Nedugo nakon njegova preminuća brzo se pročulo za glas svetosti mladoga Carla Acutisa. I vjernici su mu se u svojim potrebama brzo počeli utjecati u molitvama. Želeći prikazati kako se »svetac mladih« nenametljivo uspijeva i nakon svoje smrti ugraditi u ljude današnjice, bez obzira iz kakvih povijesnih i društvenih konteksta ti ljudi dolazili, iz »Obitelji i medija« pobliže su opisali i dva čuda zbog koji je mladi Acutis proglašen blaženim.
Prvo se čudo dogodilo u Brazilu. Dječak koji je imao tešku bolest gušterače i neprestano je povraćao i fizički oslabio, uz slabe prognoze izlječenja, u molitvi se obratio Carlu Acutisu. Nad njim je s Acutisovom relikvijom molio svećenik, a župna je zajednica potom u sklopu devetnice u Acutisovu čast molila za ozdravljenje dječaka.
Oko četvrtoga, petoga dana devetnice dječak je prestao povraćati. Ozdravio je. Nije mu više bila potrebna rizična i teška operacija otklanjanja i transplantacije gušterače. Ti su se događaji zbili 2013., a Carlo je blaženim proglašen 2020. godine. Drugo, nedavno priznato čudo iz 2024. odnosilo se na studenticu iz Kostarike, koja je stradala u teškoj prometnoj nesreći kao biciklistkinja. Njezina je majka molila u Asissiju na grobu bl. Carla Acutisa. Kada je izlazila iz crkve, dobila je ohrabrujući poziv od liječnika – njezina se kći oporavila.
Pišući o Acutisu kao »svetcu naših dana«, iz »Obitelji i medija« podsjećaju i na zapise njegove majke Antonije, koja je priznala da je sama sinovim primjerom bila potaknuta na promjenu srca, na obraćenje. »Carlo nije bio junak u općem smislu, iako je pridobio opću prihvaćenost jer je živio herojske, svete krjeposti. Bio je normalan dječak i možda je ta njegova normalnost ono što nas uznemirava… Nije za života činio ništa izvanredno – nije pokrenuo nekakvu organizaciju, nije bio misionar u nekoj stranoj zemlji; ali živio je svaki dan na izvanredan način. Bio je svet iz dana u dan svojega ovozemaljskoga života, bez obzira na mjesto u kojem se nalazio. Nije pristajao na kompromise. Ostao je čista srca i stavio je Boga u središte svojega života, voleći ga iznad svega, kao što je volio i svoje bližnje«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«.