Bio sam u jednom svetištu na nedjeljnoj misi i čuo da prije misnih čitanja pjevaju zaziv »Dođi, Duše Presveti«. Malo me to iznenadilo… Je li uobičajeno na taj način u misu ubacivati proizvoljne stvari? Ili sam možda nepoučen pa ne znam da se takvo što može učiniti za posebne prilike, blagdane, proštenja?
Željko K.
»Dođi, Duše Presveti« poznata je posljednica/sekvencija koja je sastavljena u 13. stoljeću, a pripisuje se nadbiskupu Canterburyja kardinalu Stephenu Langtonu, piše među ostalim na više župnih internetskih stranica. Ta je posljednica u liturgijski kalendar ušla za mise koje se slave od Duhova do sljedeće subote. Revizija misala iz 1634. za vrijeme pape Urbana VIII. nije ju izmijenila, a i danas se rabi u misalima izvanrednoga obreda mise. Ukratko, ta se molitva gotovo 450 godina zadržala u svečanoj proslavi Duhova i prijelazu iz vazmenoga vremena u vrijeme kroz godinu, a pjeva se u raznim prigodama na misnim slavljima, što ćemo i pojasniti u našem odgovoru.
Naš liturgičar dr. Zvonko Pažin u članku »Posljednice« (portal Vjeraidjela.com) tumači: »U Redu mise prethodnog misala (koji je vrijedio do 1970.) nakon prvog čitanja slijedio bi takozvani graduale – kraći psalam koji se molio na stubama oltara, a zatim bi se pjevao Aleluja sa svojim retkom. Početkom srednjega vijeka zadnji bi se slog poklika Aleluja pjevao u dugoj melodiji, koju pjevačima često nije bilo lako zapamtiti. Zato su oni od 9. st. počeli pod te note potpisivati tekst, tako da svakoj noti zadnjeg sloga poklika Aleluja odgovara po jedan slog određenoga himna koji se nazivao sequentia – ono što slijedi, posljednica, kako svjedoči benediktinac Notker Balbulus (+ 912.), iz samostana svetoga Galena.« Opisujući povijesni i liturgijski razvitak posljednica, dr. Pažin ističe da ih je bilo mnogo (zabilježeno ih je više od pet tisuća) i da su bile omiljene, a u rimskoj su liturgiji bile manje zastupljene. U Misalu po zakonu rimskog dvora iz 1474. bilo ih je šest, a među njima i ona koju spominjete – Veni, Sancte Spiritus (Dođi, Duše Presveti) koja se i od misala iz 1570. pape Pija V. zadržala na Duhove. »U današnjem misalu (lekcionaru) dvije su posljednice obvezatne: na Uskrs Svetoj žrtvi uskrsnici – Victimae paschalis, i na Duhove Dođi, Duše Presveti – Veni, Sancte Spiritus«, piše dr. Pažin i navodi da ih je na hrvatski preveo Milan Pavelić. Kratko tumačeći posljednicu »Dođi, Duše Presveti«, dr. Pažin navodi da ona ima i počasni naziv – »Seguentia aurea – Zlatna posljednica« i da se u početcima (od spomenutoga kardinala Langtona) pjevala »u duhovskoj osmini, a od misala Pija V. (1570.) sve do danas uzima se na Duhove«. »Osim toga uz himan O dođi, Stvorče, Duše Svet ova se posljednica uzima pri zazivu Duha Svetoga u nekim bogoslužjima (kao npr. na početku biskupskog ređenja ili na početku akademske godine ili pak na početku duhovnih vježbi, itd.). Često se pjeva na misama u kojima se slavi sakrament potvrde. Hrvatski je prepjev besprijekoran.« Moguće je da ste i Vi sudjelovali na nekom od takvih slavlja u svetištu u kojem ste bili na misi i da ste ju doživjeli – kako piše dr. Pažin – kao »izraz dubokog proživljavanja kršćanskih otajstava koji se slave i ostvaruju u kršćanskom bogoslužju«.
