Prije dvije godine skupina nizozemskih znanstvenika objavila je studiju u kojoj su pregledom javno dostupnih podataka upozorili da se višak smrtnosti tijekom pandemije može pripisati programu masovnoga cijepljenja protiv koronavirusa (BMJ Public Health 2024, 2, e000282). Rad su potpisali ugledni istraživači iz svjetski poznate institucije »Princess Máxima Center« u Utrechtu. Ovoga je ljeta rad povučen i obilježen etiketom »retracted«.
Ogledalce, ogledalce…
U znanstvenoj presudi doslovno se navodi kako je interpretacija uočenoga viška smrtnosti previše sugestivna i previše usmjerena na cijepljenje te kako tumačenje autora ne odražava tadašnji znanstveni konsenzus. Dakle autori nisu optuženi da su izmišljali brojke, falsificirali trendove ili napisali plagijat. Oni su optuženi jer njihovo mišljenje i percepcija ne podupire službenu istinu. Njihove igre s brojkama umrlih nemaju očekivan odraz u zrcalu pandemijskoga narativa. Cenzura, kojom je obilježeno čitavo pandemijsko vrijeme, nije ukinuta, nego poprima nove oblike nasilja nad dijalogom.
Demokracijom protiv znanosti
Odluka uredništva časopisa da povuče rad nije znanstvena, nego politička. Mnogi su se uplašili da je objavljena studija dobar zalogaj za istraživačko novinarstvo, doduše i za medijske manipulacije. Kako bi se izbjegla kriva ili neželjena poruka u medijima, uredništvo je brisanjem rada novinarima uskratilo desert. Takvim postupcima sadržaj znanstvenih časopisa postaje derivat dnevnih novina, a znanstvenici se kažnjavanju zbog neposlušnih kolumnista.
Pozivanje uredništva na znanstveni (pandemijski) konsenzus također je politička podvala. Mjere zatvaranja, ukidanje škola, utakmica ili bogoslužja, dezinfekcija okoliša, medicinske putovnice, pa i masovno cijepljenje nisu bili predmet znanstvenoga konsenzusa, nego, naprotiv, bili su meta prigovora uglednih znanstvenika, liječnika, nobelovaca, institucija… Zbog cenzure ta je znanstvena kakofonija bila slabo vidljiva u javnosti, no s popuštanjem »novonormalnoga« jeka se ranijih upozorenja bolje čuje.
Politikom protiv znanosti
U prosvjednom pismu, upućenu uredništvu časopisa, nizozemski znanstvenici upozoravaju: »Povlačenje rada otvara ozbiljna pitanja o tome u kojoj su mjeri politička razmatranja igrala ulogu u vašoj odluci« te nastavljaju: »Ovakvo povlačenje ne samo da narušava integritet objavljene znanosti, nego stvara i užasan presedan u vrijeme sve većega političkoga pritiska na znanstvenike.« Doktorica Jona Walk, nizozemska imunologinja, tvrdi da je rad povučen samo zbog mogućega lošega odjeka u javnosti: »To je politički, a ne znanstveni razlog. Ovim postupkom Britanski časopis za medicinu samo pojačava političke prijetnje u vrijeme reduciranih sloboda u znanstvenim istraživanjima.«
Javnost protiv znanosti
U svakom slučaju eliminacija nepoželjnih studija dio je čišćenja terena koji je ostao razrovan nakon pandemijskoga nasrtaja na znanost i zdrav razum. Budući da nizozemska (i slične) studije mogu poslužiti i kao pravosudni argument, treba ukloniti tragove. Usporedba je možda surova, ali to podsjeća na prikrivanje zločina, na jame s nevinim žrtvama, na brisanje povijesti. Znanstvenici koji sudjeluju u kulturi otkazivanja narušavaju ugled znanstvenika i razaraju povjerenje javnosti u znanost. Isto se nepovjerenje, nakon pandemijskoga eksperimenta, danas uvlači u rasprave o klimatskim poremećajima, električnim automobilima, spalionicama smeća, mikroplastici, ozempicu i, naravno, o PFAS-ovima u ličkim podzemnim vodama.
