Izloženost ljudi mikroplastici više nije novost. Čovjek bez mikročestica plastike u krvi ili urinu ne postoji, svi su unutrašnji organi, uključujući mozak, djelomično plastificirani; slijepa proba ne postoji. Nije zaštićen ni fetus u majčinoj utrobi ni nedonoščad u inkubatoru.
Statistička sreća
Ljudsko tijelo dijeli sudbinu prirode, koja je nepovratno impregnirana plastikom. Ljudi su postali statistički uzorak, a međusobno se razlikuju prema cijeni koju će plaćati svojim zdravljem. Oni otporniji preživjet će susret s plastikom, bez vidljivih posljedica, baš kao neki drugi s neizbježnim pesticidima ili s tragovima metala u pitkoj vodi. Oni s manje statističke sreće završit će na odjelima za plućne bolesti, imunologiju, alergologiju ili endokrinologiju. Srećom, ugrožena kohorta je – manjina.
Kotači i čarape
Gutanje, udisanje ili kožna apsorpcija mikroplastike postali su svakodnevne aktivnosti ljudi. Susret s plastikom je »sudbina«: ambalaža u kuhinji, tepisi u dnevnom boravku, namještaj u uredu, unutrašnjost automobila, kozmetika, igračke, filtri, posteljina, voda u boci, implantati… Ipak, danas je poznato koja su dva najvažnija izvorišta mikroplastike, odnosno koji su to materijali koji ljude najviše guše usitnjenom i nevidljivom plastikom. To su automobilske gume i tekstil. Drugim riječima, ono što se vozi i ono što se nosi pretvara se s vremenom u mikroplastiku.
Osam milijardi tona
Skupina znanstvenika okupljenih u Konzorciju sveučilišta za globalno zdravlje (CUGH) provela je inventuru plastifikacije okoliša te najnovije brojke objavila u znanstvenom časopisu »Lancet« (3. kolovoza 2025.). Planet Zemlja domaćin je osam milijardi tona odbačene plastike; plastike otopljene u oceanima, obješene o grane, zakopane u tlu, skrivene u tijelima životinja i ljudi…
Proizvedena plastika jeftin je materijal, ali bačena je plastika vrlo skupa. Znanstvenici procjenjuju da zdravstveni troškovi izloženosti mikroplastici iznose oko 600 milijardi eura godišnje. Pritom navode poremećaje i bolesti koje su sigurno ili vjerojatno povezane s biološkim učincima mikroplastike: neplodnost, kardiovaskularni, neurološki i imunosni poremećaji, hormonska neravnoteža, rak…
Plastifikacija djetinjstva
Godine 1950. proizvedeno je dva milijuna tona plastike, pretprošle je godine proizvodnja plastične mase porasla na 475 milijuna tona, a procjenjuje se da će 2050. godine brojka postati »imaginarna« – jedna milijarda tona plastike. Budući da se u čitavom svijetu reciklira manje od deset posto proizvedene plastike, očekuju se dodatne tone i tone onečišćenja u okolišu, kao i novi grami mikroplastike u ljudskim organima. U paketu s plastikom u okoliš se redovito emitiraju njezini kemijski aditivi, monomeri, omekšivači, bojila, stabilizatori, antioksidansi, metalni katalizatori… Plastika nikada nije sama. Ona je kemijski koktel nepoznata toksikološkoga profila.
Kemijski sateliti plastike, poput bisfenola A, ftalata ili polibromiranih difenila, posebno su pogubni za zdravlje djece i novorođenčadi. Na popisu medicinskih rizika nalaze se prijevremeni porod, niska porođajna masa, urođene mane reproduktivnih organa, spolni i neurološki razvojni poremećaji, smanjen rast pluća… Plastična duda u ustima dojenčeta postala je tako simbol plastifikacije djetinjstva. I upitno je pokazuje li varalica brigu o djetetu, komociju roditelja ili nedostatak informacija.
Suživot s plastikom
Budući da nije vjerojatno da će ljudi prestati biti mobilni ili postati nudisti, gume i tekstil i dalje će biti glavni izvori mikroplastike. Vožnjom i nošenjem, dakle trošenjem, pretvaraju se u mikročestice koje raznose vjetrovi, oblaci i površinske vode. Sve do obronaka Himalaje i leda na Antartici. Oko 28 posto mikroplastike u okolišu potječe od izlizanih guma, a više od 30 posto od iznošene poliesterske odjeće. No upiranje prstom u smjeru glavnih krivaca za plastifikaciju planeta ne smije biti izgovor za ignoriranje ostalih važnih izvora plastičnoga onečišćenja. Posebno onih u dječjoj sobi, kuhinji i dnevnom boravku.
