Ljuboslav Kuntarić zajedno je s braćom Đurom i Zlatkom jedan od istaknutijih članova Hrvatskoga katoličkoga pokreta (HKP), kao domagojac i senior posebice djelatan u Međimurju.
Rođen je 21. rujna 1898. u Požegi. Završivši Učiteljsku školu u Osijeku 1917., bio je učitelj u Našicama, gdje je djelovao kao tajnik Gospodarskoga društva i član Narodnoga vijeća te nakon rata osnovane Hrvatske pučke stranke. Kao član Hrvatskoga katoličkoga narodnoga saveza osnovao je Hrvatsko kršćansko omladinsko društvo »Krek«. Godine 1921. upisao je u Zagrebu studij južnoslavenskih književnosti i nacionalne povijesti na Višoj pedagoškoj školi. U Čakovcu je razvio veliku javnu djelatnost te je, uz ostalo, osnovao deset kreditnih zadruga u Međimurju i sedam izvan njega, promičući štedionice po Raiffeisenovu sustavu, organizirao je i držao knjigovodstvene tečaje. Bio je član uprave »Zadružne sveze« u Zagrebu, koju je vodio dr. Vjekoslav Gortan. O svojem radu kasnije je tiskao studiju »Zadrugarstvo u Međimurju između dva rata«.
Godine 1925. postao je predsjednik Orlovskoga okružja za Međimurje. Osnovao je u Čakovcu Omladinsko društvo »Branimir«. Organizirao je povjerenstvo HKD-a Sv. Jeronima, djelovao je i kao povjerenik Matice hrvatske, utemeljivši 1936. u Čakovcu njezin pododbor. Nakon nesretnoga rasapa u HKP-u napustio je orlovski pokret i osnivao domagojske sekcije Seljačke katoličke omladine (SKOM) i Katoličke radničke omladine (KROM).
Zaslužan je za izgradnju »Katoličkoga doma« u Čakovcu 1937. Odmah nakon mađarske okupacije Međimurja uhićen je i prognan. Svršetak rata dočekao je kao nastavnik u srednjoj školi u Starom Sivcu u Bačkoj. Postavljen je u gimnaziju u Požegi, gdje se bavio muzealnim radom. Umro je u Požegi 18. srpnja 1988.
Ostavio je vrijednu rukopisnu ostavštinu, važnu za povijest Hrvatskoga katoličkoga seniorata i HKP-a u cjelini, posebice u Međimurju, u kojoj je i »Kronologija s područja vjerskog prosvjetnog i zadružnog rada u Međimurju u vremenu 1919. do 1941. godine«. Tiskan mu je rad »Obrana domagojskog pokreta pod vodstvom Hrvatskog katoličkog starješinstva (seniorata) u Zagrebu u vremenu od 1910. do 1930. godine pred historijom«, s mnoštvom podataka o vjersko-prosvjetnom, kulturnom i političkom radu domagojaca. (L)
