Iako bi učenički izleti trebali imati dominantno edukativnu misiju, stvarnost je nerijetko nažalost drugačija. Nedavno su profesori otkrili da su se djeca s ekskurzija iz Španjolske vraćala sa zdravstvenim problemima, ali nisu bila bolesna od vode i hrane, nego od ispijanja alkohola. Profesori ističu da su se po ekskurzijama svega nagledali, svakakvih gadljivosti od svojih učenika i učenika drugih škola i nema sumnje da mnogi pretjeruju s opijanjem. O tome je pisala Tanja Šimundić Bendić u Slobodnoj Dalmaciji, koja izvješćuje o splitskim srednjoškolcima koji se s ekskurzija iz Španjolske vraćaju s temperaturama, glavoboljama, iscrpljenostima, virozama, probavnim infekcijama.
To je pobudilo pozornost brojnih čitatelja, ali i izazvalo brojne reakcije srednjoškolskih profesora koji su novinarima otkrili drugu stranu priče vezano uz ponašanje određenoga broja učenika na takvim putovanjima. A njihova svjedočanstva ne idu baš u prilog tezama da su se djeca zarazila po Španjolskoj od njihove tekuće vode i loše hrane. Profesori su otkrili da većina problema, izuzme li se infekcija gripom ili koronom, nastaje zbog povećane konzumacije alkoholnih pića, trenda koji je postao pošast među mladim generacijama. Tvrde da su splitski roditelji u tom pitanju prilično licemjerni, praveći se da ne vide kako im djeca u svakodnevnim izlascima redovito konzumiraju alkohol. Profesori su uočili da učenici na ekskurzijama imaju prilično velik iznos džeparca, koji im daruju roditelji, bake i djedovi, i kumovi. Riječ je o iznosima koji učenicima tijekom ekskurzije omogućavaju svakodnevno posjećivanje restorana, uz uobičajeno naručivanje vina, a dostatno je i za zabave koje traju do zore. »Nismo jedan put zvali roditelje kako bismo ih obavijestili da im je djeci bilo loše jer su se nemilo izopijali noć prije. I onda se čude zašto imaju ili zašto se vraćaju s tegobama nakon toliko noći uzastopnoga tulumarenja. No nije to od hrane. To je od pića«, kažu profesori i potvrđuju da im roditelji u prtljagu obvezno stave zalihu aspirina, brufena, gastala, propolisa, vitamina, raznih energetskih dizalica za saniranje problemčića, definitivno i onih vezanih uz mamurluk i umor. Profesori su vrlo decidirano naveli da nisu svi učenici skloni alkoholu, ali ima i onih koji su već u takvoj dobi »baždareni« na prilične količine.
Bdjenje nad alkoholiziranim učenicima
»Već je svima jasno da je alkohol itekako prisutan među školskom populacijom. Ima i srednjoškolaca, kažu nam, koji na takvim putovanjima dožive svoje prvo pijanstvo. Bude to kao neka vrsta obreda, inicijacije kojoj podliježu kako bi se ‘uvezali’ u ekipu. Znate kako to već biva, ako nisi dio mase, često postaješ izložen poruzi, maltretiranju, odbacivanju. U takvim se situacijama počesto bilježe slučajevi intoksikacija. »Ima i toga, bilježili smo takve slučajeve. Mi to znamo nazvati ili izazovom ili inicijacijom, koja je primjerice jednog mog skroz uzornog, mirnijeg učenika dovela do nekoliko tura alkohola. Kako se tomu oduprijeti? Nikako, ne možemo im zabraniti alkohol, znamo da će ga poskrivećki opet uzeti. Ne možemo u svakom trenutku biti sa svakim od njih, ne možemo uvesti sankcije, poslati ih u hotel ili ekspresno kući. U najgorim slučajevima, kada im već bude loše, bdijemo nad njima, pazimo da tada ne zaspe, tjeramo ih na komunikaciju da vidimo percipiraju li dobro, stavimo ih na bok, pratimo koliko povraćaju, gledamo je li im se stanje pogoršalo i je li došlo vrijeme za odlazak u bolnicu. (…) To su stvari o kojima se javno treba početi pričati – veli profesorica iz jedne splitske gimnazije«, stoji u Slobodnoj.
Ranije pred ekran, kasnije u školu
Tko zna kako će prvi dani škole utjecati na učenike kada dođu do kraja srednje škole, ali sigurno je da u naraštajima današnjih maturanata nije bilo toliko odgoda upisa u prvi razred osnovne škole kao danas. Ove godine povećan je broj mališana kojima je upis u prvi razred osnovne škole odgođen na temelju rješenja stručnih služba. Tako je lanjske godine 4000 djece u Hrvatskoj dobilo odgodu upisa u prvi razred zbog razloga koje možemo sublimirati pod socio-emocionalnu nezrelost. Za ovu godinu prognoze su da je taj broj još u porastu. Argumenti za odgodu po županijama su slični: djeca imaju poremećaj govora i govornoga jezika, oštećenje sluha, slabije razvijenu grafomotoriku, psihički su ili fizički nezrela, raspršena im je pozornost, zdravstveno im stanje nije zadovoljavajuće, socijalno su deprivirani… pa se roditeljima predlaže da umjesto da dijete krene u školu, što bi mu bilo vrlo izazovno i teško, ipak još godinu dana bude u programu predškole, da prođe logopedsku procjenu ili im se predlaže nastavak započetoga medicinskoga tretmana kako bi se dijete prije polaska u školu dodatno osnažilo. Stručnjaci smatraju da su uzroci teškoća kod svakoga djeteta individualni, neki su organski uvjetovani, a neki rezultat neadekvatnoga poticanja. Rana i pretjerana izloženost ekranima utječe na razvoj govora i pozornosti, otežava socijalnu interakciju i dubinsko učenje. Provodeći puno vremena ispred ekrana, djeca gube priliku za izrazito važan motorički razvoj za govor i neposrednu socijalnu interakciju, piše u tekstu Snježane Bičak u Večernjem listu.
