Zašto je bijela boja reverende pridržana za papu? Postoji li neka dublja simbolika osim da se razlikuje od ostalih svećenika i biskupa?
Josipa
Može se reći da je bijela reverenda na neki način »pridržana« papi i rimski je prvosvećenik prepoznatljiv baš po toj boji svojega talara. No i neki redovnici nose bijelo, poput dominikanaca, po bijelom je bio poznat i naš misionar o. Ante Gabrić, a po bijelom su poznati i »bijeli oci« u Africi ili »Misionari Afrike«. Ipak, istina je da kod crkvenoga ruha ili načina na koje se odijevaju svećenici, biskupi i papa postoji razlika, pa svećenici nose talare (reverende) crne boje, biskupi imaju ljubačiste, kardinali crvene (grimizne), a papa bijeli talar. Već smo o tome pisali, no nije naodmet spomenuti da crkveno ruho u širem smislu obuhvaća svako ruho kojim se koristi crkveni službenik – bilo da je riječ o svakodnevnoj upotrebi bilo da ga nosi za vrijeme bogoslužja. Dijelom je to crkvene tradicije, a nastalo je još u doba stare Grčke i Rima, na temelju tada uobičajenoga odijevanja. Chiara Santomiero za it.aleteia.it prenijela je legendu prema kojoj se papa Pio V., koji je bio dominikanac, nije htio odreći svoje bijele redovničke odjeće kada je 1566. izabran za papu. Taj se dominikanac zvao Michele (svjetovno: Antonio) Ghislieri i bio je 224. nasljednik sv. Petra te je na taj način presudno utjecao na boju papinskoga talara. Drugi jedan autor, Bonanni, iznosi nešto drugačiju tradiciju ili legendu i spominje papu Viktora III. (izabran 1086.) koji nije htio odjenuti bijeli talar. Guglielmo Durando u svom traktatu o liturgiji »Rationale divinorum officiourm« (napisao ga je oko 1286.) pruža možda najcjelovitije tumačenje o boji papinske reverende: »bijela boja upućuje na čistoću i svetost života, a crvena boja kaputa simbolizira krv koju je Krist prolio za nas i njegovu žrtvu«. Prvi papinski ceremonijal koji je sustavno zapisao sve o papinskoj odjeći napisan je u doba Grgura X. (1272. – 1273.), a oko 1400. još su ga podrobnije opisali Agostino Patrizi-Piccolomini i Giovanni Burcardo koji su zapisali da »novoizabrani papa, kada obuče bijeli talar – laneni ili od druge tkanine već prema godišnjem dobu – odijeva crveni kaput«, a to je prenio i »L’Osservatore romano« 10. srpnja 2010. Ako kada budete imali priliku za hodočašće u Rim, svakako potražite samostan svete Sabine na Aventinu, gdje je sjedište dominikanaca, pa pohodite kapelu svetoga Pija V., koji je u protureformaciji dao prirediti katekizam te proveo reformu brevijara i Rimskoga misala, pa ćete vidjeti njegovu sliku: na koljenima, u bijeloj odjeći, pred raspelom. Na zidu ispred vidjet ćete i sliku svetoga Pija V. kako razgovara s anđelom koji mu pokazuje prikaz pomorske bitke. Riječ je o bitki kod Lepanta, kada je kršćanska vojska porazila osmanlijsko brodovlje, 7. listopada 1571. Papa je na koljenima u molitvi očekivao rezultat te bitke, imao viziju kora anđela oko prijestolja Blažene Djevice koja je u naručju držala Isusa i u ruci krunicu. Nakon čudesne pobjede kršćanske vojske – točno u podne – papa sveti Pio V. naredio je da sva zvona u Rimu zvone na slavlje, a samo dva dana kasnije glasnik je donio vijest o pobjedi. Tako je 7. listopada uvedeno slavlje svete Marije od Pobjede, koje je kasnije postalo slavlje Blažene Djevice Marije od Krunice, a od toga vremena u podne zvona zvone na Anđeosko pozdravljenje.
U jednom prethodnom broju pisali ste o papinskoj odjeći. Naišla sam na izraz sukcintorij (ili succintorio) vezano uz papinsku odjeću, ali ne znam o čemu je riječ. Hvala što ćete mi odgovoriti.
Mirna
»Succintorio« (lat. subcinctorium, subcingulum) ili »sukcintorij« bio je dio isključivo papinske liturgijske odjeće koji se rabio za pontifikalne mise, ali se nakon Drugoga vatikanskoga koncila više ne rabi. Bio je vrlo slična oblika kao i manipul (naručnik), maleni komad bijeloga platna koji se stavlja na lijevu ruku. »Succintorio« je uski i dugački komad platna koji je na svojim krajevima bio ukrašen križevima i jaganjcem, a stavljao se na cingulum s lijeve strane. U početku je bio crven i bijel, a kasnije se rabio u skladu s liturgijskim bojama. Prvi se put spominje u 10. stoljeću, premda je tek kasnije dobio naziv »subcinctorium«. U srednjem su ga vijeku mogli odijevati i biskupi i neki svećenici, a služio je kako bi se učvrstila štola, koja je tada bila puno duža nego danas. Kako su štole postale kraće, »sukcintorij« je imao samo ukrasnu funkciju, pa se s vremenom ograničio samo za papu. Na svojim je krajevima imao i jednu »vrećicu« u kojoj je papa imao milodare za siromahe. Simbolički je označavao poniznost jer je podsjećao na ručnik / platno koje je Krist nosio oko pojasa kada je prao noge učenicima, kao što manipul (naručnik) simbolički označuje rubac što ga je sv. Veronika dala Isusu na križnom putu.
