Među predavačima u dvorani »Vijenac« u utorak 22. rujna na svečanom predstavljanju ponovljenoga izdanja pisama bl. Alojzija Stepinca iz razdoblja njegova sužanjstva u Krašiću govorila je i dr. Claudia Stahl, sutkinja Višega upravnoga suda Berlina i Brandenburga, štovateljica svehrvatskoga blaženika i autorica njegove biografije na njemačkom jeziku. Sa sugovornicom iz Njemačke vrijedilo je porazgovarati o temama povezanim s bl. Stepincem – kada ju je on konkretno zaintrigirao, što o Stepincu znaju njemački katolici… Ali i o tome kako vjernici u Njemačkoj dočekuju tektonske promjene na svjetskoj i domaćoj političkoj pozornici.
»Ime Alojzija Stepinca prvi sam put susrela tijekom svoje mladosti. Odrasla sam u njemačkoj katoličkoj obitelji u kojoj se često raspravljalo o ulozi Katoličke Crkve tijekom Drugoga svjetskoga rata. Čitajući o papi Piju XII. i katoličkim biskupima iza željezne zavjese, naišla sam i na ime kardinala Stepinca.
Potkraj svoje pravne izobrazbe 2008. i 2009. bliže sam se upoznala s njime. Njegov je slučaj od iznimna interesa u pogledu pravne povijesti. Htjela sam razumjeti kako je došlo do njegove osude i zašto on i dalje izaziva tako žestoke kontroverze«, pojašnjava sugovornica. Tada je, svjedoči dr. Stahl, počela rasti i dublja duhovna povezanost sa Stepincem u molitvi. Blaženikovu se zagovoru utekla kada je polagala pravosudni ispit 2009. godine. Tada je i obećala da će, u znak zahvalnosti, o njegovu slučaju nešto objaviti i na njemačkom jeziku.
U to je vrijeme u Njemačkoj ime hrvatskoga blaženika tek spominjano usputno u knjigama koje su se bavile pontifikatom Pija XII. ili temama iz vremena Drugoga svjetskoga rata. Nedostajalo je knjiga i sustavnijih djela o Stepincu. Oskudni su bili i povijesni izvori o Stepincu na njemačkom. Unatoč tomu, dr. Stahl ustrajala je u ispunjenju svojega obećanja. Počela je učiti hrvatski. Uvježbavala se i tako što je prevodila njegova pisma iz sužanjstva u Krašiću. »Isprva sam mislila da bi bilo dobro objaviti ta pisma na njemačkom, međutim svi s kojima sam o tome razgovarala smatrali su da bi bilo smislenije o njemu napisati biografiju«, kazuje sugovornica. Na nedavnom predstavljanju ponovljenoga izdanja Stepinčevih pisama iz Krašića dr. Stahl ponovila je svoju tezu da bi hrvatski blaženik trebao biti čašćen i kao zaštitnik pravnika. Ne postoji naime, smatra dr. Stahl, gora zloporaba pravosudnoga sustava od osude nevina čovjeka zbog političkih razloga.
Za svojega života Stepinac je bio prilično poznato ime među katolicima u Njemačkoj. S nekoliko njemačkih biskupa u mladosti je studirao u Rimu, upoznali su se u zavodu »Germanicum«, i nastavili su njegovati bliske veze dugi niz godina. Münchenski nadbiskup kardinal Joseph Wendel i biskup Speyera Isidor Markus Emanuel neka su od njemačkih crkvenih imena s kojima je bl. Stepinac bio povezan. I oni su, kao i hrvatski iseljenici u Njemačkoj i Austriji, bili snažni promicatelji njegova spomena, podsjeća dr. Stahl i dodaje: »Međutim nakon pada Berlinskoga zida Stepinčevo je ime izblijedjelo iz memorije njemačkih katolika. Osim među povjesničarima specijaliziranim za povijest jugoistočne Europe, danas se nažalost u Njemačkoj malo zna o njegovim naporima u spašavanju Židova i drugih progonjenih pojedinaca.«
Zauzeti se za dostojanstvo osobe i vjerske slobode
Sugovornicu iz Njemačke priupitali smo i što se događa s tamošnjom Crkvom, kako se ona nosi s izazovima suvremenoga doba. »Katolici se svagdje trebaju zauzimati za dostojanstvo ljudske osobe i za vjerske slobode«, napominje dr. Stahl i opisuje kako svakidašnji život Crkve izgleda u Berlinu, gradu u kojem živi. U glavnom gradu Njemačke živi četiri milijuna stanovnika. Ondje je, navodi sugovornica, raširen i ateizam.
Na život Crkve ostavili su dubok trag i skandali unutar Crkve poput slučajeva spolnih zloporaba. Od pandemije koronavirusa crkve postaju sve praznije, napominje dr. Stahl. Ipak nju osobno to ne sputava u njegovanju aktivnoga života u Crkvi i povezivanju s ostalim katolicima.
»Naša je Crkva u Berlinu izrazito međunarodna – svećenik koji služi u mojoj župi, primjerice, došao je iz Gane, svećenici koji služe kao njegovi pomoćnici došli su iz Toga i Indonezije. Jako smo im privrženi i cijenimo ono što čine«, opisuje dr. Stahl te dodaje da su u Berlinu najživlje trenutačno katoličke zajednice koje čine doseljenici različitih jezika, u koje je ubrojila i Hrvate katolike. »Vjerujem da budućnost Crkve u Njemačkoj leži i u katolicima doseljenicima, a njemački katolici mogu podosta učiti od njih«, kazuje dr. Stahl. Važnu ulogu u pastoralu i okupljanju ljudi imaju i redovničke zajednice, kao što su dominikanci, isusovci i verbiti. »Aktivni katolici u Berlinu okupljaju se oko tih žarišnih točaka, a tako činim i ja«, dodaje dr. Stahl.
Pitanje ekonomske krize, o kojem se na europskim političkim forumima zasad tek neizravno raspravlja, u Njemačkoj u posljednje vrijeme zauzima važno mjesto. Sugovornica dr. Stahl napominje da se u društvu ipak osjeća svojevrsni strah od umiranja njemačke industrije ili od njezine »migracije« u neke druge zemlje. Javlja se i dojam da se Njemačka u pogledu gospodarskoga razvoja trenutačno kreće presporo, posebno kada je riječ o lovljenju koraka s digitalizacijom i umjetnom inteligencijom. Kada se te brige zbroje, javlja se i šira zabrinutost oko toga hoće li se duboko uzdrmati gospodarski temelji zemlje, pojašnjava dr. Stahl. Pitanja se roje i oko ispravnoga puta u sigurnosnoj politici. Konkretno, oko ponovnoga naoružanja Njemačke i općenito vojnoga načina rješavanja prijepora. U formiranju stajališta o tom pitanju, napominje dr. Stahl, javljaju se i ideološki motivirani argumenti, ali i sasvim materijalni razlozi, poput onih financijskih. Sugovornica dr. Stahl kao sutkinja po svojoj službi obvezana je ostati suzdržana u političkim pitanjima.
O tome kako njemački katolici gledaju na rast pokreta poput Alternative za Njemačku ona napominje kako nema jedinstvenoga odgovora. Njemački biskupi i vijeće njemačkih katolika laika javno su izražavali potporu politici »vatrozida«, u kojoj su njemačke stranke tzv. glavne struje uglavnom ignorirale i odbijale suradnju sa strankama poput AfD-a. Međutim, podsjeća sugovornica, izbori u Saskoj – Anhaltu, Mecklenburgu – Zapadnom Pomorju, pa i u Berlinu, pokazali su da je politika »vatrozida« na oba kraja političkoga spektra ojačala ekstreme. »Sada se javljaju politički glasovi koji preispituju takvu politiku isključivanja. Katolici u Njemačkoj vjerojatno su podijeljeni oko toga pitanja kao što je podijeljen i ostatak stanovništva, a rasprava se nastavlja«, zaključuje dr. Stahl.
