Svi sadržaji vjerovanja, sve istine, sva Božja načela života i sakramenti, sve što Katolička Crkva naviješta i predlaže da vjerujemo za naše vječno spasenje ima svoj izvor u Božjoj objavi. Naša vjera ima svoj temelj u Isusu Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku koji se rodio od Djevice Marije, začet snagom Duha Svetoga. Punina Božje objave, punina Božje ljubavi prema čovjeku objavljena nam je u Isusu Kristu.
Smrću posljednjeg apostola završena je službena Božja objava. Vjera Božjoj objavi kao i život po toj vjeri uvjeti su vječnoga spasenja.
Međutim, u povijesti Crkve postoje Božje poruke i pozivi na obraćenje povremenim ukazanjima Isusa, Majke Božje, svetaca i anđela. Te činjenice očituju Božju prisutnost u povijesti i Božju brigu za spasenje ljudi kad se udalje od Boga, kad tonu u zlo i izlažu se opasnosti vječne propasti.
U suvremenoj povijesti Crkve i svijeta osobito je poznato ukazanje Majke Božje trima pastirićima: Luciji (10 godina), Franji (9 godina), Hijacinti (7 godina). Preko to troje nevine djece uspostavlja Nebo razgovor sa zemljom. Prvo se ukazanje zbilo 13. svibnja 1917., za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Bit je fatimske poruke koju je Majka Božja povjerila djeci: »Neka ljudi prestanu svojim grijesima vrijeđati Boga jer je on već previše vrijeđan. Ljudski grijesi, zlo koje ljudi čine protiv Božjih zakona, uzrok su ratova i ljudskih nevolja.«
No Bog svojim milosrđem poziva na obraćenje da čovječanstvo ne ode u propast, vremenitu i vječnu.
Fatimska poruka, na žalost, nije prihvaćena i svijet je sve bezbožniji. Ali Majka Božja poziva one koji vjeruju i koji žele biti Božji da mole za obraćenje, kako ona kaže, siromašnih grešnika. Molimo s njom za pobjedu Božju nad Zloduhom, za pobjedu Božju nad grijehom, da ljudi upoznaju svoju grešnost i Božje milosrđe pa se obrate! To je uvjet da se u svijetu daruje pravedan i trajan mir!
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 13.-15.
