Većina sudionika izbora u predizbornoj je kampanji nudila jednostavna i brza rješenja kojima bi se Hrvatska trebala iz »zemlje obećanja« pretvoriti u »obećanu zemlju«. No u danima nakon parlamentarnih izbora valjalo bi nakratko zastati nad pojmom cirkusa, koji je toliko puta spominjan u predizbornoj kampanji. Vladajući su često predizbornu kampanju nazivali cirkusom, želeći ju time prikazati na podrugljiv način. Ipak, to je zapravo zabluda ako se promisli o značenju riječi »cirkus« na latinskom.
Cirkus ili krug označavao je i mjesto natjecanja gladijatora, koji su se u davnoj prošlosti borili prema određenim pravilima, a počesto i do smrti. Ukoliko se poraženi borio časno, utoliko bi gledatelji u toj areni podizanjem palca spasili njegov život.
Specifičnost minule predizborne kampanje u Hrvatskoj bio je upravo manjak časti i dostojanstva.
Nadalje, u suvremenom se govoru pojam cirkusa upotrebljava i za označavanje mjesta zabave, na kojem razni umjetnici i akrobati gledateljima pokazuju svoja umijeća i vještine, često i uz pratnju glazbe. Prema nekim mjerilima cirkuski se izvođači mogu izjednačiti i s drugim umjetnicima, što govori u prilog činjenici da i »cirkusa profesija« ni po čemu nije manje vrijedna od drugih. Uostalom, u mirovinskom ih se osiguranju izjednačuje sa zajednicom umjetnika, filmskih radnika i kaskadera. Nažalost, izborna kampanja, iako je imala elemente zabave i brojne »komedijaše klaunove«, u većini slučajeva odvijala se bez ikakvih moralnih, socijalnih ili političkih pravila. Dok se u cirkusima ljudi više zabavljaju i plješću izvođačima, u našoj su izbornoj kampanji građani često bili iritirani primitivnim usporedbama, doskočicama i etiketiranjima, pa je i izostala potreba za pljeskanjem. Prema tome je i uspoređivanje izborne kampanje s cirkusom zapravo uvrjeda za cirkus.
Zato bi bilo pravednije sadašnju izbornu kampanju prispodobiti karuselu ili – vrtuljku, što je bitno različito od cirkusa. Vrtuljak je također određena vrsta zabave, ali više za same sudionike nego za gledateljstvo. Kod vrtuljka se publika nalazi u ulozi pukoga promatrača rotirajuće platforme sa sjedalima. No »putnici« vrtuljka su oni koji se zabavljaju – i koji su usporedivi sa saborskim zastupnicima – i zato se trude uskočiti na »osedlanu životinju«.
Međutim, neovisno o tome shvaća li netko proteklu kampanju kao cirkus ili kao vrtuljak ili kao ozbiljnu kampanju, rezultat izbora dovodi pobjednika pred obvezu. On mora u potpunosti izvršiti javno nuđena obećanja jer u protivnom postaje izborna prijevara. Oni koji su vladali tijekom prošle četiri godine ne mogu se opravdavati da nešto nisu znali ili da nešto nisu mogli predvidjeti. Kasno je i za bilo kakva odgađanja danih obećanja. Nedostatak novca također ne će moći biti izgovor. Ako donedavna oporba formira vladu, ona zapravo kreće iz lakše pozicije jer će se moći opravdavati i »propustima« onih prije njih. I na kraju dolaze na red i sami građani. Oni s pravom očekuju da se nakon 33 godine hrvatske samostalnosti pojave političari koji će državnu politiku voditi u interesu većine naroda. A sve dok se takvi političari doista ne pojave, trebat će mijenjati svaku vladu, makar i jednom mjesečno.
