Iako je Europski parlament krajem studenoga, netom prije početka godišnje konferencije stranaka UN-ove Konvencije o promjeni klime održanoj u Madridu, proglasio ekološku i klimatsku krizu, konferencija nije završila nekim većim iskorakom. Manje-više sve ide po starom. Naime, Konvencija je usvojena još 1992. godine na povijesnoj konferenciji UN-a u Rio de Janeiru. Od tada se svake godine na najvišoj razini raspravlja o tome tko će što poduzeti da čovječanstvo izbjegne katastrofu prema kojoj juri, dok emisije stakleničkih plinova, posljedično tomu i Zemljina temperatura, stalno rastu. SAD, drugi najveći svjetski emiter, minira globalni Pariški sporazum o ograničavanju emisija stakleničkih plinova povlačenjem iz njega, a znanstvenici upozoravaju da se dragocjeno vrijeme u kojem je moguće još nešto učiniti nepovratno gubi.
Vremena je sve manje i zato su, u izostanku važnije inicijative s vrha, ohrabrujuće inicijative malih zajednica koje sustavno i strateški promišljaju vlastiti razvoj u sklopu potrebne niskougljične tranzicije. Hrvatska je zemlja s tisuću otoka, točnije 1244 otoka, grebena i hridi, od kojih je samo 50 naseljeno, a baš su tri otočne zajednice postale predvodnice u toj tranziciji. Tako je Zlarin projektom »Zlarin – otok bez plastike«, koji su zdušno podržali svi otočani (njih dvjestotinjak, među kojima ugostitelji i trgovci), izbacio s otoka plastiku za jednokratnu upotrebu (slamke, čaše, poklopce, tanjure, pribor za jelo, vrećice itd.). Svjetski ga je poznatim učinila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pohvalivši se njegovim primjerom pred šefovima država na godišnjem zasjedanju Opće skupštine UN-a, iako s tom inicijativom ni državna ni županijska vlast nisu imale ništa jer su projekt osmislile okolišne aktivistice koje na Zlarinu ljetuju. Kamo sreće da se netko iz vrha sjetio da taj model proširi na druge otoke…
I bez toga poticaja odozgo jedan drugi otok, Krk, već je niz godina predvodnik u odvojenom prikupljanju otpada u Hrvatskoj. Od 2005. do danas, usprkos tomu što količine otpada rastu, Krk je uspio udio u odvajanju otpada podići na čak 55 posto, biootpad kompostira, gubitak u vodoopskrbi mu je oko 20 posto (hrvatski prosjek je 49 posto), a još 2012. godine strategijom je postavio cilj postati prvi energetski samodostatan i CO2 neutralan otok na Mediteranu. Osnovana je energetska zadruga, a mons. Nikola Radić, umirovljeni svećenik kojega na Krku zovu pop Miko, među prvima je, još devedesetih, postavio solarne panele, nakon toga je kupio električni bicikl, auto pretvorio u električni i tako postao promotor samodostatnosti i održivosti koja uključuje brigu za sve stvoreno i naš dom Zemlju. Krk je u međuvremenu velik dio javne rasvjete zamijenio štedljivom i postavio punionice za električne automobile i bicikle.
Nedavno je šest europskih otoka uz uključenost svojih stanovnika objavilo strategije tranzicije na čistu energiju kojima kane dekarbonizirati svoje energetske sustave. Među irskim Aranskim otocima, portugalskom Culatrom, španjolskom La Palmom, talijanskom Salinom i grčkim Sifnosom je i Cresko-lošinjski arhipelag. Naime, u sklopu paketa »Čista energija za sve Europljane« osnovana je inicijativa Čista energija za otoke EU-a kako bi podržala i ubrzala tranziciju. Jer otoci mogu biti svjetionici u globalnom djelovanju protiv klimatskih promjena, a strategije koje su donijeli usmjeravaju ih prema većoj uporabi obnovljivih izvora energije i niskougljičnim smjerovima razvoja. Tako Cresko-lošinjski arhipelag cilja potpuno dekarbonizirati svoj energetskih sustav do 2040., što će se djelomično postići solarnim elektranama u vlasništvu lokalne zajednice. Uskoro bi mu se trebali pridružiti Brač, Hvar i Korčula koji trenutačno izrađuju svoje strategije energetske tranzicije na čistu energiju.
Dr. Ugo Toić, član Uprave Otočne razvojne agencije, kaže da se tranzicija Cresko-lošinjskoga otočja temelji na pet stupova: proizvodnja električne energije, grijanje i hlađenje, cestovni prijevoz, pomorski prijevoz te horizontalne aktivnosti. Budući da zbog zakonskoga ograničenja vezanoga uz konfiguraciju otoka nije dopuštena gradnja vjetroelektrana, proizvodnju električne energije temelje na sunčanim elektranama (fotonaponskim panelima): integriranim (na krovovima zgrada – energija se upotrebljava za samoopskrbu) i neintgriranim (na tlu – energija se predaje mreži).
»Dosad je na krovove zgrada postavljeno 10 elektrana ukupne snage 13 kW i sve predaju struju u elektroenergetski sustav. U prostornim planovima predviđena je izgradnja pet neintegriranih sunčanih elektrana ukupne snage 22,5 MW. Prva elektrana snage 6,5 MW bit će operativna do kraja 2020. i bit će najveća ove vrste u Hrvatskoj«, ističe dr. Toić. Elektrana će biti izgrađena na zemljištu franjevačkoga samostana sv. Frane na lokaciji Orlec Trinket, a investitor je HEP. Dovršetak izgradnje svih solarnih elektrana očekuje se do kraja 2022. Njihov će kapacitet pokriti polovicu godišnje potrošnje električne energije Cresko-lošinjskoga otočja, a u planu su i izmjene prostornoplanske dokumentacije za osiguranje novih površina za sunčane elektrane. Uz to je strategijom planirana i proizvodnja manje količine električne energije u bioplinskom kogeneracijskom postrojenju u kojem bi se obrađivao biootpad prikupljen na otočju jer se on zasad ne odvaja, nego završava u miješanom komunalnom otpadu.
»Što se tiče stupa koji se odnosi na grijanje i hlađenje, planirana je energetska obnova zgrada te zamjena kotlovnica na loživo ulje sustavima koji se koriste obnovljivim izvorima. Dio bi se mogao koristiti drvenom sječkom, čime bi se riješio problem zbrinjavanja drvne mase od srušenih stabala i granja sa zelenih površina. Predviđeno je i poticanje gradnje energetski učinkovitih zgrada te uporaba toplinske energije mora za toplinske pumpe«, objašnjava dr. Toić i dodaje da su veliki potrošači, hoteli i kampovi, smješteni uz more te bi se mogli koristiti takvim toplinskim pumpama čije je instaliranje sada vrlo otežano zbog nedorečene zakonske regulative. Promovirat će se i instalacija toplinskih sunčanih kolektora za grijanje i pripremu potrošne tople vode koji su dosad bili neopravdano zanemareni. Planira se i uvođenje čiste mobilnosti u cestovnom prometu tako što će se proširiti sustav iznajmljivanja električnih bicikala s Krka na Cresko-lošinjsko otočje, izgradnja punionica za električna vozila i dekarbonizacija javnoga i pomorskoga prijevoza. »Objavljivanje Plana tranzicije prema čistoj energiji Cresko-lošinjskoga otočja prvi je korak vrlo dugačkoga putovanja koje su zajednički započeli mnogi otočni dionici iz javnoga, poslovnoga, civilnoga i akademskoga sektora. Intencija je da cijeli proces u budućnosti bude participativan kako bi se ostvarila zajednička vizija tranzicije: Cresko-lošinjsko otočje je pametno te energetski samodostatno, a lokalna zajednica energetski pismena i aktivno uključena u energetsku tranziciju, što će omogućiti dosizanje ugljične neutralnosti (potpune dekarbonizacije) do 2040. godine.«
Provedbu tranzicije trebala bi koordinirati Otočna razvojna agencija, kaže dr. Toić, a predviđeno je osnivanje Savjetodavnoga vijeća preko kojega bi se svim dionicima koji su iskazali interes omogućilo sudjelovanje u nadzoru i usmjeravanju toga procesa. Na pitanje koliko se njihova strategija uklapa u Strategiju energetskoga razvoja Hrvatske koja je u saborskoj proceduri dr. Toić kaže da je usklađena s nacionalnom, ali su njihovi ciljevi nešto ambiciozniji, posebice u dijelu koji se odnosi na udio obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji električne energije. Naime, postoje realne mogućnosti da se do 2030. godine ukupna potrošnja električne energije na otočju pokrije iz lokalne proizvodnje. Nadalje, smanjenje emisije ugljikova dioksida ovisit će o državnim poticajima za e-mobilnost i dinamici zamjene plovila javnoga linijskoga prijevoza s obzirom na to da izračuni pokazuju da gotovo 60 posto emisija CO2 dolazi iz cestovnoga i pomorskoga prijevoza.
U sklopu paketa »Čista energija za sve Europljane« Europska komisija nedavno je donijela nova pravila koja će ojačati prava potrošača stavljajući ih u središte energetske tranzicije. Među ostalim, predviđeno je osnivanje obnovljivih, odnosno građanskih energetskih zajednica. »Naš je cilj u srednjoročnom razdoblju osnovati jednu od dviju vrsta zajednica, ovisno o pogodnostima i uvjetima koje će propisivati nacionalna regulativa te potrebama koje će imati otočni dionici. U idućih nekoliko mjeseci željeli bismo osnovati energetsku zadrugu u koju bi se uključili subjekti iz javnoga i gospodarskoga sektora te građani zainteresirani za ulaganje u sunčanu elektranu snage 500 kW. Bio bi to prvi, simboličan korak prema energetskoj suverenosti otočja, tj. prema konceptu koji predviđa da samo otočani budu vlasnici energije proizvedene na otoku«, zaključio je dr. Toić.
