FILM ŽUTA PISMA Cijena umjetničke slobode

Žuta pisma
»Žuta pisma« (The Yellow Letters / Gelbe Briefe); politička, socijalna, obiteljska drama; redatelj: Ilker Catak; glume: Tansu Bicer, Ozgu Namal, Leyla Smyrna Cabas

Njemački film »Žuta pisma« autorsko je djelo njemačkoga redatelja i scenarista Ilkera Cataka turskih korijena, poznata po nagrađivanom filmu i kandidatu za Oscara »Zbornica«. »Žuta pisma« na festivalu u Berlinu osvojila su Zlatnoga medvjeda za najbolji film, a kod nas su prikazana na festivalima u Splitu, Puli i Vukovaru te su u kinima.

Ilker Catak opet se bavi važnim društvenim temama, uz naglašen politički utjecaj na kulturu i zabrane umjetničke slobode. Ovaj put radnju je smjestio u Tursku, ali kako ondje nije mogao snimati upravo zbog političkih razloga, Ankaru i Istanbul »glume« Berlin i Hamburg. Glumci su turski, vrlo dobri i uvjerljivi, a film je na turskom jeziku.

Riječ je o umjetničkom bračnom paru slavne glumice Derye i redatelja, pisca i profesora Aziza, te njihove 14-godišnje kćeri Ezgi. Zbog političke je samovolje kazališna predstava zabranjena, oni dobivaju otkaz preko »žutih pisama«, kao i ostali umjetnici, što stvara socijalne probleme. Studenti dramske akademije prosvjeduju, a oni ih podupiru. Zbog egzistencijalnih razloga sele se iz Ankare u Istanbul kod Azizove mame. Ondje dolaze do izražaja rodbinski patrijarhalni odnosi, ali i problem jer kći želi živjeti kao i suvremena mladež. Ipak obiteljska ljubav i zajedništvo najvažniji su im, tako da prihvaćaju poslovne kompromise…

Najveća vrijednost filma, osim važne teme, redateljeva je izvrsna sposobnost da mnogo različitih i bitnih motiva veoma pregledno i uspješno poveže u jasnu cjelinu, uz dobre montažu, kameru i glazbu.