– Onda, gospon Ico, idemo na drugi krug izbora? Sad kad nam je nedjelja ostala bez hrvatskog nogometa… – usred prve lipanjske nedjelje srdačno presrećem znanca iz susjedne uličice našeg »naselka« na rubu grada.
– Kakav drugi krug, star sam ja, dost’ mi je i jedan krug… – odgovara Icek otpuhujući. – To su i tak’ lokalni izbori, a ja od »srčanoga« više ne hodam po lokalima nit’ se oblokavam! Osim toga, ja sam vam otišao iz Zagreba!
– Kako otišao?! – zbunjen sam gotovo kao političar uhvaćen s prstima u pekmezu. – Kamo ste otišli kad ste još tu…
– Pa kaj je ovo Zagreb? – pogledao je ukrug kao da je on bar »selonačelnik«. – Ja sam vam, sinek dragi, rođen u centru Zagreba! I to ne zato kaj su se tad svi rađali u Petrovoj, neg’ sam čak i kršten u crkvi sv. Petra, koja nam je bila prek’ puta! Onda su mamek i tatek, podstanari, u doba »čudotvornog« socijalizma dobili stan na Trešnjevki, ne znam je l’ ga sestra još otplaćuje… Bila je Remiza tad još »potraži me u predgrađu«, a kad sam se priženio, došao sam tu k vama, sve do ove krajnje »periferije«, da ne velim Franjine. Mical sam se pomalo iz centra, sve dalje i dalje, da tam’ ostane više mjesta za stare partizane i novokomponirane tajkune… A sad sam, eto, konačno i otišao iz Zagreba, već nakon prvog kruga izbora! Jer ako bih, onak’ vjernički, oprostil Zagrepčancima kaj su se prije četiri godine »zabunili« pa na vlast doveli te luftbremzere, ne mogu vjerovat’ nit im oprostit’ da su to sve sad ponovili!? Valjda su purgeri zavoljeli »zarasli« grad, čije novo Sljeme bude Jakuševec? Valjda vole i sve te ideologije, starocrvene i nove bjelosvjetske, taj život individua »bez kučeta i mačeta«, bez doma i svojih na svojemu? Od hrvatske metropole, draži im svjetski mega…cirkus u kojem zajedno paradiraju bivše žrtve i mučitelji?! E, pa ja ne mogu više! Ne može meni biti i nije mi gradonačelnik onaj koji ne trpi različite i koji misli da je izborom postal car Zagreba! Neka on samo paradira u duginim gaćama, ali kojim pravom drugim sugrađanima, makar nas prozvao »manjincima«, smije braniti naše barjake i naše hodove?! Što je sljedeće, hoće li zabraniti firmanje na otvorenom prostoru u crkvenom krugu? Pa, gospon susjed, u ono komunističko doba ja sam se firmal u dvorištu katedrale i šetal po centru s krizmaničkom vrpcom! A sad bi trebal čučat u rupi?! E ne ću, počel sam i krunicu molit’ na Jelačić placu, mada je dosad ni doma nisam, sve samo da im javim: »Halo, grado-čelnici, ima i nas drugih građana, i ne ćemo biti građani druge vrste!« I zato, kad sam vidio da su moji sugrađani opet izabrali tu istu »ne možemo vlast«… Možda i vi među njima jer čuo sam da i ovi »gradski lisci«, po uzoru na »Banderasa«, dobro »maste« crkvene ljude… No, zato sam ja otišao iz Zagreba! Zasad dušom i duhom, ali pobrinut će se oni da i tijelom odem…
Slušajući susjeda Iceka, nekako oćutjeh da sam i ja »otišao iz Zagreba«. Ili je možda sam Zagreb otišao iz Zagreba?
