Zagrebačka četvrt Trešnjevka, u kojoj su na mjestu starih kuća posljednjih godina niknule višestambene zgrade i iskorištena je svaka parcela, rodno je okruženje novoimenovanoga pomoćnoga zagrebačkoga biskupa Marka Kovača.
Njegovi roditelji – otac Stanislav (1929. – 2000.) koji je bio zaposlen kao upravni pravnik u Hrvatskom zavodu za zdravstveno i socijalno osiguranje i majka Ana (1938. – 2020.), krojačica u »Kamenskom« – vjenčali su se 1959. godine, a živjeli su u dvosobnom stanu na Trešnjevki u blizini Doma športova, u zgradi koju su gradili očevi ujak i teta građevinski investitori. Do rođenja prvoga djeteta, kćeri Marije 1966. godine, koja je umrla sa 17 godina jer je rođena s cerebralnom paralizom, roditelji su bili više vezani uz župu sv. Marije na Dolcu i sv. Blaža u Prilazu Gjure Deželića. Potom su se orijentirali prema župi sv. Josipa na Trešnjevki, gdje su redovito išli na mise i sudjelovali u župnom životu. Kada je otišla u mirovinu, majka mons. Kovača Ana još se više angažirala pomažući u čišćenju crkve, glačanju crkvenoga ruha i drugim zaduženjima.
Dijete župe
Marko Kovač rođen je 10. siječnja 1981., otac mu je tada imao 51 godinu, a majka 42. Kršten je dva mjeseca kasnije u crkvi sv. Josipa, a u matici stoji pogrješan zapis – da je krstitelj bio tadašnji župnik Augustin Holi, no na fotografijama s krštenja vidi se da ga je krstio župni vikar Zlatko Pečet. U djetinjstvu ga je čuvala gospođa iz susjedstva, dok nije krenuo u malu školu u Badalićevoj ulici te u osnovnu školu na Novoj cesti. »Bio je mirno, samozatajno dijete«, pamte ga župljani.
Župnik župe sv. Josipa Damir Ocvirk kaže da mons. Kovač nije nepoznat župnoj zajednici. »On je dijete župe, od djetinjstva je bio uključen u mnogobrojne aktivnosti i župljani ga poznaju te se raduju njegovu biskupskomu ređenju«»Svake godine dolazi na proslavu župnoga blagdana sv. Josipa, a propovijedao je i na mladim misama dvojice naših posljednjih mladomisnika, tako da ga naši župljani poznaju«, kaže župnik Ocvirk. Zato i nije neobično da u župi sv. Josipa od početka godine svake večeri prije mise mole molitvu za njega, a uoči biskupskoga ređenja organiziraju i molitveno bdjenje. Najavljeno je i da će prvu misu kao biskup mons. Kovač slaviti upravo u rodnoj župi, dan nakon ređenja u nedjelju 1. veljače.
Opisujući župu sv. Josipa, koja je osnovana 1937. godine, župnik Ocvirk, koji je na Trešnjevki već 13 godina, kaže da je to uvijek bila »tranzitna« župa, u blizini tržnice, gdje su kumice dolazile na ranu misu moliti da imaju dobru trgovinu, a na kraju dana zahvaliti. »Crkva je cijeloga dana otvorena za molitvu pa tko god se nađe u blizini, svrati u crkvu. Vjernike u crkvu privlači i naslovnik župe pa dolaze mnogi koji njeguju pobožnost sv. Josipu. Puno ljudi osjeća ovu crkvu ugodnom i lijepom, vole tu doći jer se svaki dan na misi pjeva i propovijeda te postoji mogućnost za ispovijed«, kaže župnik Ocvirk o župi koja danas ima više od 10 tisuća katolika. Uz njega u župi trenutačno služi i župni vikar Sebastijan Valjavec.
Razgranat pastoral
Nedjeljom se u župi slavi pet misa te subotom još dvije nedjeljne mise s Neokatekumenskom zajednicom. Župne matice bilježe više sprovoda nego krštenja, a svake godine stotinjak djece iz dviju osnovnih škola na području župe primi prvu pričest i krizmu. Župa ima razvijenu tradiciju pjevanja, u njoj djeluje pet zborova, a neki od njih, poput mješovitoga župnoga zbora i zbora »Izvor«, nastupali su na crkvenim svečanostima i izvan župe.
»Pastoral je dosta razgranat, u župi djeluju brojne zajednice, poput molitvenih – Schönstattska obitelj, Štovatelji Božjega milosrđa, Muška molitvena zajednica sv. Josipa, Poslanici Milosrđa koji su nastavili karizmu i duhovnost sestara Kćeri milosrđa. Nadalje, tu je i sedam zajednica Neokatekumenskoga puta, a župa je posebno prepoznata i po Caritasu, koji se dokazao za vrijeme Domovinskoga rata kada je dijelio pomoć izbjeglicama koje su bile smještene u dva hotela na području župe. No i danas je Caritas poznat, posebno jer već 13 godina postoji pučka kuhinja koja hrani ne samo župljane, nego i sve druge.«
I današnji župljani sjećaju se Marka Kovača kao ministranta od prvoga razreda osnovne škole, kao glumca u božićnim i uskrsnim predstavama, a mnogi pamte njegovu ulogu dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića u predstavi o bl. Mariji Propetoga Isusa Petković, biskupa koji je svesrdno potaknuo blaženicu na osnutak glasovite družbe, družbe s kojom je novi biskup duhovno povezan na poseban način. Ta uloga iz djetinjstva kao da je nagovijestila njegovo imenovanje u zrelosti… U srednjoj školi neizostavno je bilo druženje i pjevanje na misama u zboru »Izvoru«, a usto je svirao i u harmonikaškom orkestru »Ivan Goran Kovačić«. Zajedno s roditeljima bio je na brojnim hodočašćima po hrvatskim i inozemnim svetištima pod vodstvom tadašnjega župnika Augustina Holija, bio je na Svjetskom danu mladih u Parizu 1997. godine…
Blago nama i Crkvi kada imamo takve svećenike
Od matematike do bogoslovije
Iz srednjoškolskih dana posebno mu je u sjećanju ostao tadašnji župni vikar Antun Vukmanić, koji se pak Marka Kovača sjeća kao ministranta i člana zajednice mladih i za njega ima samo riječi pohvale. »Marko je bio aktivan kada smo pripremali kviz o Alojziju Stepincu uz njegovu beatifikaciju 1998. godine, sudjelovao je u pripremanju pitanja, nagrada. Najprije smo taj kviz organizirali za župu, a kasnije u sjemeništu na Šalati i za cijelu Zagrebačku nadbiskupiju«, rekao je svećenik. Smije li se barem na trenutak pomisliti da je Bog mladića Marka na neki način i time pripremao biti apostolskim nasljednikom upravo u Stepinčevoj mučeničkoj Crkvi?
Ipak je nešto presudilo da Marko Kovač nakon što je završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju kao vanjski đak krene putom svećeništva, iako je planirao studirati matematiku. Naime, već se na ljeto 1999. prijavio i prošao na prvom roku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, no u međuvremenu je bio na mladoj misi Tomislava Petranovića koji je bio đakon u župi sv. Josipa. Kao dio zbora »Izvora« pjevao je na mladoj misi u Trnju, a upravo je ondje bila kulminacija njegovih promišljanja o izricanju »da« Gospodinu. I ranije je razmišljao o duhovnom pozivu… Stoga je brzo pokupio papire s PMF-a i čekao drugi rok za upis na Katolički bogoslovni fakultet i ulazak u bogosloviju.
Zbor »Izvor« dao biskupa
Voditeljica zbora »Izvora« Ivana Jelinčić (46) sretna je što njezin vršnjak, ali i nekadašnji član zbora mladih župe sv. Josipa postaje biskup. Kaže kako su kroz vjeronauk, dječji zbor i mnoge druge aktivnosti u župi sv. Josipa odrastali u obiteljskoj atmosferi, uz časne sestre Kćeri milosrđa. »Marka poznajem čitav život, a još smo se više povezali kada je počeo pjevati u ‘Izvoru’. U svojoj nježnosti bio je potpuno nenametljiv, tih i povučen, ali uvijek predan i ozbiljan u onom što radi. Drago mi je da je nastavio s glazbom kada je ušao u bogosloviju jer je bio dio Bogoslovskoga okteta«, kaže Ivana Jelinčić, koja još pamti i mladomisnički blagoslov mons. Kovača koji je primila nakon mlade mise, kada je bila trudna s prvim djetetom.Brižna majka
Župna suradnica i prijateljica pokojne majke mons. Kovača Mira Salopek (79) rekla je da roditelji Marku nisu priječili da ide u bogosloviju. »Otac Stanko jedino se brinuo od čega će Marko živjeti kao svećenik, a Anica mi je ispričala kako joj je Marko u danima nakon mlade mise rekao da je otkada je krenuo u bogosloviju imao krunicu ispod jastuka i molio da mu Gospodin podari dar svećeništva. A Anica je isto molila na tu nakanu.« Njezine riječi potvrđuje i njezin suprug izvanredni djelitelj pričesti u župi Miroslav Salopek (76). »Anica je bila brižna majka, uvijek je vodila brigu o Marku. Priključila se našoj župnoj obiteljskoj skupini, gdje smo se družili i imali subotnje kave na tržnici, a kasnije u župi. Uvijek je htjela počastiti. A župi je darovala svoje talente, ali ne tako da se nameće, nego je samozatajno i u pozadini služila i bila uvijek prisutna.«
Mira i Miroslav Salopek sjećaju se majke mons. Kovača kao brižne majke, ali i aktivne župljanke koja je pomagala u brizi o crkvenom ruhuNa njegovo svećeničko zvanje, kako nam je sam mons. Kovač posvjedočio, izrazito velik utjecaj imale su redovnice Kćeri milosrđa koje je osnovala bl. Marija Petković. One su u župi sv. Josipa živjele i djelovale od 1965. do 2008., a gledajući njihovu posvećenost, trud i zauzetost, odlučio je Krista slijediti u svećeništvu. One su ga, naime, učile svirati harmonij, kao trogodišnjaka pripremale su ga za božićnu predstavu… U svojoj molbi za ulazak u bogosloviju, rekla nam je s. Terezija Kvetek, spomenuo je tri redovnice. Ona je u župi sv. Josipa bila sakristanka dok je Marko Kovač bio srednjoškolac, između 1996. i 1998. godine.
»Na svojim službama prošla sam dosta župa, no obitelj Kovač jedna je od onih od kojih sam kao redovnica mogla puno naučiti – o poniznosti, ali i radišnosti, temeljitosti te nepresušnoj nadi i vjeri u Boga te uvjerenju da će kako god u životu bilo teško, dragi Bog dati da sve bude dobro«, rekla je redovnica.
Pozitivne uspomene
Sjeća se kako je Ana Kovač svakoga tjedna dolazila čistiti crkvu, ali i glačati svećeničko ruho, brinuti se o oltarnicima, kaležnjacima, rupčićima, a pomagala je časnama u kuhinji i na proslavama Josipova… Posao nije izbjegavao ni novoimenovani biskup. »Kada smo ponedjeljkom čistili crkvu, znao je doći i Marko kada bi završio s nastavom – usisavao je, brisao prašinu… Bio je osoba na koju se može osloniti, vrlo odgovoran. Kada mu se nešto povjeri, može se biti miran da će to napraviti kako treba. Vjerujem da se u tim karakteristika i poboljšao. Imam samo pozitivne uspomene na Marka i uopće me ne čudi da je imenovan biskupom«, rekla je s. Terezija.
Neprekidna povezanost sa župnom obitelju
