Postoje li jasni propisi o odijevanju prilikom ulaska u crkvu, posebice ljeti? Znala sam negdje naići na plakat kod ulaza u crkvu gdje je bilo istaknuto kako se odjenuti, ali to je više bilo namijenjeno turistima nego samim vjernicima…
Petra P.
Možda niste imali priliku pročitati naše odgovore na slično pitanje prethodnih godina ni posjetiti Hrvatsko katoličko sveučilište – koje uzimamo za primjer – a koje na ulazu svim studentima, a i zaposlenicima, natpisom poručuje da trebamo poštovati dostojanstvo svoje osobe i svojega tijela – i svojim odijevanjem, jer smo hram Duha Svetoga. Sada kada su došli topliji dani i kada nam je ponekad doista vruće i nije nam ugodno nositi puno odjeće na sebi, ipak ne smijemo zaboraviti na tu poruku. Poštovanje sebe i drugih, kao i poštovanje mjesta na koje odlazimo, očituje se i u načinu našega ponašanja, pa i odijevanja. I to ne samo kod odlaska u crkvu (na misu ili neku drugu pobožnost), nego i na druga mjesta. Ako idemo u kazalište ili u posjet muzejima, u gradske ili državne urede, moramo se pristojno odjenuti. A ako bolje pogledamo na natpise, pa i fotografije koje nas dočekuju kod ulaska u crkvu, vidimo poruke koje nam jasno daju do znanja da je crkva bogomolja, bogoštovni prostor i da ćemo ući u prostor koji je svet i da ćemo u njemu biti u Božjoj prisutnosti. Sjetimo se samo riječi koje je Bog uputio Mojsiju kada mu je rekao da skine obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stoji sveto: »Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: ‘Mojsije! Mojsije!’ ‘Evo me!’ – javi se. ‘Ne prilazi ovamo!’ – reče. ‘Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam’, nastavi, ‘Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.’ Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati« (Izl 3, 4-6). Već bi nam te riječi trebale biti dovoljna uputa – i bez natpisa na ulazu u crkvu – kako bismo shvatili da nam je poštovati dostojanstvo mjesta u koje ulazimo. I pri tome ne mislimo da »moraliziramo« ili pretjerujemo jer se dolično ponašanje svjedoči i odijevanjem. Zato sve nas potičemo da o tome vodimo računa i da se uvijek, a ne samo ljeti, odijevamo tako da uvijek čuvamo dostojanstvo – i svoje i prostora u kojem se nalazimo – te da, poput Mojsija, vodimo računa da smo u crkvi na svetu tlu, u Božjoj prisutnosti. Zato je dobro i trebali bismo se prikladno odijevati, izbjegavajući odjeću koja može sličiti na onu u kojoj idemo »na plažu«, jer se uvijek možemo odjenuti u jednostavnu, a opet udobnu odjeću u kojoj nam ne će biti vruće, a koja će biti dovoljno svečana. Lijepo je kada se u našem doličnom odijevanju prepoznaje i bogatstvo našega duha i duše, kada se vidi da smo spremni i malo se žrtvovati, unatoč ljetnim žegama, jer valja još jednom podsjetiti: hram smo Duha Svetoga. Sjetimo se toga svaki put kada se spremamo za odlazak u crkvu.
