Islandska kinematografija vrlo je uspješna i zanimljiva prikazujući život na tom dalekom otoku s malo ljudi, puno životinja i prekrasnom prirodom u svim godišnjima dobima. Dosta je njihovih filmova prikazano u našim kinima i festivalima, a nekoliko ih je snimljeno u hrvatskoj koprodukciji.
Jedan od islandskih filmova, njihov kandidat za Oscara, jest »Ljubav koja ostaje« redatelja, scenarista i snimatelja Hlynura Palmasona, koji je pobjednik i osvajač nagrade Propeler ljetos na Cinehillu, a sada je u kinima. Istu nagradu dobio je Palmason za film »Bijeli, bijeli dan« 2019. u Motovunu.
»Ljubav koja ostaje« premijerno je prikazana u Cannesu, gdje je dobila »Palme dog«, Zlatnu palmu za najbolju ulogu psa na filmu. Zanimljivo je da je to redateljev pas, a likove djece glume njegova djeca Ida Mekkin Hlynsdottir, Grimur Hlynsson i Porgils Hlynsson, koja već imaju glumačkoga iskustva u očevim filmovima. Sada su i likovi dobili njihova imena. Oni su dio obitelji koju čine otac Magnus, ribar na velikom brodu, koji je zbog toga često odsutan, i majka Anna, umjetnica kojoj treba prostora za velike instalacije i skulpture. Iako su se malo udaljili, ljubav prema djeci ono je što ih spaja te ih zauvijek vezuje. Sve čine da lijepo provedu ljeto.
Fotografija u filmu je impresivna i često je kolaž obiteljskih snimaka. No djeca nemaju vršnjačkoga društva pa se sama igraju, često oponašajući neobične tradicionalne igre, katkad zastrašujućega izgleda, a jezik im je ponekad lascivan. Poetska ljepota prirode miješa se katkad s nadnaravnim i začudnim.
