Osnivačica i voditeljica upravo osnovane udruge »Križarica« pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Zagrebu ostvarena je supruga, majka i poslovna žena Nikolina Kordić. Sestre grade prihvatilište za bolesnike na Vrhovcu kojima treba smještaj tijekom liječenja u Zagrebu, potrebna im je pomoć vjernika laika, a dvoje Nikolinine djece kod sestara je polazilo vrtić. Vjerojatno će i treće dijete koje se svaki čas treba roditi. Kao da je suradnja bila neizbježna.
Nikolina je rođena u Zagrebu 18. studenoga 1981. Majka joj je bila Ivanka, djevojački Novak, Zagrepčanka, liječnica, a otac Austrijanac Henrik Bergler, precizni mehaničar po struci. Oboje su pokojni. Našli su se u Zagrebu, vjenčali se i skrasili na Črnomercu. Nikolina im je bila jedinica. Krštena je na Svetom Duhu. Odgajana je u vjeri. Išla je na vjeronauk na Sveti Duh, kod s. Nedjeljke na crkveno pjevanje. Kod Sv. Antuna primila je prvu pričest i krizmu, ondje se i vjenčala. Otac joj je jako rano umro, majka joj je zato bila – i tata i mama. Bila joj je dosta stroga, ali istodobno i fleksibilna. Dogovarale su se. Bilo joj je važno da joj se Nikolina javi i da zna gdje je.
»U osnovnu sam školu išla k našemu ‘Pavleku Miškini’ na Sveti Duh. Zatim sam završila srednju medicinsku u Vinogradskoj«, pripovijeda Nikolina. »Odlučila sam se za studij politologije. Bila sam uvijek društvenjak, iako mi je i medicina bila draga. Politologiju sam završila 2007. na Fakultetu političkih znanosti. Nakon toga sam počela raditi u nevladinu sektoru. Tri sam godine radila u udruzi koja se bavila suzbijanjem korupcije. Zatim sam se prebacila u privatno poduzetništvo i sa sadašnjim sam suprugom Kristijanom Kordićem 2010. otvorila poduzeće koje se bavi medicinskom opremom. Suprug je isto iz Zagreba, 1981. je godište. Završio je ‘Končar’, otvorili smo firmu. Skupa smo u firmi i danas. Živimo u mojoj rodnoj kući na Črnomercu. Imamo dvoje djece, Olivera od sedam i Gabrijelu od pet godina. Djeca su nam super, dinamična su, zadovoljni smo njima. Sada sam u visokom stupnju trudnoće treći put. Čekamo dječaka, stiže naš Marin. Dobro se osjećam. Sretni smo što nam dolazi. Kažu nam da će nas pomladiti. Naš poduzetnički put zna biti pun izazova jer usklađivanje privatnoga i poslovnoga provlači se kroz sve aspekte života, što ponekad zahtijeva puno balansiranja i kompromisa. Suprug i ja smo se još od mladih dana suočavali s raznim životnim izazovima, no velikom povezanošću i potporom jedno drugomu nadišli smo sve što je nadošlo. Čak i kad su se vrata zatvarala, Bog je otvarao druga. Suprug je elektrotehničar, a osim u našoj firmi, radi i u vrtiću kao domar. Također je član DVD-a Kustošija, gdje je angažiran kao vatrogasac«, kaže Nikolina.
Bog usmjerava čovjeka
»Vjera mi je tijekom života bila osobna stvar. Revnija sam u prakticiranju postala uz djecu i uz suradnju sa sestrama križaricama. I na misu idemo u samostansku kapelu kod sestara. Angažirala sam se oko izgradnje prihvatilišta kada sam se počela detaljno upoznavati s projektom, ali i s potrebama koje su vezane za izgradnju i daljnje funkcioniranje. Uključila me voditeljica projekta s. Finka Tomas. Sestre križarice grade prihvatilište za najpotrebitije bolesnike koji nemaju ni sredstava ni mogućnosti da si osiguraju smještaj tijekom bolničkoga liječenja u Zagrebu. Shvatila sam da je prihvatilište vrijednost i da je veoma potrebno. Uočila sam priliku da se cijela priča podigne na višu razinu pa sam tada ponudila pomoć u realizaciji s obzirom na svoje iskustvo, i radno i životno. Pomalo se iskristalizirala ideja o osnivanju humanitarne udruge koja bi poduprla i olakšala rad prihvatilišta.«
»Višemjesečna razmjena ideja i koncepata, oblikovanje statuta udruge i postavljanje temelja za buduće projekte i rad doveli su nas do osnivanja humanitarne udruge ‘Križarica’. Udruga je zamišljena kao oslonac radu prihvatilišta, ali i njezin pogonski i organizacijski mehanizam. Upravo smo je osnovali. Ja sam osnivačica i voditeljica, predsjednica je s. Finka. Ne ćemo se nužno baviti bolesnicima, nego općenito humanitarnim radom. Trenutačno sa sestrom Finkom radim na osmišljavanju budućih projekata i na organizacijskim pitanjima kako bi sve funkcioniralo besprijekorno kada prihvatilište krene s radom. Ideja je i da nas kroz svoju djelatnost udruga spaja i oplemenjuje u pomoći potrebitima, da pridonese stvaranju povezanosti u široj zajednici i učenju da je takav rad uistinu djelovanje kroz koje Bog usmjerava čovjeka prema milosti i dobru. Kroz takvu djelatnost možemo naći milost i mir, radost i povezanost te spoznati djelovanje Gospodina ne samo kroz Riječ, nego i samu konkretnu aktivnost, pomoć, i djelovanje za dobro i boljitak bližnjega svojega«, rekla je Nikolina Kordić.
»Ne dam se iz okrilja u kojem sam sigurna«
Naša se sugovornica nada i priželjkuje da udruga, uz Božju pomoć, bude prisutna tijekom dugoga perioda djelovanja prihvatilišta, koje bi se krajem godine trebalo otvoriti i ostvarivati svoju plemenitu svrhu. »Oduvijek sam željela raditi u nekoj vrsti humanitarne djelatnosti, ali koji put nas život odvede u drugom smjeru. Međutim, Bog nas uvijek usmjeri i pokaže nam put, samo ga treba osluškivati. Sad sam tu. Uz časne sestre, zahvaljujući svojoj malenoj djeci. Oliver je u vrtić krenuo još 2020., a Gabriela 2023. Uz vrtićke aktivnosti počela sam se upoznavati s humanitarnim djelatnostima sestara i njihovom nesebičnom pomoću potrebitima. U njihovoj djelatnosti vidjela sam mogućnost da se priključim i svojim angažmanom pridonesem ciljevima sestara«, kaže sugovornica.
»Vjera mi je sigurnost i utjeha, ispunjenje. Nekoliko sam se puta u životu našla u situacijama u kojima nisam našla izlaz. Nakon molitve Bogu riješilo se. Tu sam vidjela Isusovu snagu i osvijestila si da je njemu sve moguće. Divno je kad ti Isus daje, ali treba i od sebe dati drugima. Našla sam mjesto svojega sebedarja. A kako sam vjernica, ne dam se nikamo iz okrilja u kojem sam sigurna. Tu sam i nastojat ću se maksimalno darivati.«
I kroz laike Bog istinski progovara
