Marija je stvorenje Božje, ali stvorenje odvijeka predviđeno da bude uključeno u najveće Božje djelo: u djelo spasenja grešnika za vječno otkupljenje.
Spasenje čovjeka i uzdignuće čovjeka Božjim oproštenjem u dostojanstvo sina Božjega, kćeri Božje, najveće je djelo Božje ljubavi prema čovjeku. Kako se ta Božja ljubav očitovala? Očitovala se najvećim događajem, a to je utjelovljenje vječne Riječi!
Na prvim stranicama Svetoga pisma – objave Božje – čitamo da se zloduh približio ženi – Evi – da je zavede na neposlušnost Božjoj volji. I ona je povjerovala zavodničkoj laži, prekršila Božju zapovijed i tako je svoju slobodu okrenula protiv Božje ljubavi. Grijeh je zloporaba slobode. Umjesto da slobodno bira dobro, čovjek bira zlo.
Da bi se ponovno uspostavio čovjekov savez s Bogom u ljubavi i pomirenju, trebala je opet ljudska sloboda prihvatiti u ime ljudskoga roda ponudu Božjega spasenja. Ljubav se prihvaća slobodno ili se odbacuje slobodno.
Nazaretska Djevica Marija bila je izabrana vječnom Božjom odlukom da bude djevičanska Majka Sina Božjega, ali da to prihvati punom svojom slobodom, iz vjere i ljubavi.
Zato je ona u trenutku svog postanka stvorena u milosti… Ona je od početka sva Božja, bez ljage istočnoga grijeha. Ona je u punom smislu hram Duha Svetoga.
Marija je remek-djelo Duha Svetoga.
Marija je bila najposlušnije stvorenje nadahnućima Duha Svetoga.
Ne možemo zamisliti Crkvu bez Djevice i Majke Marije! Ne možemo zamisliti ni svoj vjernički život bez iskrene pobožnosti prema onoj koja nam je Majka na opasnom putu života prema vječnoj domovini! Zato je pozdravljamo svaki dan: »Zdravo, milosti puna! Blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus!« Duh Sveti odgaja Crkvu u toj pobožnosti prema Majci Božjoj!
Neka Duh Sveti i nas odgaja u toj pobožnosti da se u nama umnoži vjera, učvrsti nada i utjelovi ljubav!
Iz knjige »Vjeruješ li ovo?«, Glas Koncila, 2005., str. 19.-22.
