Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića – Zagreb – Voltino
Među župama u Hrvatskoj s mnoštvom razgranatih duhovnih, kulturnih i humanitarnih sadržaja ističe se župa sv. Leopolda Bogdana Mandića u zapadnom dijelu Zagreba, na području nekoć pretežito radničkih naselja podignutih uz tvornicu »Končar«. Na Duhove, 8. lipnja, župljani su se okupili u hladovitom vrtu te uz kavu govorili o župi i svojem kršćanskom pozivu. Uz pastoralni centar, župni je vrt otvoren za osnaživanje zajedništva među župljanima, iza njega je povrtnjak, a u betonskom podrumu donji je dio vazmene izložbe likovnih radova »Otajstvo otkupljenja«. Župljani su posvjedočili da su vrata župe otvorena svima te onamo rado dolaze ljudi različitih svjetonazora i vjera, čije se predrasude prema Crkvi pritom tope.
Teško je navesti što župa ne nudi. Uz redovitu liturgiju i sakramente, tu je služba čitača, getsemanska ura prožeta pobožnošću Srcu Isusovu, priprava za sakramente odraslih, učenje violine za djecu oštećena sluha i onkološke bolesnike, tečaj gitare, likovne radionice i art-terapija, dvije obiteljske zajednice i dva zbora, evangelizacija od vrata do vrata, izložbe, koncerti i izdavaštvo, župni ansambl, adventski sajam Caritasa koji stipendira studente i učenike… Nizu aktivnosti nema kraja. U mnogome župa živi viziju o Crkvi otvorenoj svima, kao i misionarski poziv da se »ide na periferije«. »Mi smo poput OPG-a«, duhovito je prokomentirao župljanin Ivan Butorac. Župa je osobito otvorena djeci i mladima s teškoćama pa je baš na duhovsku nedjelju ondje krizmano desetero djece koja pohađaju Centar za obrazovanje »Slava Raškaj«.
Od križa krajputaša do pastoralnoga centra
Župnik Željko Lovrić ističe kako nije slučajno da je na području današnje župe prije 500 godina stajao prvi križ krajputaš – jedini znak kršćanstva zapadno od Kaptola. Od 1994. između Klanječke i Hannamanove ulice, potoka Kustošaka, Ljubljanske avenije i Fallerova šetališta djeluje samostalna župa. Prije toga postojala je kapela sv. Leopolda Bogdana Mandića u obiteljskoj kući, u Subotičkoj 15, u sklopu župe sv. Marka Križevčanina, ispripovjedio je župnik. Nova je crkva s vremenom dograđivana te je danas središte pastoralnoga centra sv. Leopolda Bogdana Mandića. Svećenik Lovrić župnik je već jedanaest godina, a široj je javnosti postao poznat kada je tijekom pandemije koronavirusa na Uskrs u žutom oldtajmeru »spačeku« s megafonom obilazio ulice i vjernicima naviještao Uskrsnuloga. O aktivnostima u župi redovito javlja na župnoj Facebook-stranici s tri tisuće pratitelja, gdje se mogu naći i vrijedni duhovni poticaji.
Iako moderna crkva nema zvonika, krasi je vjerojatno najveći vitraj u Hrvatskoj plaćen donacijama vjernika koji su u manje od tjedan dana prikupili potreban iznos. Župnik Lovrić, koji je i amaterski slikar, glazbenik i pjesnik, tijekom pandemije dobio je poticaj organizirati kulturna događanja. »Ovdje živi desetak tisuća ljudi kojima nije dovoljno tek jesti i spavati, nego treba kulturom obogatiti dušu«, rekao je. Kada je na prvu izložbu došlo četvero ljudi, nije se obeshrabrio. Danas je u župi sjedište Hrvatskoga udruženja likovnih umjetnika i kritičara (HULUK), a godišnje se priređuju barem dvije velike izložbe likovnih djela renomiranih umjetnika – božićne i uskrsne tematike. Nakon potresa koji je uništio učionice Centra za obrazovanje »Slava Raškaj« u Ilici župnik je ustupio prostor župe violinistici i glazbenoj pedagoginji Renati Novoselec, koja je osmislila metodu jedinstvenu u svijetu, kojom učenike znatno oštećena sluha uspješno poučava sviranju violine. Danas je voditeljica velikoga projekta »Violinmusic4all«.
Župljani ne skrivaju da je duša župe župnik Lovrić, za kojega imaju mnoge riječi hvale, kao i za pastoralnoga pomoćnika dr. Daniela Pataftu. Obojica nerijetko gostuju u različitim medijima – Laudato TV-u, HRT-u i Z1 televiziji. »Župa treba biti sustav koji sam živi«, smatra župnik. Na pitanje što mu je izazov u pastoralnom radu odgovorio je da su to sati samoće, »getsemanske ure« kada svećenik ima udio u Kristovoj smrtnoj borbi, ali je i to blagoslovljeno. Na pitanje o izazovima dr. Patafta rekao je da su najveći problem suvremenoga čovjeka uništeni i pokidani međuljudski odnosi – prijateljstva i brakovi. »Kada je to uništeno, svjedočimo onečovječenju čovjeka. Ako se nešto negdje dobro radi, uvijek postoje oni koji će to zlobno kritizirati. Ovdje se međuljudski odnosi obnavljaju«, rekao je.
Tko dođe u crkvu, došao je u dom
Četvrtkom uoči prvoga petka župljanke Vlatka, Ana i Dalia sa župnikom pripremaju klanjanje pred Presvetim, nadahnuto pobožnošću Presvetomu Srcu Isusovu. Od 23 do 24 sata iz spisa sv. Marije Margarete Alacoque čitaju ono što govori duša, a župnik čita Isusove riječi.
»Imamo druženje mama s novorođenčađu i malom djecom jedanput tjedno; tu bude savjeta, druženja, smijeha i molitve. Podijeli se što je nekomu teško. Osjeća se toplina i povezanost. Obiteljsko je druženje jedanput mjesečno, subotom; počne u deset sati i traje gotovo cijeli dan. Održavaju se usporedne radionice, za žene i muževe. Kasnije se sastanemo i razmjenjujemo mišljenja. Nakon toga bude misa, pa ručak i druženje. Kada čovjek dođe u crkvu, došao je u dom«, posvjedočila je župljanka Mišela Žehaček Živković. O lektoratu – službi čitača – govorila je lektorica Ivana. »Prije dvije-tri godine na poticaj župnika i prof. Bedalova započeli smo formalniju pripremu za čitanje u crkvi. Shvatili smo koliko je važno da čitači razumiju čitanja; imali smo duhovne i govorne vježbe godinu dana. To nije čitanje, to je naviještanje«, rekla je.
»Radim u centru ‘Slava Raškaj’. Imali smo ove godine grupu krizmanika; roditelji, budući da poznaju vlč. Željka, željeli su da krizma bude ovdje. On je jako otvoren za osobe s teškoćama i vidi njihovu duhovnu vrijednost. Djeca s teškoćama u jednostavnosti doživljavaju Božju prisutnost«, rekla je vjeroučiteljica Zrinka Zubić. Ružica Međugorac i Višnja Dropuljić glavne su organizatorice aktivnosti župnoga Caritasa, no posvjedočile su da u akcijama sudjeluju svi, a župni adventski sajam organizirao je tim od petnaestak ljudi. Organizirani su različiti štandovi; gastro-kutak, božićni ukrasi, štand razmjene igračaka, bio je tu koncert i tombola, a sva su prikupljena sredstva uložena u školovanje sedam studenata odnosno srednjoškolaca, o čijim se potrebama skrbi župni Caritas. O suradnji sa župnikom i izgradnji župe posvjedočio je i Ivan Buturac, koji se kao vijećnik gradske četvrti zalaže za potporu toj i ostalim župama dekanata. »Krenuli smo od uređenja okoliša pa se onda uređivala unutrašnjost crkve i pastoralni centar. Veseli me što danas to nisu prazni zidovi; to mi je pokazatelj da sam ispravno postupio. Danas župa živi punim plućima!« rekao je.
Od projekta ORPHEUS preko izložbe na dva kata do zbirke poezije
Bogata kulturna aktivnost u župi donijela je brojne plodove. Renata Novoselec posvjedočila je o povezanosti djece iz različitih škola i centara, koje prije nije bilo. »Vidim kako smo počeli govoriti o tome da smo svi jednaki, kako nema razlike u dostojanstvu između nekoga tko je katoličke i tko je muslimanske vjere. U projektu ‘Violinmusic4all’ u pastoralnom centru – čime se i nadbiskup Kutleša ponosi – imamo kulturnu raznolikost. Sada već imamo djecu iz drugih država«, rekla je.
O projektu ORPHEUS govorila je Sandra Karabatić, medicinska sestra i predsjednica udruge »Jedra«, koja u suradnji sa župnikom Lovrićem nastoji spajati glazbu i duhovnost u skrbi za onkološke bolesnike. Projekt je upriličio glazbene aktivnosti za osobe oboljele od karcinoma. U siječnju ove godine nastupili su u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskoga. Uskrsna je izložba pod nazivom »Misterij otkupljenja« – koja se još uvijek može pogledati na oba kata – okupila djela renomiranih likovnih umjetnika, među kojima su Karin Genc, Petar Koši, Ana Marija Botteri, Dimitrije Popović, Marijan Jakubin i Josip Botteri Dini. U sklopu župnoga izdavaštva u ediciji »Deodatus« nedavno je objavljen i predstavljen pjesnički prvijenac Ane Karakaš »Olovka u Tvojoj ruci«.
Važnost povjerenja
Iz komentara župljana izbija veliko povjerenje u Boga, ali i u ljude. Istaknuli su da im je drago što je crkva uvijek otvorena, do kasnih večernjih sati, te se u njoj uvijek čuje duhovna glazba – i za slučajne prolaznike, vjernike i nevjernike. Stipo Damjanović, član ekonomskoga župnoga vijeća, ispričao je kako su ishođenje dozvole za gradnju crkve, kao i njezina realizacija, bili mukotrpni. Nije mu žao truda. »Bog nas je nagradio dobrim svećenicima«, kaže.
Renata Novoselec, violinistica i voditeljica projekta »Violinmusic4all«: »Veličina koju sam dobila ovdje nemjerljiva je; nisu samo djeca dobila dom, i ja sam našla komadić sebe koji je nedostajao. Tek kada sam se ponovno našla u vjeri, našla sam dio svoje duše. Studentima govorim koliko je važno njegovati higijenu duše.«
Antonija Tomasović, katehistica: »Prije sam živjela u Splitu i bila aktivna u svojoj župi; ondje sam naučila da je Crkva moj dom. Ovdje sam naišla na dobrodošlicu i na tome sam zahvalna. Počela sam čistiti crkvu pa, budući da sam u Splitu održavala kateheze za odrasle katekumene, to sam počela činiti i ovdje. Jako me raduje biti alat u Božjim rukama! Ljudi izvana često pristupaju Crkvi s predrasudama. Kada dođu u našu župu, otkriju potpuno drugi svijet.«
