Mikula Rošker je 13-godišnjak iz Pučišća na otoku Braču, koji je na Dan općine, na blagdan Sv. Jere, dobio za nagradu posebno priznanje za široki društveni angažman i humanitarni rad. Naime, riječ je o dječaku koji je pokrenuo brojne akcije pomoći potrebitima, a džeparac je uplaćivao u plemenite svrhe. Ivica Radić u Slobodnoj Dalmaciji piše da je već u obitelji naučio suosjećanje. Počelo je kad mu je bilo tri godine, dok je uz svoju majku Robertu svjedočio radu »Bračkih pupoljaka«, udruge koja se skrbi o djeci s teškoćama u razvoju, a još kao mali često je znao svojom dječačkom rukom uključiti se u akcije oslikavanja prostorija. »Moja majka usadila mi je ljubav kako treba pomoći potrebitima, osobito djeci. Vidio sam s koliko ljubavi ona to radi i da joj to nosi radost i zadovoljstvo. To sam i ja prihvatio…« rekao je. Na svoj rođendan pozvao je sve prijatelje i odrasle da mu ne nose darove, nego novac, koji je onda uplatio na račun organizatora humanitarne akcije »1100 kilometara za 1100 terapija«. Njegov prikupljen novac osigurao je 11 besplatnih terapija za djecu s teškoćama… Uspio je uloviti dvije nevjerojatne hobotnice od 5 kilograma. Ljubav prema ribolovu preuzeo je od svojega oca Marka. Taj izdašni ulov stavio je na lutriju i tako prikupio 600 eura. Uplatio je to akciji prikupljanja novca za supetarski Dom zdravlja. Priča o dvije hobotnice koje su bile veće od njega samoga potaknula je druge donatore. Mikula se uključio i u humanitarnu akciju »Srcem kroz planine – Denali«, u kojoj se prikuplja novac za poboljšanje uvjeta rada u supetarskom Domu zdravlja na Braču. »Kod nas nažalost nema dovoljno društvene institucionalne brige za djecu pa su ovakve donacije zlata vrijedne. Umjesto da džeparac potroši na mobitel ili romobil poput mnogih svojih vršnjaka, on ga je usmjerio u plemenite svrhe te istodobno senzibilizirao svoje mlade prijatelje da sudjeluju u humanitarnim akcijama. Humanost čine plemenitost i dobrota, a kada djeca pomažu drugoj djeci, to je istinsko darivanje od srca.
Psihijatrica Irena Rojnić Palavra iz Klinike »Sveti Ivan« u Jankomiru otkrila je Karmeli Devčić za Jutarnji list razmjere pošasti među ovisnicima o igranju videoigara. Uočila je i novi trend da se ponešto smanjio broj pušača klasičnih cigareta, a povećao se broj onih koji rabe tzv. nove duhanske proizvode. Po broju 15-godišnjaka i 16-godišnjaka koji su barem jednom u životu probali duhan Hrvatska je skupa sa Slovačkom na trećem mjestu u Europi, odmah iza Češke i Litve, upozorila je.
Sve je više ovisnika o duhanskim proizvodima: električnim proizvodima, grijanom duhanu te sad već jako raširenim nikotinskim vrećicama. Nikotinske vrećice postaju, ističe liječnica, sve veći problem, a raširene su po školama. Samo jedna nikotinska vrećica koju upotrijebe jednokratno može imati nikotina kao cijela kutija cigareta, ponekad čak i više. Već jedna vrećica kod djece može izazvati trovanje, pojasnila je. Ovisnostima pak o videoigrama službeno je naziv: poremećaj igranja igara. To je nova psihijatrijska dijagnoza, koja je prije nekoliko godina uvrštena u 11. reviziju Međunarodne klasifikacije bolesti zdravstvene organizacije. Videoigre su, potvrđuju sva istraživanja, internetski sadržaj koji izaziva najveću ovisnost. Igranju videoigara skloniji su dječaci, a djevojčice su češće na društvenim mrežama. Ovisnike o videoigrama u jankomirskoj bolnici liječe od 2017. »Ljudi prekomjerno igranje videoigara kao da ne doživljavaju kao nešto što bi trebalo liječiti. Te nove generacije, gledam to kod pacijenata, rođene su s mobitelom i njima je teško razumjeti da je to nešto što može biti patološko. Oni na to gledaju kao na nešto što svi rade. Mi koji smo odrastali bez mobitela primjećujemo razliku u životu prije mobitela i današnjem životu. Ali oni tu razliku ne poznaju i mislim da je to dio problema«, rekla je liječnica.
Iako se najčešće na liječenje javljaju za videoigrice, postoji i ovisnost o skrolanju, o društvenim mrežama, o internetu općenito. To je njihov način da pobjegnu od nekih problema, stresova i emocija. Često je pretjerivanje u igranju videoigara tek sekundarna priča pojedinca dubljih problema i konflikata. To su često introvertirani ljudi koji nemaju puno prijatelja, koji se nose s raznim problemima pa im je videoigra bijeg, ali i način da se socijaliziraju. Ili barem da imaju dojam da se socijaliziraju, da uđu u kontakt, u neku vrstu komunikacije, kad to već ne mogu uživo. Od nikotina do droga, alkohola, kockanja, videoigara, sve su to brza rješenja, a mi kao ljudi skloni smo tražiti brzo rješenje. Brzo je rješenje zapaliti cigaretu, otići igrati igricu. Puno sporije, ali učinkovitije rješenje je raditi na sebi, krenuti na psihoterapiju, potražiti takvu vrstu pomoći. Ali to je za mnoge teško i bolno. »Dio problema je i u nama odraslima, jer kako ćete reći djetetu da prestane ako ni vi iz ruke ne ispuštate mobitel«, napomenula je doktorica.
