Sveto ili Vazmeno trodnevlje najvažnije je vrijeme u godini za sve kršćane jer tih se dana slavi otkupiteljsko djelo za ljudski rod. Između nabijenosti emocija Velikoga četvrtka i posljednje večere, preko drame križa Velikoga petka veći dio posljednjega dana Vazmenoga trodnevlja Crkva ostaje u tišini i sabranosti. Na Veliku se subotu Crkva, do uskrsne noći, zadržava kod Gospodinova groba, u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, a taj ambijent žalovanja naglašavaju i ogoljeni oltari.
Mnogi vjernici dolaze na Božji grob pomoliti se i u tišini crkve osjetiti dodir njegove dobrote. Božji grobovi u crkvama – postavljeni u obliku slika, skulptura i drugih likovnih izražaja – podsjećaju na mjesto Kristove smrti i uskrsnuća u Jeruzalemu. A najsvetijim mjestima kršćanstva svakako pripada i bazilika svetoga Groba iz 4. stoljeća, gdje posljednje dvije godine kao franjevac djeluje i 37-godišnji Hrvat fra Siniša Srebrenović. Ispričao je kako se u bazilici oko Kalvarije i Isusova groba te mjesta uskrsnuća, koje je u vrijeme Kristova života bilo napušteni kamenolom izvan jeruzalemskih zidina, slave obredi Velikoga tjedna.
»Slaviti Veliki tjedan u bazilici svetoga Groba poseban je doživljaj, ispunjen emocijama, molitvom i odgovornošću. Već korizmeno vrijeme ima svoj poseban značaj na mjestima smrti i uskrsnuća Kristova. Uz mnoge stvari koje čine korizmu posebnom tu su subotnje liturgije bdjenja koje započinju u 23.40 sati, a sastoje se od molitve psalama i kantika, navještaja Božje riječi i otačkih spisa, procesije oko groba Gospodnjega u kojoj se svečano nosi evanđelistar koji se potom polaže u grob te nosi simboliku polaganja Kristova tijela u grob. Nakon toga evanđelistar se svečano iznosi iz groba s dvojicom đakona s kadionicama te potom slijedi svečani navještaj evanđelja uskrsnuća i nakon evanđeoskoga navještaja svečano odzvanja aleluja – iako smo u korizmi, nalazimo se na mjestu Kristova uskrsnuća. O toj liturgiji već nam svjedoče prvi hodočasnici: Egerija govori kako je biskup Jeruzalema silazio do bazilike u korizmene subote i opisuje liturgiju koju su stoljećima i do danas nastavili franjevci, tako i danas kustod Svete Zemlje praćen svojom subraćom svečano u noći ulazi u baziliku kako bi predvodio subotnja korizmena bdjenja«, objašnjava franjevac Srebrenović, rodom iz Bjelovara koji je prije tri godine zaređen za trajnoga đakona u Nazaretu, gdje je vršio prethodnu službu glavnoga sakristana.
Liturgijska slavlja Velikoga tjedna puna su simbolike i značenja, a ona u bazilici svetoga Groba u Jeruzalemu praćena su procesijama i bdjenjima. Zasigurno je prva i najvažnija posebnost »mjesto radnje« – sve se zbiva na mjestima gdje se, kako svjedoče evanđelja, sve dogodilo prije dvije tisuće godina. Hrvatski franjevac koji je u bazilici svetoga Groba prvi sakristan pojašnjava kako se slavi Veliki četvrtak: »Vazmeno trodnevlje započinje svečanom euharistijom na Veliki četvrtak ujutro u kojoj se sastaje cijeli misterij toga dana: od posvete ulja i obreda pranja nogu do procesije s Presvetim Oltarskim Sakramentom. To je jedini dan u godini kada Kristov grob nije prazan jer se u njemu nalazi svetohranište. Ostatak dana ispunjen je molitvom u tišini i u popodnevnim satima velikom službom čitanja koja traje tri sata.«
Dan kada se Crkva »uzdržava« od euharistijske žrtve na Veliki petak ima svoju posebnost slavljenja u bazilici svetoga Groba koja potječe iz pravoslavne tradicije – riječ je o obredu Kristova sprovoda. »Na Veliki petak obredi se slave na Kalvariji, kada oko podneva završava križni put koji je išao ulicama Jeruzalema. U večernjim satima obred je Kristova sprovoda, koji mi obično u našim krajevima ne poznajemo unutar katoličke tradicije, nego ga nalazimo unutar pravoslavne tradicije. Tijekom procesije koja prolazi cijelom bazilikom čita se šest evanđeoskih navještaja o muci Kristovoj, na Kalvariji je obred skidanja tijela Kristova s križa, koje se polaže na kamen pomazanja, gdje kustod stavlja miomirisna ulja, i pritom se polaže u grob«, kaže Srebrenović, koji je u bazilici zadužen i za odnose s pravoslavnima.
Obredi Velike subote u Svetoj Zemlji također se slave u jutarnjim satima, a često upravo toga dana iz bazilike svetoga Groba dolaze vijesti o čudu svetoga ognja. »To je liturgija koju Pravoslavna Crkva zajedno s ostalim istočnim Crkvama – Armenskom, Koptskom i Sirskom – slavi svake Velike subote prema julijanskom kalendaru. Tijekom procesije oko Kristova groba jeruzalemski pravoslavni patrijarh ulazi u Kristov grob, odakle iznosi svjetlo, sveti oganj, simbol uskrsnuća Kristova. Ta liturgija ima posebno mjesto i važnost u životu Pravoslavne Crkve. Vjernici koji nazoče toj liturgiji posebno očekuju taj trenutak kada će se pojaviti svjetlo ognja koje izlazi iz groba Kristova, svjetlo uskrsnuća koje je popraćeno usklicima vjernika: Krist je uskrsnuo! Zasigurno je velika emocija nazočiti toj posebno sugestivnoj liturgiji«, rekao je hrvatski franjevac, koji svjedoči i da se na uskrsno jutro slavi svečana euharistija na Kristovu grobu, nakon koje slijedi procesija tijekom koje se svečano pjevaju četiri evanđeoska izvještaja o uskrsnuću.
Da bi se bolje shvatila kompleksnost bazilike svetoga Groba, treba znati da taj prostor dijeli pet Crkava: Pravoslavna, Katolička, Armenska, Koptska i Sirska pravoslavna. »Sama kapela groba pripada trima velikim Crkvama – katoličkoj, pravoslavnoj i armenskoj – i one imaju jednaka prava na održavanje liturgije na grobu. Na mjestu Kristova groba danas se nalazi kapela, aedicula, koja je, možemo reći, štit, kamen na koji je bilo položeno Kristovo tijelo. Već od vremena svete Jelene nalazimo kapelu oko toga najsvetijega mjesta, a onda ima dva dijela: prvi, takozvani anđelova kapela, te mjesto groba gdje je bilo položeno Kristovo tijelo. Kalvarija je podijeljena na dva dijela: pravoslavni i katolički. Ostale kapele koje se nalaze u bazilici svetoga Groba također su podijeljene između Crkava. Tako se u ime Katoličke Crkve franjevački red, Kustodija Svete Zemlje, brine o mjestu našašća križa Kristova, kao i kapeli Marije Magdalene.«
