Na otprilike kilometar istočno od Koloseja i na čak šest kilometara od bazilike sv. Petra nalazi se bazilika sv. Ivana Lateranskoga. Iako se nalazi izvan teritorija Svete Stolice, ona je službeno sjedište pape te majka i glava svih crkava.
Još u antičkom vremenu bazilike su bile žarišta rimskoga javnoga života, gdje su se vodile rasprave i sklapali poslovi umjesto molitava. Prepoznavši funkcionalnu i socijalnu vrijednost bazilike, kršćani su počeli graditi prve crkve upravo po uzoru na antičke poganske bazilike, ali su im dodavali i neke druge elemente koji su bili važni za liturgijska slavlja. I tako su s vremenom te prostrane dvorane postale dom duhovnosti, a glas trgovaca zamijenio je šapat vjernika. U Katoličkoj Crkvi postoje četiri velike bazilike (tzv. basilicae majores), a upravo je lateranska najznačajnija. Prvu crkvu ondje je sagradio car Konstantin još početkom 4. stoljeća na nekadašnjem posjedu obitelji Laterani, koji se nalazio na jednom od sedam rimskih brježuljaka. Ipak, najveći dio današnje strukture pripisuje se arhitektu Alessandru Galileiju. Galilei je stvorio veličanstveno pročelje u stilu rimske klasične arhitekture koje krasi niz od pet velikih ulaza te moćni stupovi i kipovi Krista i svetaca koji dominiraju vrhom zgrade. Upravo su arhitekti i graditelji poput Alessandra Galileija imali ključnu ulogu u stvaranju prostora koji ne samo da služe liturgiji, nego nadahnjuju vjeru. Njihove su inovacije postale uzor budućim crkvama, u kojima arhitektura postaje tiha propovijed vjere i slave Božje.
Posvetu lateranske bazilike, majke i glave svih crkava te prve posvećene bazilike u kršćanskom svijetu, slavimo 9. studenoga svake godine. Kao majka i glava svih crkava ona podsjeća vjernike da svaka crkva, bez obzira na veličinu ili raskoš, nije samo građevina od kamena, nego živi dom Božjega naroda. Bazilike, od antičkih vremena do danas, ostaju mjesta susreta između povijesti i vjere, zemlje i neba, čovjeka i Boga.
Ljepota koja spaja nebo i zemlju
Mirna Zukolo, dvadesetdvogodišnja studentica Građevinskoga fakulteta u Zagrebu, spojila je svoje dvije ljubavi – građevinu i vjeru. Iako se svakodnevno bavi konstrukcijama i materijalima, kroz studij je, kaže, naučila dublje razumjeti i cijeniti crkvene građevine. Nije ih počela promatrati samo kao zgrade, nego kao djela koja svjedoče vjeru, umjetnost i ljudsko stvaralaštvo.Sakralni su prostori vjernicima siguran prostor u kojem mogu slaviti svoju vjeru i povezati se s ostalima u zajednici. A kako smo nama vjernicima i našim zajednicama davali više prostora u prijašnjim brojevima, ovaj smo put odlučili pisati o crkvama i sakralnim prostorima. A kako se 9. studenoga slavi Svjetski dan izumitelja, odlučili smo izdvojiti arhitekte koji su svojom domišljatošću i kreativnošću stvorili neke od najljepših sakralnih prostora diljem svijeta. Jedan od poznatih primjera je La Sagrada Familia, nedovršena bazilika Antonija Gaudíja u Barceloni. Bazilika predstavlja Gaudíjevu misao da je »priroda Božje stvorenje«. Preko prirodnih je simbola koji krase svaki detalj bazilike Gaudí pokušao ujediniti kršćanski govor i biblijske prispodobe kroz vizuale bliske ljudima.
Među najpoznatijim je katedralama Notre-Dame, smještena na otoku Île de la Cité u srcu Pariza. Gradnja te katedrale započela je u 12. stoljeću, a tijekom gradnje i restauracije mijenjali su se i arhitekti. Premda ne znamo puno, ipak se spominju »majstori« poput Jeana de Chellesa koji je među prvima uveo novi arhitektonski koncept temeljen na velikim vitrajima urezanim u zidove. Na katedrali su kroz stoljeća radili i Pierre de Montreuil i Pierre de Chelles, a Eugčne-Emmanuel Viollet-le-Duc u 19. stoljeću osvojio je natječaj za restauraciju. Philippe Villeneuve glavni je arhitekt koji je vodio obnovu katedrale nakon požara 2019. godine.
U srcu Katoličke Crkve smještena je bazilika sv. Petra u Vatikanu. Ondje se ponad groba svetoga Petra okupljaju hodočasnici i vjernici iz cijeloga svijeta. Baziliku su gradili i uređivali brojni umjetnici, među kojima su Michelangelo, Donato Bramante, Gian Lorenzo Bernini i mnogi drugi. Na temelju prve crkve koju je 326. izgradio Konstantin Veliki na molbu pape Silvestra I. arhitekt Bernardo Rossellino počeo je s gradnjom crkve kakvu poznajemo danas 1452. Crkva je dovršena 1626. Taj sakralni prostor ukrašen je i djelima poput Berninijeva baldahina iznad glavnoga oltara, Michelangelove Pietŕ i Berninijevih kolonada koje s Trga sv. Petra grle cijeli svijet i svakoga čovjek koji preko Via della Conciliazione dolazi u baziliku na molitvu.
Mi u Hrvatskoj možemo se pohvaliti i ponositi brojnim katedralama, poput katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava u Zagrebu, sv. Jakova u Šibeniku, sv. Dujma u Splitu te sv. Petra u Đakovu ili sv. Stošije u Zadru, da nabrojimo samo neke. Za njih su zaslužni brojni umjetnici i arhitekti poput Hermanna Bolléa, Jurja Dalmatinca, Nikole Tvrdoje te kipara Vatroslava Doneganija i Ivana Rendića.
Blagdan posvete lateranske bazilike slavi se 9. studenoga. Prva je to posvećena bazilika u kršćana. Bazilika svetoga Ivana Lateranskoga majka je svih crkava, ona je sjedište rimskih biskupa. Osim toga vjernike podsjeća na važnost euharistijskoga slavlja. Službeno nosi naslov »Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput«, a prvotnu lateransku baziliku izgradio je car Konstantin Veliki koji je poznat po tome što je utjecao na prestanak progona kršćana. U lateranskoj bazilici održano je čak pet ekumenskih sabora, od 1123. do 1512. godine, što isto tako svjedoči o njezinoj važnosti. Povijesni zapisi kažu da je baziliku posvetio papa Silvestar I. 9. studenoga 324. godine. Ovaj blagdan slavi se tek od 12. stoljeća, a prije nego što je proširen na cijelu Crkvu slavio se jedino u Rimu.
Priredili: V. Lukačin, E. Raguž, L. Galić, I. Moslavac
