kada u pulskoj Mornaričkoj bolnici nije obilazila bolesničke postelje ta je redovnica provela pred svetohraništem, gdje se razvila i njezina pasionska pobožnost prema Presvetomu Srcu. Često je probodeno Srce ljubila na raspelu, a u jednom od njezinih mističkih iskustava Isus joj je otkrio: »Svaki put kada me poljubiš, ja te ljubim u tvojem srcu.«

Srčani zalog laičke rekristijanizacije

»Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vječno posjedovanje Presvetoga Srca Isusova«, zapisao je 1928. u svojoj oporuci bl. Ivan Merz. Srdačno pouzdanje laika koji je pisma potpisivao kao »u presvetom Srcu odani« nagrađeno je njegovim ukopom u jedinoj hrvatskoj bazilici Presvetoga Srca Isusova u Zagrebu. No Ivan se i ranije uvjerio u milosrđe Srca. Njemu je zahvaljivao obraćenje oca, a u njemu je promatrao i »najjači faktor za rekristijanizaciju društva« kojoj se srčano predao. Konačno, Srcu je Isusovu posvetio čitav život: »Ako je na Tvoju slavu da trpim i tako dođem k Tebi, neka bude Tvoja volja.«

Mjenica srca Kraljeve suradnice

»Nisam više mogla moliti ni žalosnu krunicu, ni križni put, jer sam po tim molitvama postala još smućenija. I tako sam nizala krunicu za krunicom, ali osim uobičajenih, smišljala sam nove, pa sam na svih 5 desetica molila: ‘Srce Isusovo, ja se u Te ufam’ ili ‘Srce Isusovo, ja Te zaklinjem, pomozi mi!’« Tako je na Božje Srce tijekom petogodišnje robije u Požegi do 1952. kucala službenica Božja Marica Stanković. Time je ovjerila duhovnost na koju je pozvala svoje Suradnice Krista Kralja: »Potpišimo Gospodinu praznu mjenicu na kojoj neka nas on zaduži kako hoće, da budemo kao Srce Isusovo potpuno poslušni i potpuno predani volji Očevoj.«

Žeđ Srca tažio je dušama

»Rukama mogu pipati taj njegov blagoslov. Kroza svih ovih 40 godina svojega svećeničkoga života i rada i kako bih bio siromašan bez toga blagoslova, bez blagoslova prvih petaka Srca Isusova«, zabilježio je u jednom misionarskom pismu na prvi petak sluga Božji Ante Gabrić. Ufajući se da će svoj kraj dočekati »u Srcu Isusovu«, apostol Bengala molio je Presveto Srce da ljubav koju je slutio u svemu stvorenju dožive svi ljudi: »Sjeti se da si raširenim, probodenim rukama grlio čitav svijet, da si probodena srca žeđao, a i još žeđaš za dušama! Dobri Isuse, daj nam snage i jakosti da utažimo žeđu tvojega Srca!«

Molitva srca probodenoga svećenika

Samo petnaest minuta nakon mise koju je na oltaru Presvetoga Srca Isusova crkve u Lanišću služio za obraćenje grješnika, Miroslav Bulešić 24. je kolovoza 1947. prolio krv za Krista. Mučeništvo blaženika koji se više puta posvetio Srcu Isusovu po Srcu Marijinu čini se kao tjelesno ispunjenje molitve koju je zapisao u svojem duhovnom dnevniku. »Presveto Srce Isusovo, iz ljubavi prema meni probodeno, ja ti se prikazujem da te tješim. Pomozi mi. (…) Daj mi jakosti da puno trpim za Boga i za duše; daj mi velike, neizmjerne ljubavi prema svakoj duši. (…) Daj da se uvijek sjećam, da sam od sada ubuduće na svijetu zato da trpim.«

Srce je častila slikama i pjesmama

Bokeljskoj službenici Božjoj Ani Mariji Marović ne valja priznati samo kronološko prvenstvo među znamenitim hrvatskim štovateljima Presvetoga Srca, nego i jedinstvenost u njegovu štovanju. Utemeljiteljica Pobožnoga društva posvećena tajni Srca Isusova i Instituta sestara obnoviteljica posvećenih presvetim Srcima Isusa i Bezgrješne Marije raznim je slikarskim tehnikama do smrti 1887. častila Sveta Srca, kojima je posvetila i više talijanskih soneta.