Biskupske konferencije Afrike, Azije i Latinske Amerike objavile su prvoga dana srpnja dokument pod naslovom »Poruka-apel za klimatsku pravdu i zajednički dom: ekološko obraćenje, transformacija i otpor lažnim rješenjima«, ističući nužnost ekološkoga obraćenja, na tragu poznate enciklike »Laudato si’« pape Franje. Tim dokumentom pozvali su bogate zemlje na priznanje ekološkoga duga prema svjetskomu Jugu, kritizirajući pritom »zeleni« kapitalizam i tehnokratska rješenja.
Nedugo nakon toga od 14. do 18. srpnja u Napulju je održana godišnja konferencija Federacije kršćanskih učitelja Europe (SIESC), čija je središnja tema bila »Graditi budućnost: škola, put postupne ekološke tranzicije«. Jedan od glavnih predavača na toj je konferenciji bio Mauro Bossi, talijanski isusovac koji je svoj rad posvetio upravo temi društvene i ekološke pravde. Tom prigodom u razgovoru je pojasnio novije pojmove poput klimatske pravde i zelene župe, koji odgovaraju na ekološke i društvene potrebe našega vremena.
Dvanaest godina nakon objave enciklike pape Franje Laudato si’ o. Bossi prepoznao je nekoliko plodova toga važnoga dokumenta. »Prvi je plod učenje o integralnoj ekologiji, što je prije svega način tumačenja stvarnosti, razumijevanja problema. Ekologija nije izdvojeno područje, neka vrsta tehničkoga rješavanja problema, nego je način razumijevanja stvarnosti temeljen na načelu suodnosa. Ono što Laudato si’ kaže zapravo je sljedeće: do nas je dopro vapaj zemlje i vapaj siromašnih. To za Crkvu nije nešto novo, no danas nas je osluškivanje stvarnosti dovelo do shvaćanja da je socijalni problem, to jest problem siromašnih, tijesno povezan s problemom okoliša.
Zbog toga se Crkva u određenom trenutku snažno zainteresirala za ekologiju, jer tu se radi i o problemu društvene pravde. Zbog toga je Laudato si’ koherentan s cijelim socijalnim naukom Crkve. Prije svega pruža metodu analize kojom se može služiti; na primjer, ‘najzelenije’ i najodrživije četvrti ujedno su najbogatije. S druge strane područja s niskim prihodima najviše su pogođena ekološkim problemima«, pojasnio je.
Istaknuo je kako je na crkvenoj razini enciklika Laudato si’ otvorila mnoge mogućnosti i projekte kojih prije nije bilo. »Primjerice, širenje pokreta Laudato si’ donijelo je integralnu ekologiju na temeljnu razinu, u župe. To je samo jedan od mnogih primjera ekološke tranzicije koja postoji i na razini biskupija i teoloških fakulteta koji u nastavu uključuju i pitanja vezana uz okoliš«, rekao je.
U kontekstu razgovora o ekološkoj krizi pojavilo se i žarišno pitanje može li se liberalni kapitalizam, tj. ekonomija slobodnoga tržišta, pomiriti s prijelazom na održivo življenje, tj. s ekološkom tranzicijom. Kapitalizam podrazumijeva težnju za ekonomskim rastom, a to implicira što veću proizvodnju, potrošnju i konzumaciju dobara i usluga. Sugovornik smatra da je to pitanje u nadležnosti ponajprije ekonomista, no naznačio je temeljne smjernice.
»Ako postoji ekonomski sustav temeljen na neograničenu rastu proizvodnje, dakle i potrošnje i crpljenja prirodnih resursa, on je proturječan budući da znamo da su resursi itekako ograničeni. Danas se poduzimaju razne mjere koje bi kapitalizam učinile održivim. Primjerice tržište fosilnih goriva nastoji se zamijeniti investicijama u održiviju proizvodnju. Europska unija učinila je mnoge korake u tom smjeru; Europska investicijska banka namijenila je važne fondove podupiranju zelenih investicija. Hoće li to biti dugoročno održivo ili su potrebne daljnje prilagodbe i dublje transformacije ekonomskoga sustava, ostaje tek vidjeti«, rekao je o. Bossi.
Razgovor je nužno doveo do pitanja duhovnosti. Budući da sve kreće iz nutrine, teško je zamisliti ekološko-društvenu tranziciju bez duhovne, odnosno bez promjene mentaliteta u smjeru povratka k duhovnim vrijednostima. Utoliko se konzumerizmu u ekološkom obraćenju suprotstavlja krjepost umjerenosti i prastara vrlina skromnosti.
»Vjerujem da nam je potrebna promjena kulture, ali ona se ne može ostvariti samo na razini pojedinca. Kad pomislimo na tranziciju, odmah prvo pomislimo na to kako promijeniti ponašanje pojedinca. No ta je razina previše uska, ograničena. Vjerujem u društvenu transformaciju za koju treba izgraditi mreže osoba koje žive na drukčiji način. Tada promjene života pojedinaca u potrošnji mogu poslužiti za stvaranje društvenoga konsenzusa o nekom pitanju i tek tada je politička vlast obvezna uzeti promjenu u obzir. Sada smo ovdje, u Napulju. Kada bi se sutra polovica građana Napulja vozila biciklom umjesto automobilom, gradonačelnik bi morao misliti na prava biciklista. Međutim, suočavamo se s transformacijama kojima se moramo politički pozabaviti. Moramo djelovati kao građani, a ne kao potrošači. Građaninu je svojstveno ponašati se odgovorno u odnosu na zajednicu, djelovati zajedno s ostalima. To je uistinu prioritet problema«, istaknuo je sugovornik.
Kad je riječ o zajedničkom djelovanju i suradnji, postavlja se i pitanje kako se kršćani trebaju postaviti u situaciji u kojoj nerijetko skupine, pojedinci i političke stranke koje zagovaraju zelenu tranziciju jednako glasno zagovaraju pobačaj, antinatalizam i rodnu ideologiju, te općenito pokazuju naklonost zaštiti života neljudskih živih bića, ali ne i ljudskoga života.
»Kršćanin mora uvijek misliti prije svega na vlastito obraćenje. Više me brine što ima katolika koji misle na zaštitu ljudskoga života samo dok je u majčinoj utrobi, no kada se ljudska bića rode, siromaštvo i ratovi nisu im problem… Dio Crkve mora se obratiti u smjeru integralne zaštite života«, odgovorio je o. Bossi. U tom smislu, na napomenu da je u Hrvatskoj zaživjela ideja Franjine ekonomije koja teži pravednosti i uključivosti, sugovornik je naveo primjer uspješne primjene te ideje u Italiji. »Pada mi na pamet tvornica automatskih vrata FAAC u Bologni, koja je u vlasništvu biskupije, a vodi je društveno odgovorna tvrtka koja je vrlo pažljiva prema pravima radnika i okolišu«, rekao je.
S obzirom na bogatu baštinu ignacijevske duhovnosti kojoj pripada, o. Bossi je govorio o svojoj ulozi u duhovnoj tranziciji, prije ekološke. »Moje je poslanje ono koje mi Crkva dodijeli. Družba Isusova zadužila me za formaciju i informiranje.
Moja je uloga prije svega formirati osobe kako bi ispravno razumjele probleme i vrijednosti koje su u igri. Pri tome duhovnost za nas kršćane ima temeljnu ulogu: postoje mnogi društveno-politički problemi koje moramo razumjeti u pravim kategorijama, biti sposobni pozabaviti se njima u duhu kršćanskoga poziva. Na primjer, nudim duhovne vježbe usmjerene na ekološko obraćenje u kojima molimo nad biblijskim tekstovima, uključujući i one učiteljstva Crkve, kako bismo duhovno iskusili poziv. Za nas kršćane to je ključno«, rekao je.
Na pitanje kako točno primijeniti ekološku tranziciju u župi o. Bossi odgovorio je nekolicinom pitanja koja župnik i župljani prvo trebaju postaviti. »Zelena župa morala bi otpočeti pitanjima: ‘Na kojem to području živimo mi župljani? Koji društveni i ekološki problemi postoje na tom području? Kako se možemo uključiti u njihovo rješavanje? Kako možemo pretočiti izvore kršćanske duhovnosti u tu transformaciju?’ To je bit cijele ideje«, pojasnio je. »Zatim će zelena župa donijeti konkretne odluke; obnovit će zgrade kako bi se opskrbljivala čistom energijom, provodit će edukaciju o zaštiti okoliša. No prije svega toga treba razmisliti o konkretnom području na kojem se nalazi i njezino stanovništvo te ući u dijalog s onima s kojima dijeli područje, a koji možda nisu katolici«, pojasnio je.
