Tijelovo je liturgijski blagdan poznat i kao svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove (Corpus Christi), a slavi se devetoga četvrtka nakon Uskrsa, neposredno nakon svetkovine Presvetoga Trojstva. Glavni smisao Tijelova upravo je potvrda vjere u stvarnu prisutnost Krista u euharistiji, to jest u njegovu tijelu i krvi kao znak bliskosti Boga s ljudima. To nam potvrđuju razna čuda poput viđenja svete Julijane iz Liègea u 13. stoljeću kada je tijekom molitve vidjela pun mjesec s tamnom mrljom, što je i potaknulo uvođenje posebnoga liturgijskoga blagdana Presvetoga Oltarskoga Sakramenta.
Premda nam se ponekad čini da znamo puno ili gotovo sve o tom blagdanu, dobro je podsjetiti se i na euharistijsko čudo u Bolseni 1263. godine kada je svećenik lomeći hostiju vidio kapljice krvi koje su obojile oltar. Taj je događaj dodatno potaknuo papu Urbana IV. da 1264. godine objavi bulu »Transiturus« i proglasi blagdan, iako se on tek u 14. stoljeću proširio na cijelu Crkvu. Posebno mjesto u tom nizu zauzima i jedan događaj koji je blizak nama u Hrvatskoj: 1411. u Ludbregu je u trenutku najvažnijega dijela mise – pretvorbe – svećenik posumnjao u stvarnu mogućnost da se na njegove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvori u Kristovo tijelo, a vino u Kristovu krv. U tom je času u kaležu primijetio pravu svježu krv, pa je zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo spremio kalež sa svetom krvlju iza oltara i završio misu.
Tijelovo nas podsjeća da je Bog s nama živo i trajno
Liturgijski blagdan Tijelova slavi se svečanom misom nakon koje slijedi liturgijska procesija. Svećenik u pokaznici (monstranci) nosi presvetu euharistiju kroz crkvene prostore ili ulice, a vjernici ga prate pjevajući, moleći se i čitajući svetopisamske tekstove. Tradicija nalaže četiri postaje, obično na četiri strane svijeta, gdje se čita evanđelje i dijeli euharistijski blagoslov.
Blagdan Tijelova i nas mlade vjernike poziva na dublje razumijevanje i zahvalnost za euharistijsko otajstvo kruha i vina, koji postaju Kristovo Tijelo i Krv. Sveti Toma Akvinski, na zahtjev pape Urbana IV., pisao je posebno nadahnute liturgijske tekstove, himne i pjesme naglašavajući s jedne strane veliko otajstvo – tajnu, a s druge veliku radost vjernika zbog te tajne na kojoj zahvaljujući Božjoj milosti mogu sudjelovati.
Naposljetku, Tijelovo je više od samoga liturgijskoga blagdana: ono je javno svjedočanstvo vjere, prilika za slavljenje Božje prisutnosti u svakodnevici i poziv na dublju duhovnu povezanost s otajstvom euharistije. Evanđelje, procesija, molitva i pjesma postaju produžetak crkvenoga prostora, a vjerničko srce postaje hram u kojem prebiva Krist. U vremenu kada se često zaboravlja na duhovnu dimenziju života, Tijelovo nas podsjeća da je Bog s nama stvarno, živo i trajno u Kruhu Života.
»Tijelovo očima mladih – između tradicije i suvremenosti«
Mladima je danas Tijelovo potrebnije nego ikada. Nismo mogli izdvojiti samo jednoga sugovornika za svjedočanstvo jer je tema jednostavno preširoka, stoga smo izdvojili najvažnije misli koje su podijelili s nama. Prvo što su istaknuli upravo je potreba za javnim prikazivanjem vjere. Procesije po gradu ponovno jačaju pripadnost vjeri i zajednici zbog čega se mladi osjećaju »dijelom nečega većega«, kažu naši sugovornici. Pripadnost i potreba za razvojem svojega identiteta smatra se prvim razlogom za slavlje Tijelova i svega što predstavlja – Tijelo i Krv Isusovu. Nadalje, duhovna okupljanja i molitve također pridonose socijalnim potrebama. Imaju priliku družiti se, slaviti i moliti s drugim mladim vjernicima. To ističu kao osobito važno zbog osjećaja usamljenosti koji izazivaju pretjerana uporaba društvenih mreža i otuđenje među ljudima. Uz druge mlade, Tijelovo također provode i s obitelji, pogotovo u doba kada školska i akademska godina završava i kada mogu zajedno iskoristiti predljetno vrijeme. Druže se i mole s najbližima. U mnogim sredinama, osobito u manjim mjestima i župama s aktivnim mladima, vjerski običaji i procesije još uvijek žive, a mladi sve češće prepoznaju važnost duhovne dimenzije zajedništva, ne samo kao tradicije nego i kao osobnoga putovanja u vjeri.Otajstvo Kristove ljubavi u euharistiji
Otajstvo Kristove ljubavi u euharistiji slavimo svakom misom na kojoj svaki vjernik ima opet »priliku« sjediniti se s Bogom. Tijelovo se pak slavi svake godine u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva i na posebno svečan način časti euharistiju, odnosno svetu hostiju koju vjernici primaju tijekom mise i koja, prema katoličkoj vjeri, predstavlja Tijelo i Krv Isusa Krista. On nam je na posljednjoj večeri ustanovio taj sakrament i rekao: »Ovo činite meni na spomen!«
I Crkva je to činila od samih svojih početaka, premda se blagdan ili svetkovina Tijelova službeno počela slaviti tek poslije, nakon odluke pape Urbana IV. godine 1264., a u 14. stoljeću slavlje je na cijelu Crkvu proširio papa Ivan XXII. Tijelovo ima važnost za Hrvatsku po euharistijskom čudu u Ludbregu iz 1411. godine, a u nekim našim krajevima naziva se i Brašančevo, Tilovo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don ili Božji blagdan. U okolici Dubrovnika i na Pelješcu nazivaju ga Korosante.
Otajstvo Kristove ljubavi podsjeća nas na njegovu želju da s nama podijeli puninu svojega života, a i stalno nas iznova napominje koliko je važno ljubiti bližnje: »Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav« (1 Iv 4, 7-8).
»Divnoj dakle tajni ovoj klanjajmo se smjerno mi«
»Divnoj dakle« posljednje su dvije kitice himna sv. Tome Akvinskoga, koje pozivaju na klanjanje i slavljenje Presvetoga Trojstva. Završni stih glasi: »Vjera duši čovjekovoj nek spoznanje dopuni«. Ta rečenica snažno sažima temeljnu poruku svetkovine Tijelova, kada obnavljamo svoju vjeru u Isusa Krista, pravoga čovjeka i pravoga Boga.
U ovom životu Isusa možemo najpotpunije susresti u otajstvu presvete euharistije, ondje je On stvarno i tjelesno prisutan. Kristova prisutnost nadilazi razum, ali ju je moguće spoznati vjerom. Vjernik ni vidom ni okusom ne prepoznaje Krista, no vjerom prihvaća da se pod prilikama kruha i vina nalazi istinsko Tijelo i Krv Kristova. Sveti Toma podsjeća nas da je vjerovati ne samo znati nego i ponizno se predati Onomu tko nas nadilazi, a ipak nam se daruje u skromnoj formi kruha.
Priredili: L. Galić, V. Lukačin, I. Moslavac, E. Raguž
