Ideja ukidanja poreza na mirovine stvara privid pojačane skrbi za standard umirovljenika. Ideju su prihvatile sve tri političke stranke umirovljenika, uključujući i dio umirovljeničke populacije s visokim mirovinama. Ostale političke stranke šute ili se ne snalaze. Stvara se ozračje da se općom aklamacijom svih političkih struktura, što je nedoživljeno u političkom životu Hrvatske, treba ukinuti porez na mirovine te hitno mijenjati Zakon o porezu na dohodak, kako bi se umirovljenici »oslobodili« tereta plaćanja toga poreza. Takvim se poopćavanjem »svih umirovljenika« javnost dovodi se u zabludu, a umirovljenici u lažnu nadu, jer prikriva se činjenica da velik broj umirovljenika ne će ukidanjem poreza na mirovine dobiti ništa.
Posebno začuđuju političke stranke, osobito one koje su na vlasti u lokalnim jedinicama. Naime porez na dohodak, koji obuhvaća i mirovine, jedan je od važnih prihoda lokalnih zajednica, gradova i općina, osobito nakon ukidanja prireza.
Jedino se ukidanju poreza na mirovine suprotstavio Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), zapravo nova predsjednica toga sindikata kada je javnost upozorila da ukidanjem poreza na mirovine umirovljenici s najnižim mirovinama ne će dobiti ništa, a njih je više od 60 posto.
Naime upozoravajući je podatak da prosječna mirovina ostvarena prema općim propisima, bez inozemnih, isplaćena u veljači 2026. za oko 1 130 000 umirovljenika iznosi 436 eura mjesečno te da od toga broja čak 40 posto prima manje od 436 eura mjesečno.
Dakle ne podliježu obvezi poreza budući da je početna granica za nastanak obveze plaćanja poreza na mirovine svota od 600 eura. Svi oni s mirovinama nižim od 600 eura mjesečno ne podliježu poreznim obvezama na mirovine.
Prema tome tobožnje oslobađanje obveze plaćanja poreza ne odnosi se na one s nižim mirovinama. Toj populaciji umirovljenika nudi se »oslobađanje« od nečega na što nisu ni zakonski obvezni. Profitirat će samo oni koji imaju znatno veće mirovine, a posebice ako nemaju djece pa se nisu koristili povlasticom smanjivanja poreza prema broju djece ili drugih uzdržavanih članova obitelji.
Pokušat ćemo objasniti problem usporedbom troje konkretnih zagrebačkih umirovljenika koji su ostvarili mirovine u različitim visinama. Nazvat ćemo ih »umirovljenik A« sa 40 godina staža i visokom spremom (rukovoditelj odjela), »umirovljenik B« sa 40 godina staža i visokom spremom i »umirovljenik C« sa 40 godina staža kao visoko kvalificirani radnik.
Umirovljenik A u mirovini je od 2022. godine. Mirovina mu je 1. 8. 2023. iznosila 1505,67 eura mjesečno. Uz to mu pripada i razlika s povećanja u svoti od 116,41 eura pa njegovo ukupno mjesečno mirovinsko primanje 1. 8. 2023. iznosi 1622,08 eura. Porez na tu svotu je naplaćen 109,12 eura, kao i tada još postojeći prirez od 13,10 eura, pa konačna svota za isplatu iznosi 1499,86 eura. Kako se tijekom godina ta mirovna od 1505,67 eura povećavala, ona 31. 12. 2025. iznosi 1848,51 euro. Sve te pojedinosti prikazujemo kako bi se lakše shvatile mirovinske zavrzlame i kretanja u pojedinim konkretnim slučajevima.
Dakle pripadajuća mirovina za osmi mjesec 2023. u svoti od 1505,67 eura do 31. 12. 2025. (razdoblje od 29 mjeseci) porasla je na 1848,51 euro, što znači povećana je za ukupno 342,84 eura.
Budući da je prirez ukinut, a ostao je samo porez na mirovinu, pripadajuća mirovina 31. 12. 2025. iznosi 1848,67 eura. Ta se svota počevši od 1. 1. 2026. umanjuje za porez koji iznosi 124,85 eura, pa za konačnu isplatu pripada svota od 1723,66 eura. Dakle taj umirovljenik mjesečno daje Gradu Zagrebu 124,85 eura, što godišnje iznosi 1498,82 eura.
Kada bi se ukinuo porez na mirovine, tomu bi se korisniku mirovina povećala za 124,85 eura mjesečno, odnosno godišnje za 1498,82 eura, ali bi se za toliko smanjio prihod grada iz kojega se financiraju zajedničke opće potrebe građana, primjerice dječji vrtići i druge opće potrebe. Dakle ukidanjem poreza na mirovine smanjila bi se solidarnost imućnijih sa siromašnijima.
Umirovljenik B također je u mirovini od 2023. godine. Mirovina mu je 31. 12. 2025. iznosila 922,95 eura. Uz mirovinu pripada mu i novčana naknada za tjelesno oštećenje. Od mirovine se usteže porez na mirovinu u svoti od 19,50 eura, tako da za isplatu 1. 1. 2026. preostaje 939,44 eura.
U ovom primjeru umirovljenik kao korisnik novčane naknade za tjelesno oštećenje od 100 posto ima pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje bez obveze plaćanja posebnoga doprinosa. Obveza plaćanja poreza nije velika jer iznosi 19,50 eura pa je godišnje to 234 eura. Dakle ukidanjem poreza na mirovinu povećala bi se mirovina toga korisnika za 19,50 eura mjesečno.
Umirovljenik C također je u mirovini od 2023. godine. Mirovina mu je 31. 12. 2025. iznosila 599,00 eura pa ne podliježe obvezi plaćanja poreza na mirovinu. Takvih umirovljenika ima više od pola ukupnoga broja umirovljenika. Svi su oni na granici životnoga minimuma. Ukidanjem poreza na mirovine najsiromašniji ne dobivaju ništa. Od ukupnoga broja korisnika svih mirovina (1 220 000) njih oko 60 posto ne plaća porez na mirovine pa ironiziramo da se oslobađaju od nečega od čega su već oslobođeni.
Zaključak: ukidanje poreza na mirovine dovest će do još većih razlika između umirovljenika. Niske mirovine zaostajat će još više, a samo će više i visoke mirovine skokovito porasti. Stvorit će se stanje nezadovoljstva slično kao i s plaćama u javnom sektoru (prosvjeti i školstvu) u odnosu na plaće državnih dužnosnika. Jednima povećanja od 50 eura, a drugima od 200 i više eura.
