Godine 1929. u Berlinu je objavljen roman »Na Zapadu ništa novo« njemačkoga prozaika Ericha Marije Remarquea. Riječ je o djelu koje razotkriva strahote i besmisao rata kroz priču o novaku Paulu Bäumeru i njegovim suborcima, prikazujući tjelesna i duševna stradanja njemačkih vojnika na zapadnom bojištu tijekom Prvoga svjetskoga rata. U vremenu žestokih ratova, zaoštravanja međunarodnih odnosa, utrke u naoružanju i militarizacije društva taj roman ima posebno značenje.
Nakon ekranizacije Lewisa Milestonea (1930.) i Delberta Manna (1979.), Edward Berger režirao je posljednju filmsku adaptaciju Remarqueova romana. Ratna drama »Na Zapadu ništa novo« (»Im Westen nichts Neues«) praizvedena je 12. rujna 2022. u Torontu i zatim je objavljena na Netflixu. Film je osvojio četiri Oscara, uz još pet nominacija, uz ostale i za najbolji film. Vrsnu glumačku postavu predvode Felix Kammerer (Paul Bäumer), Albrecht Schuch (Stanislaus Katczinsky) i Daniel Brühl (Matthias Erzberger). Film sadrži surove scene nasilja i zato se ne preporučuje mlađima od šesnaest godina i osobama osjetljive ćudi.
Potresna ratna priča oblikovana je na vizualno dojmljiv način. Hladniji kolorit prevladava u ratnim prizorima moralnoga bezdana, a toplijim i intenzivnijim tonovima oslikavaju se prizori ljudskosti i detalji krvavoga užasa. Oprjeka svjetla i sjene na licima vojnika naglašava dramatičnost njihova unutarnjega svijeta. Izmjenom kraćih kadrova i bržim pokretima kamere produbljuje se doživljaj rovovskoga meteža, a krupnijim se planovima i statičnijom kamerom pobuđuje refleksija o duševnim stanjima likova. Estetska vrijednost obogaćena je ekspresivnom glazbom, od sjetnih i lirskih dionica do zloslutnih i disonantnih zvukova ratnoga stroja. Film je prožet kršćanskim motivima (križevi, freske, slike) koji u okolnostima rata imaju posebno dramatično značenje.
Asocijativnom montažom ostvarena je antiteza dviju uvodnih sekvenca. S jedne strane kadrovi prirodne ljepote, mira i tišine, s prizorom lisičje jazbine u kojoj mladunčad bezbrižno spava s majkom. S druge strane kadrovi ratnoga kaosa ispunjenoga zvukovima projektila, uzvika i krikova, s vojnicima koji obezglavljeno trče pokraj mrtvih suboraca ili zgrčeno sjede zamišljena lica i tupa pogleda. Prva sekvenca završava kadrom iznimne likovne kakvoće koji iz donjega rakursa prikazuje stabla koja se u neobičnoj kompoziciji uzdižu prema središtu snimke tvoreći nebeski krug. Druga sekvenca započinje kadrom koji iz gornjega rakursa prikazuje razbacana tijela vojnika s crvenom lokvom krvi. »Žabljom« perspektivom izražena je nadmoć prirode spram čovjekova moralnoga posrnuća snimljenoga »pogledom kamere s visoka«.
Poruka uvodnih sekvenca je uznemirujuća. Čovjek može biti veća zvijer od životinje. Divljina prirode može biti bezazleno sklonište spram divljaštva ljudi. »Daj čovjeku moć, postat će zvijer«, kaže Katczinsky Bäumeru. Moć je u rukama političara i generala koji u luksuznim salonima potezom pera kroje sudbinu svijeta, ali i običnih vojnika koji na bojištu oduzimaju živote jedni drugima. Bäumer ide u rat vjerujući da će uskoro biti u Parizu, obećanom eldoradu njemačkih trupa. Umjesto toga zaglavio je u rovovima vodeći krvave borbe više od godinu dana za nekoliko stotina metara spaljene zemlje. Rat ga je promijenio. Preobrazba je bila postupna i dramatična.
Filmska priča o Paulu Bäumeru započinje prijavom u vojsku. Zaveden je romantičnim sanjarijama i državnom propagandom o uzvišenosti ratovanja i vojničkoj časti. Želi također dokazati svoju zrelost prijateljima i obitelji. Iluzije i društveni konformizam, nekritička svijest i strah od odbacivanja čovjeka mogu dovesti do kobnoga izbora koji će odrediti njegov život. »Mala pogrješka na početku postaje velikom na kraju«, kaže sv. Toma Akvinski.
Kako je Bäumer od nevinoga mladića postao stroj za ubijanje? Shvatio je da rat nije herojska borba za čast i besmrtnu slavu, nego pakao koji uništava ljudsko dostojanstvo, oživljava najmračnije porive i čovjeka pretvara ili u neprijatelja kojega treba uništiti ili u sredstvo prolijevanja tuđe krvi. Shvatio je da su francuski vojnici ljudske osobe koje je rat osakatio kao i njega. Shvatio je da preživjeti rat nije trijumf vrijedan slavlja, nego početak borbe u kojoj novi život postaje jednako velik izazov kao stare bitke. Jedino svjetlo za Bäumera njegovi su suborci. Kad je smrt pokosila posljednjega prijatelja, zadnji plamičak ljubavi utihnuo je u Paulovu srcu tako oštro da nije mogao zaplakati. Uslijedio je posljednji čin ratne drame.
Uskoro će nastupiti primirje i rat će biti gotov. Bezobzirni general kicoških manira govori izmoždenim vojnicima o navodnoj izdaji političara i obrani vojničke časti. Naređuje odlazak u posljednju bitku, a rat je izgubljen. Paulov pogled je prazan i bezizražajan. Ne gleda u čovjeka, nego kroz čovjeka. Ljudskost je za njega izgubljena. Neki vojnici odbijaju posluh. Strijeljani su. Paul se ne buni. Za koga i za što?! Odlazi na bojište. Sada da bi ubijao. Nekoć je njegovo lice bilo čisto. Sad je blatnjavo. Izgubio je obraz. Ili možda nije? Završne scene su znakovite.
Na početku filma Bäumeru se kaže da ide u rat »za cara, Boga i domovinu«. Car se odrekao prijestolja, domovina je poražena, a što je s Bogom? Političari i generali zloupotrebljavaju vjerski govor za nacionalističke i militarističke ciljeve. Na primjeru vojnika vidljivo je da rat može imati razarajući učinak na vjeru čovjeka. U blasfemičnim okolnostima masovnoga pijančevanja zbog vijesti o završetku sukoba netko pijanim glasom izgovara dio liturgijske molitve za oproštenje i mir. U jednom razgovoru Katczinsky kaže Bäumeru glasno, a zatim sve tiše: »I Bog nas gleda… kako se koljemo.« Pognuvši glavu i slegnuvši ramenima, ponizno nastavlja: »Ali što ja znam? Ništa ne znam.« Iz neznanja i slabosti, prije nego iz habitualne zloće i prijezira, proizlazi vojnički cinizam i ironija spram vjere.
Rat može uništiti vjeru, ali ne mora. Jedini mirotvorac u filmu čovjek je duboke vjere. Matthias Erzberger – nema ga u romanu – više puta spominje Boga zauzimajući se za kraj rata. Riječ je o katoličkom političaru i vođi njemačke delegacije kod potpisivanja primirja 11. XI. 1918. kad je završio Veliki rat. Nacionalisti i militaristi organizirat će kasnije njegovo ubojstvo. Erzbergerovom ekranizacijom poručuje se da moralnih političara ima u mračnim ratnim vremenima.
Bäumer se nije othrvao demonima rata. Moglo se to predvidjeti već u prvom kadru s njegovim likom. Kadar je snimljen u totalu. Kompozicija je znakovita. S desne su strane drvo i križ. Dva pomična tijela su kamion s ratnim uniformama i Bäumer na biciklu. Kamion prestiže Paula, koji zatim ubrzava. Slijedeći kamion prema lijevoj strani kadra, Bäumer se udaljava od križa. Prvo fizički, a onda i duhovno. Otuđuje se od simbola Božje ljubavi. Oglušio se o Isusov poziv: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28). Utočište traži u krhkim ljudima, a ne u Bogu. Zato se ne može nositi s križem koji ga sve više pritišće i nepravdom koju sve snažnije osjeća. Humanizam bez Boga prije ili kasnije završava tragično. Bäumera i njegove suborce treba žaliti, ali ih u osnovi ne treba slijediti.
Filmske bilješke
