Na početku školske godine važno je usredotočiti se na to kako djeca proživljavaju taj trenutak i na koji način roditelji mogu olakšati ulazak u novo poglavlje. O tome je razgovarala Jelena Banovac sa psihologinjom Žanom Pavlović za Slobodnu Dalmaciju. »Samo što je netko krenuo u školu to ne znači da nije više dijete. Ne trebamo ga zatrpavati dodatnim aktivnostima, kao ni očekivati od njega da naglo prijeđe iz uloge djeteta u ulogu učenika. Prijelaz mora biti postupan, s puno roditeljskoga razumijevanja«, rekla je. Evo još nekih spoznaja: polazak u školu veći je pritisak za roditelje jer oni su pod pritiskom društva, da to sve bude kako treba. Taj veliki pritisak ili stres roditelji prenose na dijete. Treba jako puno razgovarati s djecom o tome što će se događati. Treba slušati, pitati što oni misle, ali isto tako moraju znati da će u školi steći jako puno prijatelja, da će i dalje imati vremena za igru.
Škola je važna u životu svakoga djeteta i roditelja, ali ne i najvažnija, zato nam ocjena ne bi trebala biti kriterij hoćemo li svoje dijete prihvaćati i voljeti. Nažalost roditelji se često uspoređuju, a djeca se prihvaćaju samo ako imaju sve petice. Roditelji trebaju osvijestiti da je to njihov stres, a ne stres djece. Jedan dio djece doživljava preveliko uzbuđenje, nešto što katkad ne mogu izdržati. Nakon dva ili tri tjedna osjećaju pojačan pritisak, separacijsku anksioznost, teškoću kod usvajanja gradiva, pažnje ili koncentracije. Dio djece ima nekakve teškoće koje se tek mogu vidjeti u školskom kolektivu i treba pričekati i vidjeti kako će se stvari odvijati. Dijete treba znati svoje, majčino i očevo ime i prezime, adresu, broj telefona ili mobitela, imati usvojene higijenske navike ili kulturno-higijenske navike, pozdravljati i poštovati druge. Dijete ne mora biti savršeno, u svemu najbolje, ne mora imati petice, može nekad pogriješiti, a greške su prilike za učenje. Stvaranje radnih navika također je važno, navika se stječe ako se svaki dan, otprilike tri tjedna, ponavlja ista aktivnost. Djeca trebaju imati svoj prostor u kući ili u sobi u kojem ga ne će ometati buka ili vanjski podražaji. Evo još nekih savjeta: izbjegavati pitanja zatvorenoga tipa. Umjesto »kako ti je danas bilo u školi« treba pitati: »Što si danas novo naučio? S kime si se družio na velikom odmoru? Čemu ste se smijali? Što ti je bilo dobro, što nije?« Uloga roditelja kod pisanja zadaća je pružiti potporu, pratiti i kontrolirati proces, odgovarati na nejasnoće, ali da to ne obavlja umjesto djeteta. Dobar odnos sa školom treba graditi od početka.
Anketa među maturantima Splitsko-dalmatinske županije pokazala je da čak 82 posto njih konzumira alkohol. Najčešća je dob kada počinju upravo 15-16 godina. Prije ulaska u noćne klubove mladi nabave jeftiniji alkohol u trgovinama pa se tako »pripreme za upad«. Jednu noć u Splitskom KBC-u medicinski je zbrinuto šest tinejdžerica u dobi od 15 do 17 godina zbog intoksikacije alkoholom. Imale su između 1,3 i 2,6 promila alkohola u krvi. U više su navrata vozilom Hitne pomoći dovezene u bolnicu. Sve se to događalo nakon koncerta u Splitu. Alkoholiziranih je, rekao je »informator« Slobodne Dalmacije, bilo i među muškom čeljadi, koje bolnica nije vidjela jer očito bolje podnose alkohol od svojih cura. Vjerojatno su takvi i otišli kućama ili su se oporavili »sami od sebe«. O tome je Ivica Marković za Slobodnu Dalmaciju razgovarao s prof. dr. Brankom Polić, jednom od najpoznatijih splitskih pedijatrica, djelatnica klinike za dječje bolesti KBC-a Split. Rekla je da je dokazano da mladi koji su bili bolnički liječeni i zbog intoksikacije alkoholom imaju veći rizik za razvoj ovisnosti. Na upit kako mladoga čovjeka, maloljetnika, spriječiti u tome da pije odnosno konzumira alkohol, odgovorila je: »Nikako, naime mnogi od njih alkohol konzumiraju prije nego što odu u noćni klub ili neki koncert. Kupe alkohol po još uvijek manjim cijenama od onih u noćnim klubovima, gdje im ne bi smjeli posluživati alkohol. Napiju se i tako ‘naliveni’ odlaze u noćni život.«
Alkohol u kombinaciji s plesom, skakanjem, znojenjem, fizičkim naporima »ludovanja«, a možda i konzumacijom pokojega opijata, rezultira nedavnim događajem kada su mladi ljudi prema riječima svjedoka doslovno ležali po cesti. Između parkiranih automobila kupila ih je Hitna pomoć i odvozila u KBC Split na triježnjenje.
»Djeca su zrcalo obitelji i društva koje se formira u tim godinama. S jedne strane su adolescenti razapeti između ‘roditeljske veze’ i veze sa svojim vršnjacima. Ta dilema između neovisnosti i ovisnosti čini adolescenciju tako teškom i za adolescenta, ali i za njihove roditelje. Stoga treba biti posebno osjetljiv kao odgojitelj u odnosu na adolescenciju koja je krajnje osjetljivo razdoblje u odgoju čovjeka«, kaže prof. dr. sc. Ivan Urlić, poznati splitski neuropsihijatar. »Ovakve tužne slike odražavaju i nebrigu roditelja za maloljetne članove svojih obitelji, a to je alarmantan znak da mnoge obitelji ne funkcioniraju«, rekao je.
