Crkva u rujnu slavi Ime Marijino! Svaki čovjek, svaka stvar, svako biće ima svoje ime. Imenom se izražava narav bića. Kad spomenemo ime nekoga čovjeka, onda se njegova osoba pred našim unutarnjim pogledom pojavljuje onakva kakvu je poznajemo. To nam ime može značiti nešto lijepo, dobro i drago; a može nam značiti nešto tamno, odbojno, nešto što budi strah.
A što nam znači ime Marija? Marija iz Nazareta! Spomen tog imena budi u nama svjetlost, misao na osobu Bezgrješne, Prečiste Djevice, Ponizne Službenice Gospodnje i Djevičanske Majke utjelovljene Riječi, Sina Božjega. Ime nazaretske Djevice označuje najsvetije stvorenje što ga je Bog stvorio u vidljivu i nevidljivu svijetu. Kad joj se približimo s poštovanjem i ljubavlju, ulazimo u svjetlo koje je okružuje; u njoj nema nikakve tamne sjene. Ona je početak boljega svijeta, prethodnica i uvod u najveće djelo Božje ljubavi prema nama ljudima – Otkupljenje!
Prvi je grijeh učinjen u nebu, a onda je prenesen na zemlju. Prvi je grijeh pad čistih duhova, anđela. Tu susrećemo grijeh u palim duhovima koje je na pobunu protiv Božje Ljubavi i ponude poveo Svjetlonoša – Lucifer, kojega zovemo Sotona, đavao. Isus ga naziva čovjekoubojicom od početka i ocem laži. (usp. Iv 8, 44) Sotona nije samo neki simbol zla, priča, mit. On je osobno biće s anđeoskom inteligencijom, ali je odbacivanjem Boga postao sama oholost i zloća, sama mržnja i otvrdnuće u grijehu za koji se ne želi i ne može pokajati.
U granicama tajanstvene Božje providnosti on je, sa svojim anđelima, djelotvoran u ovoj prolaznoj povijesti. No njegova je moć zla ograničena. On ne može ništa onima koji su Božji, onima koji su u svjetlu Isusa Spasitelja.
Na posljednjoj večeri, prije muke i smrti, Isus upućuje molitvu svome Ocu za svoje učenike: »Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od zloga!« (Iv 17, 15) To je molio i za nas! Zli bježi kad čuje iskreni zaziv imena Isusova i Marijina! Amen!
Iz knjige »S Bogom licem u lice«, Glas Koncila, 2005., str. 139.-142.
